Brač (Broac)

Brač
Podatci
Položaj	Jadransko more
Država	???
Glavno naselje	Supetar
Površina	395 km²
Najviši vrh	Sutvid (Vidova gora), 778 m
Obalna crta	180,613 km
Broj pučanstva	14,434 (2011.)

Brač (čakavski: Broac, latin. Brattia, talij. Brazza) je jadranski otok u srednjoj Dalmaciji ispred Splita. Brač je najveći dalmatinski otok. Dug je oko 40 km, a širok prosječno 12 km. S ukupnom površinom od 395 km² je treći otok po veličini na Jadranu (nakon Krka i Cresa).

Abstract

Brač (in local dialect: Broac) is a major island of the Adriatic Sea at Split city in Croatia, with an area of 396 km², making it the largest island in Dalmatia, and the third largest in the Adriatic. Its tallest peak, Vidova Gora (Mt St. Vid) stands at 778 m, making it the highest island peak in the Adriatic. The island has a population of 13,000, living in numerous little towns, ranging from the main town Supetar, with more than 3,500 inhabitants, to Novo Selo, where only a dozen people live. Bol Airport on Brač is the largest airport of Dalmatian islands.

Podrijetlo imena

Podijetlo imena otoka Brača nije u znanosti sigurno odredjeno. Znakovito je da domaći čakavci iz Splita i otoka Krka (Punat-Baška) rabe zajednički naziv "brač" (malim slovom) kao opći pojam za otoke i Bračje im je skupno ime Jadranskog arhipelaga, što je vjerojatno ilirska baština preko romano-dalmatskog jezika. Pretpostavlja se i da možda potječe od ilirskog brentos - jelen, jer su ga Grci zvali Elaphusa od grč. elaphos - jelen. Rimski povjesničar Polibije naziva ga Bretia, Plinije Stariji Brattia, a u Antinojevom putopisu iz 4. st. poslije Krista naziva se Bractia. Otok je ucrtan u Ptolomejevu kartu iz 2. st, kao i u tabulu Peutingerianu, kartu iz 4. st. kao Brattia. Bizantski car Konstantin Porfirogenet ga u svom opisu carstva u 9. st. naziva Barzo i kaže da su on i Hvar "najljepši i najplodniji" medju jadranskim otocima.

Zemljopisni položaj

Bračkim kanalom najveće dubine 78m udaljen je od kopna 6 do 13 km. Prama zapadu je od otoka Šolte odvojen Splitskim vratima, a na jugu od otoka Hvara Hvarskim kanalom (dubine 91 m). Brač je gradjen od karbonatno-vapnenačkih stijena, a nastao je pred nekih 100 milijuna godina u razdoblju krede, ali tek u holocenu postaje otok na Jadranu. Erozijom i taloženjem nastale su i druge vrste tla, tako da se danas sastoji od vapnenca, pješčenjaka, breča, gline i crvenice. Najviši vrh je Vidova gora, inače i najviši vrh svih jadranskih otoka (778 m/nm).

Klima Brača

Klima Brača odlikuje se svim karakteristikama mediteranske klime: topla i sušna ljeta te kratke i blage zime. Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s oko 2700 sunčanih sati godišnje, negdje izmedju Splita i Hvara. Prosječna zimska temperatura je 9 °C, a ljetna 25 °C. Snijeg u godini pada samo oko 2 dana i ne zadržava se više od 10 sati. Zadnje jake bure pušu do ožujka, u narodu su poznate kao 3 marčanske bure. Ljeti skoro svakodnevno puše maestral, poznatiji kao maeštral. Oborine su češće u unutrašnjosti otoka i na njegovoj istočnoj strani. Razlike u količini oborina sežu od 700 mm godišnjeg prosjeka za Sutivan, do 1400 mm za mjesto Dol. Prosječna temperatura mora je ljeti 24°C, a zimi 14°C. Kako na otoku nema većeg naselja ili teške industrije, zagadjenje je neznatno.

