Divlji sisavci primorskog krasa

Divlji sisavci primorskog krasa (odporni Mammalia na kamenjarama jugozapadne Hrvatske): - čakav. "skòti", grč. mas­to­phóroi. Ovdje su sažeto sinekološki obradjeni uglavnom veći odporni sisavci primorskog krasa, dok polimorfne sku­pine sitnijih sisavaca (glodavci, kukcojedi i sl.) glede zasad još nisu sinekološki dovoljno razradjene, pa se tu na kraju navode samo poneke njihove najčešće svojte na golom krasu.

Monachus monachus (Herm.)

Monachus monachus (M. albiventer, sredozemna medvjedica, otočno-čakav. "morski covìk", grč. phôkia): To je rijedak sredozemni tuljan u izumiranju, kojega su najveće kolonije još na egejskim otocima, osobito u Spo­ra­dima. Za razliku od praznovjernih jadranskih ribara koji ovu bez­obzirno ubijaju i iztrjebljuju, Grci se prema njoj oduvijek odnose prijateljski, pa je tamo u sigurnosti očuvana i već dobro proučena. Tamo uglavnom živi u obalnim špiljama pučinskih kamenih otočića i olujnih istaknutih rtova uz vege­ta­ciju reda Ptilostemetalia.

Na Jadranu je iz Kvarnera nestala već početkom 20og stoljeća, a na srednjem Jadranu sedam­de­setih godina, pa je kod nas vjerojatno još jedino nalazište s par primjeraka na južnom Jadranu (? Konavoske stijene). Po predaji ribara se još do početka 20og stoljeća gnjezdila u obalnim špiljama otoka Plavnika i Sv. Grgura, što potvrdjuje i Cubich (1887). Posljednju kvarnersku med­vje­dicu su ubili tunolovci kod rta Sokol pred uvalom Velaluka na jugoistočnom Krku god. 1942.

Rupicapra rupicapra balcanica

Rupicapra rupicapra balcanica Bolkay (divokoza) je en­demska balkanska pod­vrsta divokoze na kraškim grebenima Dinarida. Tu je zna­čaj­na za visokoplaninska točila (Thlaspi­e­talia) i olujne vršne ka­me­njare (Minuartio-Drabetalia), a najčešća je na visokim pla­ni­nama Hercegovine i Sandjaka, pa još sekundarno unešena i na Biokovu.

Canis aureus dalmatinus

Canis aureus dalmatinus Wagn. (u Dalmaciji: "ča­galj", grč. tsakali) je posebna balkanska podvrsta čaglja, koji živi od jadranskih otoka, dalmatinske Zagore i Hercego­vi­ne pa do Albanije i sjeverne Grčke. Većinom se nalazi u sredozemnim tvrdolisnim maki­jama (Quercetalia ilicis) i primorskim kserotermnim šikarama Orno-Ostryetalia.

Lynx pardina martinoi

Lynx pardina martinoi (Mirić) (balkanski ris, čakav. "maškũn", grč. lynx) je pa­tu­ljasta balkanska podvrsta pjegavog risa, što je prijelazni oblik izmedju europskoga sjevernog tipa (L. lynx lynx) i južnijega špa­nj­ol­skog risa Lynx pardina (Temm.). Prije je taj bio proširen duž jugo­za­pad­n­og Balkana i primorskih Dinarida sve do Velebita, ali je do­sad kod nas do 20. stoljeća lovom uništen.

Do danas je taj naš izvorni oblik ograničen na juž­ni­je gor­je u Albaniji, zapadnoj Makedoniji i na Pindosu u Grčkoj. Tamo još živi u kamenitim i sredozemnim jelovim šumama (Calamagrostio-Abietion i Abieti-Quercion). Naprotiv je kod nas u no­vije doba promašenom introdukcijom umjetno proširena stra­na podvrsta sjevernoga europskog risa, koji stvara nove poremetnje u kraškim biocenozama, jer je veći i agresivan pa napada raznu divljač, ponekad i čovjeka (stari izvorni domaći ris podvrste martinoi je napadao samo perad).

Tadarida teniotis (Raf.)

Tadarida teniotis (= Nyctinomus teniotis Raf., otočno-čakav. "velatopîr"): U poredbi s većinom ptica su šiš­mi­ši (Chiroptera, čakav. "topirìći", Zagorje-kajk. "lileki") sla­biji i sporiji letači, pa se rjedje vide na burnom krasu i ne izlijeću za vrijeme olujne bure. Jedini kod nas na jače vjetrove razmjerno odporniji sre­do­zemni šišmiš je ova T. teniotis iz južne tropske porodice Molossidae.

