Domovine brod

Domovine brod (alegorijski ep 1962. s najavom propasti Jugoslavije): Iduća poema je novohrvatska budnica tj. mladenački alegorijski ep s vidovitom najavom buduće propasti Jugoslavije, još tridesetak godina prije njezinog raspada i pola stoljeća prije današnjice. Pjesmu je kao idejni stihotvorac prvi složio pokojni ing. Anđelko Padjen (1944 - 2009), tada još mladi učenik Klasične gimnazije u Zagrebu. Koliko je poznato, to je od imenovanog auktora vjerojatno dosad jedino očuvano pjesničko djelo, uglavnom sastavljeno po ugledu na klasične antičke epove iz njegove humanističke naobrazbe. Inače je A. Padjen rodjeni Zagrebčanin i prvo je završio i maturirao antičko-humanističku naobrazbu na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Potom završava i diplomira praktičnu višu naobrazbu iz informatike i elektronike na Sveučilištu u Zagrebu, pa onda odlazi na specializaciju iz računalstva u Ameriku (SAD). Kako su tamo uočili njegovu vrlo bogatu kulturnu podlogu i ujedno stručnost u informatici, vraća se u Hrvatsku kao čelnik u predstavništvu ugledne računalne tvrtke IBM. Nakon niza godina rada i uspješnog rukovodjenja na jednom od najvažnijih računalnih položaja u domovini, umjesto zaslužene mirovine prerano umire od teške i neizlječive bolesti.

• Napomena: Niže navedena epska poema je izvorno auktorsko djelo i smije se kopirati i rabiti samo uz citat iz tog izvornika bez izmjena.

Poviest budnice

Čim su dežurni pravovjerni 'dušebrižnici' 1962. u gimnaziji tek ponešto načuli o mogućoj pripremi takve nepodobne pjesme, ubrzo su započele partijske istrage čak i preko policijske UDBe. Ovi su izveli par premetačina i ispitivanja u školi i domu auktora, - ali ipak nisu ništa suvislo uočili, zato jer je traženi prvi tekst poeme bio neočekivano napisan na starohrvatskoj glagoljici (o kojoj jugo-organi dakako pojma nemaju). Priložena rana pjesma je u prvoj glagoljskoj inačici bila završena još 19. rujna 1962 tj. u najteže olovno doba jugo-komunizma, kada je taj prvi samizdat umnožen tek u ograničenoj kućnoj nakladi iz koje dosad postoje očuvana jedva 2 uzorka. Tada se upisani auktor pojavljuje s pseudonimom "Pays" + suradnik "Debogas" kao tehnički urednik-izdavač te prve glagoljične inačice. Kasnije je za 380-obljetnicu Klasične gimnazije u Zagrebu godine 1987, isti glagoljski tekst konačno prepisan i na latinicu, pa umnožen i podijeljen na proslavi te značajne obljetnice: tada je u vidovitoj pjesmi prije proročanski opisan jugo-raspad već bio na vidiku. Treće latinično izdanje u pedesetak primjeraka je umnoženo god. 2000, a od 2008. se u niže priloženoj elektroničkoj inačici pojavljuje i na medjumrežju (bivša wiki-enciklopedia Wikislavia), odakle je sada prenesen i ovamo u Hrvatsku Metapediu. Niže sliedi epski tekst novohrvatske budnice "Domovine brod" složene kroz 7 tematskih pjevanja: lijevo je drugo izdanje na latinici (Klasična gimnazija Zagreb 1987), a desno izvorna preslika 1. izdanja (Samizdat 1962).

I. Motto

Teško onom koga snadje tama

U prljavu mračnom gadu i zlu

Štono tišti ladjare crvenih ladja

- Na jeziku Našem.

Zato neka pametan svatko bude

Nemojte tako gubiti glave lude

Nego radije predjite na naš pravi

- Domovine brod.

II. pjevanje

Tone crvena im Ladja

Momčad ‘Genija’ se svadja

Kako li će da se slože

Dok se medju sobom glože

Od njih svaki ruke pere

A sve jedan drugog ždere

I da bude jošte gore

Druge već ih brige more

Jer ostali neveseli

Kad su ovo sve vidjeli

U tri ćelije se slože

Svak onako kako može

Podjeliše se na grupe

Tko će kome lizat ruke

Kada zadnji dodje na red

Ovaj tada ide naprijed

Tek što svrše poso' ovaj

Već im stiže novi rusvaj

Ne hoteći da zaglave

Ludo da izgube glave

Biračkoga puni dara

Izaberu poglavara :

Birali ga sedam dana

Osmog dana izabrana

Stave ga za Kapetana

Čim ga digoše na prijestol

Uzmu njega predsjednikom

Pred njim svi poniknu nikom

Tražeć' tko bi zamjenikom

Pa ocijenivši od oka

Izabraše još drugoga

Time ga kvalificira

Kao prvog oficira

Nadju u njem puno dara

Društvenog za Šekretara

I njime se pozabave

A na prvog zaborave.

III. pjevanje

- Tada uvidješe

Da ovako griješe

Jerbo ludo ginu

Niti se ne brinu

Kako da se snadju

I da spase Ladju

Okane se sada

Svih ovijeh jada

Nego zajednički

Trpeći stoički

Rade za svoj spas

A sve protiv nas

Svi u jedan glas

U najdublji bas

Složno povikaše

More zanjihaše :

"Koliko je možno

Čitajmo sad složno

Učeći dapače

Bivamo sve jače

U taj naš napredni

Štatut upućeni

Što nam Ideolog

Podastre pred nas

Šaljući nam spas

U ove će dane

Zora da nam svane

I sunce da grane

Pamet da im sine

Na vrline njine

Nekoć mali bili

Sad smo se složili".