Pučanstvo

Naselja otoka Brača su: Supetar, Sutivan, Sumartin, Splitska, Selca, Postira, Povlja, Pučišća, Milna, Nerežišća, Bol, Škrip, Dračevica, Pražnica, Bobovišća, Luka Bobovišća, Ložišća, Mirca, Murvica, Novo Selo, Gornji Humac, Donji Humac, Dol (na Braču). U srednjem vijeku, kad nepodobno staro ilirsko-rimsko stanovništvo navodno "nestaje", prevladalo bi novo pučanstvo Neretvana i Hrvata koji su danas većinski stanovnici otoka Brača. To su medjutim tek uvriježene ideopolitičke predrasude iz Jugoslavije,- jer nove biogenomske analize tu jasno dokazuju da su nadpolovična većina današnjih Bračana (a osobito donedavni cakavci) predslavensko-predromansko pučanstvo iz prapovijesti, uz kasnije manjinske priselidbe Romana i Slavena. Najzastupljenije je domaće čakavsko narječje u raznim inačicama (cakavski, cokavski, čakavski, čokavski), a samo na krajnjem istoku otoka zbog kasnijih turskih izbjeglica se govori šćakavsko-ikavski (staroštokavski).

Brački cakavizam

Bodulski cakavizam sjeverozapadnog Brača (starohrvatsko-cakavski Broãc): Na najvećem dijelu srednjega i južnog Brača prevladava tipska ikavska čakavština, slično kao i na većini srednjodalmatinskih otoka (ŠIMUNOVIĆ i OLESCH 1973-1981), a na istočnom dijelu (Povlja i Selca) govori se mladja vukovizirana polučakavica i na krajnjem istoku Brača u Sumartinu ikavska štokavština. Tipična bodulska cakavica u dalmatinsko-ikavskoj inačici očuvana je na sjeverozapadu Brača, gdje još prevladava u obalnim naseljima s danas vukoviziranim umjetnim yugo-imenima: Milna, Sutivan i Supetar (domaće cakavski: Milnoã i Štivân) s najbližim zaselcima.

Glavne su zajedničke značajke tih cakavskih naselja na Braču zamjenica ca (ce), polupalatali s/š, z/ž, obilje dvoglasa itd. Iako je bračka čakavština dosad višekratno opisivana, cakavizam je bio samo usputno dodavan kao mletačka deformacija i zapravo još nema suvisloga cjelovitog rječnika bodulske cakavice sjeverozapadnog Brača, jer su svi dosadanji ideološki prikazi bračkih govora (ŠIMUNOVIĆ 2005) bili više-manje mješoviti križanci raznih govora na otoku Braču, gdje se nepodobni cakavizam morao mukotrpno čitati “izmedju redaka”.

Povijest Brača

Arheološka iztraživanja su potvrdila postojanje ljudskih zajednica na otoku još u paleolitiku (špilja Kopačina izmedju Supetra i Donjeg Humca), ali nema potvrdjenih nalaza iz neolitika. Kasnije u brončanom i željeznom dobu, otok naseljavaju Iliri koji su uglavnom obitavali u unutrašnjosti otoka, a od kojih su nam sačuvane brojne gradine: najpoznatije su Rat kod Ložišća, Velo Gračišće kod Selaca i Koštilo kod Bola. Iako je od 4 st. pr.Kr. grčka kolonizacija zahvatila jadranske otoke i obalu, nema naznake osnivanja grčkih kolonija na samom Braču. Grci su izgleda bili usputni posjetitelji na otoku i to na mjestu gdje je bila glavna postaja trgovine s Ilirima na Braču – Vičja Vala kod Ložišća, gdje su nadjeni grčki predmeti. Brač je bio na putu trgovcima koji su iz Isse plovili prama Saloni, a i onima koji su plovili prema dolini rijeke Po.