Kao razmjerno spretan i brz letač, kod nas on izli­jeće i pri olujnim noćima kada jedini od šiš­mi­ša po burnoj noći kruži oko izloženih stijena i naselja. Gnijezdi se na priobalnim klisu­ras­tim odsjecima, većinom u manjim rupa­ma i procjepima uz vegetaciju Aurinio-Cappa­ri­on. U sličnim vjetrovnim uvjetima se ovaj sredozemni šišmiš nalazi i u juž­noj Francuskoj (Brosset 1966, Delamare-Debouteville 1971).

Odporni zečevi (Lagomorpha)

Odporni kraški zečevi (Lagomorpha, Zagorje-kajk. "zajče­ki", čakav. "zaêci", Kvarner-otoci: "tušćãn", perz. 'tuškan'): Na burnim jadran­s­kim otocima i ško­ljima npr. u Kvarneru (Prvić, Goli itd.), odpo­ran je patuljasti oblik divljeg kunića (Orycto­lagus cuniculus L. s.l., Kvarner-čakav. "kunjîl", srednja Dalmacija: "kunelić", grč. koune­lê) veličine štakora, koji tu buši rupe po južnim stepskim tra­v­njacima (Festucion illyri­cae i Artemi­si­on lobelii). Na polu­iz­loženim eumediteranskim travnjacima (Cymbopogo-Brachy­po­dion) nalazi se još i poluot­por­ni južni zec (Lepus europaeus meridiei Hilz.).

Sitni glodavci (Rodentia)

Poluodporni sitni glodavci (otoci-čakav. "peštagâni"): osim zečeva, na poluizloženim travnjacima i u podsloju kraških šuma često žive razni sitni glodavci. Na visinskim trav­nja­cima (Seslerietalia) i po grmljacima (Oreoher­zogie­talia) na Di­nar­skom krasu živi endemski runati voluhar (Dinaromys bogdanovi (Martino), Dolomys milleri Nehr.) s više podvrsta.

U subalpskim kraškim šumama (Geranio-Fagion) od naših Dinarida do Grčke nalazi se sniježna voluharica (Microtus nivalis malyi Bolkay), a u dinarskim gorskim šumama (Den­tario-Fagetalia) živi i Sciurus vulgaris croaticus Wettst. Na Kvarnerskom otočju u šumi Spartio-Quercetum pedun­cu­li­florae je značajan naš endemski miš Apodemus krkensis.

Naseljena lovna divljač

Izim gore navedenih, autohtonih divljih sisavaca i još inih rjedjih, na primorskom krasu jugozapadne Hrvatske odnedavna takodjer ponegdje u divljini žive i ini noviji sisavci, koje su tu tek naknadno naselili za izlov naši lovci, ali su kod nas ovi strani sisavci bili u prirodi uglavnom nepoznati sve do 19. stoljeća. Od takvih su važniji npr.:

• Obični sjeverni ris (Lynx lynx lynx), u svojemu tipskom obliku je sve do 19. st. na hrvatskom ozemlju bio nepoznata egzotična zvijer, koja inače oduviek živi u sjevernoj i dielom srednjoj Europi, najjužnije do Alpa i Karpata. Naprotiv ga je kod nas u Hrvatskoj (na sjeverozapadu do Velebita) sve do početka 20.st. zamjenjivao naš južniji endem, autohtoni balkanski ris (Lynx pardina martinoi Mirić): taj je dosad u Hrvatskoj iztriebljen, pa zbog lovaca nasilno zamienjen tim stranim uvoznim eu-risom.
• Muflon (Ovis musimon Schreb.) je srodan divljim ovcama i izvorno je autohton na zapadnomediteranskim otocima (Korzika, Sardinija itd.). Od 20.st. su naši lovci umjetno naselili i umnožili ove muflone za izlov i na našemu primorskom krasu uz iztočni Jadran.
• Jelen lopatar (Dama dama (L.)) inače živi u primorskim zemljama oko Sredozemlja do sjeverne Afrike. Kod nas su ga uz Jadran po obalnim i otočnim tvrdolisnim makijama (Quercetalia ilicis) od novijeg doba zbog izlova osobito proširili i namnožili lovci, pa zato sada već brstom čini štete na izvornoj prirodnoj vegetaciji uz Jadran.
• Naknadno podivljali psi (Canis familiaris L.) sada su takodjer jedna od najčešćih novijih zvieri duž jadranskog primorja, oko lučkih gradova i medju primorskim selima, koji kod nas napadaju i dielom uništavaju manju divljač i autohtone sisavce primorskog krasa.

Reference

A condensed digest loaded almost from the former Chakavian WikiSlavia by GNU license.