A Ardo Kapetan

Taj je posve pijan

Po moru se voza

Sa mosta se sroza

Na palubu pade

Mrtav im ostade

Svi u očajanju

U silnu kajanju

Plačuči za njime

Ne znajući s kime

U propast će srljat

Budućnost zabrljat

A od toga sve se

Jače brod im trese

Ladja brže tone

Na uzbunu zvone

Sva na Ladji zvona

Ladjara kolona

Sva u strahu jeca

Ko' sinovi zeca

Jadne kukavice

Same propalice

A njihov kormilar

Tog društva Šekretar

Ko' na violini

Pili po pučini

Pramcem broda svoga

Do pasa mu voda

Naredba izdana :

"Svakog treba dana

Birati desetog

Šekretara novog !"

On se tada prene

Licem prave bene

Pa šašavo gleda

Ladjom zapovijeda

Dok se momčad glodje

Na palubu dodje

Ali kad izadje

Prestadoše svadje

A njihov kormilar

Sveg društva Šekretar

Viknu iza glasa

More zatalasa :

"Sinje kukavice

Što skrivate lice !

Ladja plovi hitro

A to more bistro

Ko' zrcalo ravno

Nije bilo davno."

Ali momčad stara

Njemu progovara

Plačnim glasom jeca

Kao mala djeca :

"Slavni Šekretaru

Svi nam kožu deru

Zar ne vidiš ludo

Pogibosmo hudo

Ladja već nam tone

Na uzbunu zvone

Sva zvona na brodu

Zar ne vidiš vodu

More već do pasa

Pučina talasa !"

Zastava zderana

Momčad uplakana

Kao posred Hada

I žedji i glada

Momčad glasno jeca

Njemu kunu sveca

A on progovara

Njima odgovara :

"Kakvi ste ludovi

Mirno Ladja plovi

I sve je u redu

Na mome dogledu

Nigdje nema Broda

Da protiv nas hoda

Što se na nas sprema

Da nas više nema

Osim Ladje naše

Koje se svi plaše

Ti "Preporodaši"

Dušmanini naši

Davno pobjegoše

Sramno pogiboše

A Broda im nema

Da se na nas sprema

- Piše u Štatutu :

Na dobrom smo putu

Nitko nek' se neda

Ovo je pobjeda

Naprijed naši ... !"

IV. pjevanje

Tada iznenada

Čuje se odzada

Kao posred Hada

I žedji i glada

Kormilar u riječi

Sva momčad zaječi

Na njihovu viku

Oku na vidiku :

Brod drugi se vidi

Pramcem more bridi

Al' ime ga krasi

"Preporod" što glasi

Sve bliže silazi

Sve brže dolazi

Nad njime se vije

Crven-bijeli-plavi

Što je barjak pravi

Na Ladji kormilar

Tog društva Šekretar

Da od bijesa svisne

Pod palubu klisne

Svi od silne strave

Izgubiše glave

Što da rade sada

Kada iznenada

Dolazi im propast

Brod onaj za napast

Crven-bijeli-plavi

Što na stijegu vije

Al' njihov Kapetan

Bude sad pametan

Došavši k pameti

On se dobro sjeti :

Kako mrtav pade

Sada živ ustade

Ko' iz zemlje niknu

Pa na rulju viknu :

"Kud bježite kući

Od strave plačući

Čujte li me gadi :

Zašto bi još mladi

Izgubili glave ?

Krsne li vam slave!

Zar me ne čujete

Što sad jaučete

Ko' društvo pogrebno

Sad je baš potrebno

Ne skakat u more

Dok ne bude gore

Nego svatko mora

Dok ne pukne zora

Čujte me, bre more

Borit se do zore !"

Al' "Preporod" tutnji

U općoj pomutnji

Svi na mjesta jure

Jer će biti bure !

V. pjevanje

Puška puca

Plâm paluca

Metci lete

A proklete

Bajunete

Ko' rakete

Hitro režu

Tu krv svježu

Puška ječi

A top zveči

U toj bitci

Ranjenici

Svuda bježe

Rane svježe

Silno peku

I uz dreku

Svi Lazari

Šekretari

Kukavice

Propalice

Bježe svuda

Kojekuda

Pucanj praši

Njih prestraši

Svatko dâ sam

Vjetra petam'

Svak' se sprema

Da sad klisne

Nezavidne

Iz te huke

Halabuke

Svi se gube

Iz palube

I u more

Skakat stane

Dok još gore

Ne postane

Sve ćelije

Štatutarne

Propadoše

Nestadoše

Tako osta'

Ladja pusta

Jedra sva su

Razderana

Krma krvlju

Poprskana

Glavni jarbol

Već se ruši

Tako jadno

Ladja svrši.

VI. pjevanje

Valovi jure, žure

More se pjeni svo

Pučina huči, buči

Ladja već struže dno

Okolo sama tama

Grobna tišina i mûk

Čuje se tupa lupa

I burnoga mora hûk.

VII. Epilog

Usred mračne noći

Nijemoj u samoći

Kao crna strava

Olupina spava

( Jugoslavija ).

• Dovršeno 27. rujna 1962. i umnoženo na glagoljici.
• II. izdanje: Latinični prijepis s glagoljice 1987.

Reference

Original authorized poem (open source), by quoting source may be copied and distributed without changes only.