Dalmatinska dva Kozjaka

Dalmatinska dva Kozjaka (obalno niže brdo kaštelanski Kozjak i viši Veliki Kozjak u Zagori): - U Dalmaciji postoje dva gorska masiva sličnog imena Kozjak, koja su ovdje poredbeno prikazana:

• Niži primorski ili Mali Kozjak (tek 779m) uzduž Kaštela izmedju Trogira i Solina, kao niži zapadni nastavak Mosora.
• Znatno viši, zagorski ili Veliki Kozjak (1.207 m) izmedju Knina i Vrlike tj. iznad Kijeva, kao malo niži sjeverozapadni nastavak Svilaje.

Veliki Kozjak, 1207m

Veliki Kozjak (ili zagorski Kozjak) je kameniti gorski greben iznad mjesta Kijevo u dalmatinskoj Zagori zapadno od Vrlike i južno od Knina, za razliku od planinarski poznatijega, ali znatno nižega primorskog ili Malog Kozjaka iznad Kaštela, 779m. V.Kozjak je slično poput Tovarnice, donedavna u javnosti bio zamalo nepoznat i uglavnom zanemaren u planinarstvu, povijesti i prirodoslovlju, jer leži izmedju susjednih viših i poznatijih grebena Dinare i Svilaje.

Reljef i gradja

To je u cijeloj Hrvatskoj razmjerno najmanje poznati gorski greben viši od 1.000m, pa su mnoga hrvatska niža brda poznatija i puno bolje opisana od Velikog Kozjaka. Stoga su zamalo jedini koji su ga dosad bar donekle istražili, bili naši geolozi zbog dopunjavanja geološke karte Hrvatske. Slično kao i sjeverniji Poštak, tako je i Veliki Kozjak pretežno gradjen od mezozojskih dolomita. Kozjak je po gradji trokutasta kraška visoravan koja se od jugozapada postupno uzdiže do visina 1.000-1.200m, a na istoku se naglo obrušava klisurastim strminama iznad Kijeva.

Zato je V.Kozjak lakše pristupačan od zapada, dok su njegovi visoki istočni odsjeci uglavnom prohodni s alpinističkom opremom. Najviši vrh V. Kozjaka na sjeveroistoku je piramidalni stjenoviti Bat (1207 m) s okomitim dolomitnim stijenama, koje iz Kijeva podsjećaju na velebitske kukove. Drugi visoki vrhunci duž njegovog grebena na jugu spram Vrlike još su klisurasti Mijatovac 1100m (s 2 špilje pri vrhu), Crna Glava 1106m i najjužnija zaobljena Kunica 1.101m iznad sela Maovice kod Vrlike.

Ekologia i značenje

Padine Velikog Kozjaka uglavnom su zarasle hrastovima i crnograbom (Ostrya), a u ponikvama i klancima na grebenu ima dosta balkanskog gluhača (Acer obtusatum). Oko glavnog vrha Bat, na najvišem burnom grebenu iznad 1100 m prevladavaju strme stijene i kamena siparišta, gdje raste najbogatija osobita flora cijele dalmatinske Zagore. Ona tu zaostaje samo za najvišim vrhuncima Velebita i Biokova, dok susjedni grebeni Dinare i Svilaje ipak nose znatno siromašniju običnu floru spram Velikog Kozjaka. Glavna prirodna osobitost na vršnom grebenu Velikog Kozjaka je desetak naših endema, rijetkih ili nepoznatih iz okolnih planina: Genista pulchella, Centaurea nicolai, Edraianthus ginzbergeri, Lilium dalmaticum, Euphorbia barrelieri, itd.

Tek u novije doba od Domovinskog rata V. Kozjak postaje poznatiji i strateški važan: Tad je kroz niz mjeseci iz opkoljenog Kijeva kroz vrleti Kozjaka vodio jedini siguran put za razmjenu ljudi, hrane i oružja na jug do isturenih slobodnih Čavoglava i baš tu su se uporno vodile najžešće bitke proteklog rata (uspor. pripadne pjesme Thompsona). Osim sezonskih pastirskih katuna na zapadnoj padini koji su dijelom napušteni u ruševinama, V. Kozjak je danas uglavnom nenaseljen.

Primorski Kozjak, 779m

Primorski niži ili Mali Kozjak je skoro duplo niži (tek 779 m) od zagorskoga Velikog Kozjaka kod Knina, ali je u splitskom planinarstvu puno poznatiji, pa se u našim popularno-planinarskim priručnicima posve promašeno naziva tzv. "planinom": - što je inače u pravom zemljopisu tek gorje duple visine iznad nekih 1400/1500m. Ime Kozjak vjerojatno je naknadni slavenski prijevod iz antičkoga starogrčkog imena Tragournion za susjedni grad Trogir, što potječe od grč. tragos = koza.

Zemljopisne oznake

Kozjak je razmjerno niži brdski greben (visinom npr. sličan zagorskoj Strahinščici), a koji se nad obalom srednje Dalmacije na sjevernoj strani uzdiže iznad Kaštela blizu Splita kao niži zapadniji nastavak Mosora. Njegova je južna padina strmija i pod vršnim grebenom klisurasta, dok sjeverni i više položiti kamenjarski obronci postupno prjelaze u valovitu visoravan Zagore.

Primorski Kozjak se pruža od Kliške uvale na istoku, što taj Kozjak dijeli od Mosora, sve do prijevoja Malačka. Najznačajniji dio tog Kozjaka je gornji niz (16 km) južnih stijena pod vršnim grebenom, koje su razmjerno manje visine po 50m – 250m): Ove nestručni splitski planinari promašeno navode kao tzv. "najduže u Hrvatskoj" (u stilu: Split = 'centar svita') iako su od primorskih klisurina na iztočnom Jadranu zapravo znatno duže (pa i više) Konavoske sijene (Cavtat-Molunat), kao i veće otočne stijene slične dužine oko kvarnerskog otoka Prvića.

Reljef i priroda

Najviši vrh ovoga primorskog Kozjaka je Veli vrj (779 m) na istoku grebena iznad Kaštel Gomilice. U ranijoj literaturi se spominju ina pučka imena za ovaj vrh: samo Kozjak ili Sv. Luka (vjerski nepodobno pa ukinuto u jugo-komunizmu). Na zapadnom dijelu grebena je poznat Planinarski dom Malačka uz istoimeno sedlo na 466m. Sveti Ivan Biranj (631 m) je viši vrh zapadnog dijela Kozjaka. Malo zapadnije od tog vrha je kapela Sv. Ivana koji se hodočašćem slavi kao zaštitnik Kaštel Lukšića.

Na južnoj padini toplijega primorskog Kozjaka prevladava tvrdolisna sredozemna vegetacija, a po hladnijemu vršnom grebenu i sjevernim obroncima je uglavnom listopadno submediteransko raslinstvo. Cijeli Kozjak je isprepleten dobro označenim planinarskim stazama, pa ima i četiri planinarska doma.

Reference

Adapted mostly from former Chakavian WikiSlavia, and the last chapter (Mali Kozjak) also partly from Croatian Wikipedia by GNU license.