Nakon dugih borbi s Delmatima, Rimljani su 9 g. konačno slomili njihov otpor. Osniva se provincija Dalmacija čiji je glavni grad bila Salona. Vjerojatno zbog njene blizine, na Braču nije osnovano veće naselje, iako se dokazi rimske prisutnosti nalaze po cijelom otoku: villae rusticae, cisterne, pojila za stoku, tijesci za vino i ulje, sarkofazi, ostaci pristaništa – Splitska, Bol, uvala Lovrečina. Najveći je značaj za otok ipak imalo kamenarstvo. Bogati slojevi vapnenca su pogodovali razvoju tog obrta, o čemu govore spomenici na širem području, posebice iz Salone i Aspalathosa. Najvažniji kamenolomi su bili Plate, Stražišće i Rasohe izmedju Splitske i Škripa. Odatle se kamen dopremao u luku Splitska, a zatim do gradilišta Salone i Dioklecianove palače. O svemu ovome svjedoče brojni epigrafski spomenici na otoku. Nakon razaranja Salone od Avara i Slavena, Brač postaje utočište salonitanskim prebjezima, a nedugo nakon toga i Slaveni počinju naseljavati otok. Prama tradiciji koja je trajala stoljećima, ovdje su izbjegli Salonitanci osnovali mjesto Škrip. Politički je Brač dugo bio pod Bizantskim carstvom. U 12. st. Hrvatska je s dalmatinskim gradovima pripojena Ugarskoj, ali Brač još dugo zadržava političku samostalnost. Od 1268.-1357., priznavali su Bračani mletačku vlast, a zatim ugarsko-hrvatsku, zadržavajući uvijek svoju komunalnu samoupravu i stare povlastice. Od god. 1420. započinje dugotrajna mletačka uprava cijelom Dalmacijom.

Do 13. st. se bračka samouprava razvila do komunalne uprave s vlastitom organizacijom, upravnim službama i propisima. Na čelu komune stajao je knez koji se ranije birao medu otočnim plemićima, a kasnije ga je slala Venecija. Vrhovnu vlast kao Veliko vijeće, tvorili su svi brački plemići. Uz njega je postojalo Malo vijeće i Vijeće mudrih. Sjedište komune bilo je u Nerežišćima. Uz Skup plemića se sastajao i Skup pučana koji je imalo znatno manja prava. Službeni jezik bio je latinski, ali svakodnevni hrvatsko-čakavski, kao što je svakodnevno pismo i ono službenih isprava, bila hrvatska bosančica, kojom je napisana i Povaljska listina 1184, najstarija i najvažnija očuvana isprava srednjovjekog Brača.

Pučanstvo otoka bavilo se u srednjem vijeku stočarstvom, šumarstvom, poljoprivredom, ribarstvom, klesarstvom i trgovinom. Mletačka vladavina na Braču trajala je skoro 4 stoljeća, od 1420.-1797. Presudan dogodjaj bila su osvajanja Turaka koji su se u 16. st. zalijetali sve do mora. Nakon pada Bosne stanovništvo bježi u Dalmaciju, a mnogi dalje na otoke i osobito na Brač, medju njima se posebno ističu Poljičani i Omišani. Tada dolazi do premještanja bračkih naselja iz unutrašnjosti na obalu otoka, a stvaraju se i nova naselja: Bol, Milna, Postira, Povlja, Pučišća, Splitska, Sumartin, Supetar i Sutivan.

Novija zbivanja

Nakon prestanka turske opasnosti u Dalmaciji od 18. st., razvijaju su bračka obalna naselja u male gradiće. Rasadišta pismenosti i kulture bili su samostani u Povljima, Pučišćima, Sumartinu, Bolu i u pustinjačkim naseljima u Blacima, Dračevoj luci i dr. Francuska uprava na otoku Braču (1805-1813) uslijedila je nakon sloma Mletačke Republike 1797. i trajala je sve do Napoleonova sloma 1813. Bečkim kongresom 1814. Brač i cijela Dalmacija pripali su Austriji.

U proljeće 1941. Brač je okupirala talijanska vojska, a iduće godine organizirani su u svim mjestima narodnooslobodilački odbori i poduzimaju se borbene akcije protiv okupatora. Talijani zbog toga uhićuju i strijeljaju stanovništvo i spaljuju Selca, Novo Selo, Gornji Humac, Pražnice, Pučišća, Dračevicu i Bol. Nakon kapitulacije Italije u jesen 1943. narod razoružava talijansku vojsku i oslobadja otok nekoliko mjeseci. U siječnju 1944. dolazi do njemačke okupacije. U lipnju 1944. započinje desant s Visa na Brač, na kojemu je smješteno 1800 njemačkih vojnika. Do 18. srpnja 1944. osvojen je cijeli Brač.

U ljeti 1991. Hrvatsku je napala jugoslavenska vojska. Bračani su organizirali obrambene jedinice i započeli diverzijama na ratne brodove postavljene pred otokom, koji su 14. i 15. studenog 1991. bombardirali zapadni dio Brača (okolicu Milne i Bračku stranu Splitskih vrata) i Split. U daljoj borbi i otporu agresiji sudjeluju po svim hrvatskim bojištima ravnopravno i brački branitelji. Nakon rata, otok Brač se uključuje u Splitsko-dalmatinsku županiju, a administrativno je podijeljen na grad Supetar i općine Milna, Sutivan, Nerežišča, Postira, Bol, Pučišća i Selca.

Kultura

Iz ranoga srednjeg vijeka, kada djeluje na otoku više samostana, očuvane su i mnoge crkvice koje se danas mogu vidjeti razbacane po unutrašnjosti otoka. Društveni razvitak i kultura bračkog pučanstva vidljive su iz Bračkog statuta koji je organizirao život stanovništva od 13. do 18. stoljeća. Razvijena kultura stanovanja na Braču vidljiva je na palačama bračkog plemstva, kao i na skromnoj arhitekturi bračkih pomoraca, težaka i ribara. Ne samo pojedine stambene gradjevine, nego i cijela naselja koja se od 16. st. oblikuju na obalama otoka, upućuju na razvijeni stupanj urbanističke i općenito kulturne svijesti otočnog stanovništva. Treba spomenuti i poznatu Pustinju Blaca koja je jedan od mogućih hrvatskih kandidata za uvrštenje u UNESCO spomeničku baštinu, kao i Zmajevu ili Dragonjinu špilju.

Renesansna kultura i umjetnost cvali su na otoku kao i na cijelom dalmatinskom primorju. Ostavili su svjedočanstva u crkvama, crkvicama i palačama, kao i u skulpturama i reljefima po brojnim otočnim crkvama. Brački su kamenolomi privukli slavne renesansne graditelje i kipare koji su djelovali u Dalmaciji, poput Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija i Nikole Firentinca, pa se njihova djela nalaze po cijelom otoku. U doba budjenja nacionalne svijesti u drugoj polovici 19. st., centri kulture i književnosti postaju hrvatske čitaonice po bračkim gradićima. U žaru panslavenstva Selčani podižu 1911. g. prvi spomenik ruskom književniku Lavu Tolstoju.

Na Braču je djetinjstvo proveo i veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876-1949). Povijesno-kulturni spomenici Brača nalaze se u Zavičajnom muzeju otoka Brača u Škripu, a djela bračkih umjetnika i onih koji su djelovali na otoku u Galeriji "Branislav Dešković" u Bolu. Od velikog značenja za poznavanje prošlosti otoka su i redovita izdanja Bračkog zbornika.

Gospodarstvo

Na Braču su oduvijek bili najzastupljeniji stočarstvo, uzgoj vinove loze i masline, uz klesarstvo. Plinije Stariji u svojem djelu Naturalis Historia kaže ...capris laudata Brattia... (po kozama slavni Brač; NH III, 151), na što upućuju i brojni arheološki nalazi. Tijekom srednjeg vijeka pučanstvo otoka bavilo se osim toga i šumarstvom, poljoprivredom, ribarstvom i trgovinom.

U 19. st. dolazi do napretka poljoprivrede, ribarstva, pomorstva i trgovine. Zlatno doba bračkog vinogradarstva je od šezdesetih do devedesetih godina, osobito kada bolest loze uništava francuske i talijanske vinograde, pa se bračko vino izvozi u te zemlje. A zatim dolazi do katastrofe, jer novi parobrodi uništavaju jedrenjake kojih je na Braču bilo mnogo. Na otok dolazi filoksera što uzrokuje masovno iseljavanje Bračana u Sjevernu i Južnu Ameriku, osobito u Čile. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća započinju nastojanja da se poboljša život otočana i zaustavi iseljavanje. Osnovni preduvjeti tome bili su pripojenje otoka na kopnenu električnu i vodovodnu mrežu. Daljnji doprinos razvitku komunikacija, a time i privrede i turizma, bila je izgradnja asfaltiranih cesta po cijelom otoku i česta trajektna veza s kopnom.

Ribarstvo se unaprijedilo pa je sada godišnji ulov ribe iznosio preko 1000 t, koja se djelomično konzervira u tvornicama u Postirima i Milni. Započelo se obnovom zapuštenog šumarstva, ovčarstva i kozarstva. Tradicijsko iskorištavanje bračkog kamena provodi se suvremenom tehnologijom. Dok se pedesetih godina proizvodilo oko 5.000 m³ kamenih blokova, proizvodnja se popela na 17000 m³ blokova i preko 300.000 m² piljenih kamenih ploča. Obnovom i otvaranjem novih manjih industrijskih i zanatskih pogona uspjelo se zaustaviti iseljavanje pučanstva. Tako je u Nerežišćima osnovana tvornica bombona, žvakaćih guma i konfekcije; u Sutivanu tvornica plastičnih masa; u Selcima pogon gradjevinske stolarije, a u Sumartinu i Milni dva manja brodogradilišta. Posebne mogućnosti razvitka našao je Brač u turističkoj privredi. Najpoznatije turističko mjesto je svakako Bol sa svjetski poznatom plažom Zlatni rat.

Ine zanimljivosti

• Brač se kao otok izdvaja po broju knjižnica. Prema statistikama prosjek iznosi 5 knjiga po glavi stanovnika, što otok čini jednom od najbolje knjigom pokrivenih područja.
• Brački je kamen korišten za gradnju mnogih znamenitih gradjevina u svijetu: Dioklecianova palača u Splitu, Bijela kuća u Washingtonu, itd.
• Na Braču, inače danas bezvodnom otoku, postoji - most! Izgradjen je na vrhu klanca Veliki dolac za vrijeme austrijske uprave. Bračani ga od milja zovu "Most Franje Josipa".
• Dani boba i blitve, gastronomska manifestacija koja se održava na otoku Braču, u mjestima Supetru, Mircima, Splitskoj...
• Poznato je da su Bračani česti junaci viceva na temu njihove škrtosti. Naravno, njihova "škrtost" proizlazi iz istog takvog života kroz stoljeća. Kada posjetite Brač, bacite pogled na nebrojene gomile kamenja uz cestu, uz maslinike i vinograde... Sva su ta kamenja težačke ruke složile, ne bi li došli do obradive površine. Bračani su znali da je humor nešto što povezuje teške situacije i čini ih podnošljivijima. I zato su se uvijek znali šaliti na svoj račun, npr.:
• - Izlazi Bračanin iz mora na rivu sav mokar. Začudjeno ga gleda prijatelj pa ga upita:
• - A ča si tako mokar?
• - Ma pliva san za trajekton od Splita do Broča i tako uštedi 16 kun. - odgovori Bračanin.
• - A šempjo, če nisi onda pliva za katamaranom bi bi uštedi 40 kun!

Poznati Bračani

• Ivan Rendić, kipar (1849.-1932.)
• Vladimir Nazor, pjesnik i političar (1876.-1949.)
• Branislav Dešković, kipar (1883.-1939.)
• Dasen Vrsalović, arheolog (1928.-1981.)
• Stjepan Pulišelić, utemeljitelj sociologije na Zagrebačkom sveučilištu i čakavski pjesnik
• Androniko Lukšić, čileanski poduzetnik
• Ida Stipčić Jakšić, modna dizajnerica
• Žan Jakopač, glazbenik
• Ivica Jakšić - Puko, umjetnik

Literatura

• Ivo Marinković, 1984: Prirodne osnove otoka Brača. Brački zbornik 14, SIZ za kulturu općine Brač, Supetar.
• Dasen Vrsalovic, 1968: Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Savjet za prosvjetu i kulturu, Supetar.

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license from Chakavian Wikislavia.