Ekocid i spaljena zemlja

- PROVIZORNO U IZRADBI -

Ekocid je pojam koji označava naglu promjenu prirodnog okoliša na određenom prostoru, pa zajedno s tim povezano brzo izumiranje ili odselidbu (emigraciju) tamošnje flore i faune, kao i s tim povezan nestanak ljudskih naselja. Pod ovim se većinom razumijevaju procesi koji su posljedica ljudske djelatnosti, prije svega kroz katastrofalno onečišćenje, pretjeranu zloporabu prirodnih resursa ili njihovo namjerno uništavanje tijekom rata ili etničkog čišćenja.

Ovaj noviji naziv je neologizam koji potječe od grčke riječi oikos ("kuća") i latinskoga occidere (= ubiti - uništiti), a prvi puta se širje počeo rabiti od 1960tih godina tj. tiekom vietnamskog rata. Tada su u doba kontroverznae Operacije red hand američke snage rabile Agent Orange i druge defoliante s namjerom kemijskim sredstvima uništiti tj. "očistiti" vietnamske džungle i tako oduzeti prirodne zaklone Vietkong-ovim gerilcima.

Potom je ovaj naziv postupno stekao popularnost medju ekološkim i inim sličnim aktivistima, pa se zato javno rabi u svrhu "senzibiliziranja" javnosti na probleme zaštite okoliša, kao i za kritike po okolinu štetnih djelovatnosti država i korporacija. Več duže vremena traju pokušaji da ekocid uđe u međunarodno krivično pravo kao posebna vrsta zločina slična kao i genocid, protiv mira odnosno zločina protiv čovječanstva. Međutim, ova nastojanja dosad nisu dala nekih značajnijih rezultata.

Spaljena zemlja

Spaljena zemlja je posebna ratna inačica organiziranoga totalnog ekocida. To je naziv za vojnu strategiju kojom se, pri napredovanju ili povlačenju namjerno i sustavno uništava sve, što bi potom moglo poslužiti neprijatelju. Prvotno ime je dobila po tomu što je u svojim najranijim oblicima obuhvaćala spaljivanje poljodjelskih usjeva kako ih neprijatelj više ne bi mogao rabiti kao izvor hrane.

Danas se pod ovim još i širje izvan ekocida shvaća ne samo uništavanje zaliha hrane, goriva i inih namirnica nego i mostova, željezničkih pruga, elektrana, telekomunikacijskih uređaja, zrakoplovnih pista, luka i drugih oblika infrastrukture, što bi za cilj imalo izazvati čim veće probleme u neprijateljskoj logistici i usporiti njegovo napredovanje. Strategiju spaljene zemlje obično rabi vojna strana koja je brojčano, tehnički ili na ine načine inferiorna neprijatelju. Cilj joj je tjeranje logistički izcrpljenog neprijatelja na povlačenje s vlastitog ozemlja ili barem usporavanje njegovog napredovanja, kako bi se pritom dobilo vrijeme i sredstva za protuudar.

Kao jedan od prvih takvih primjera taktike 'spaljene zemlje' se navodi Herodotov opis načina kojim su nomadski Skiti natjerali ranoperzijskog kralja Darija Velikog neka povuče moćnu vojsku iz njihove zemlje. Među najpoznatijim novijim primjerima takve strategije je i rusko povlačenje pred Napoleonom 1812. godine, pa kinesko povlačenje pred Japancima krajem 1930tih, ter Staljinova strategija kojom su Sovjeti 1941. nastojali zaustaviti njemačku operaciju Barbarossa.

Od strategije 'spaljene zemlje' treba razlikovati namjerno uništavanje poljodjelskih usjeva i druge infrastrukture, koje se za vrieme kaznenih ekspedicia provodi nad civilnim pučanstvom u svrhu njegove pacifikacie ili inih čisto političkih razloga. Ipak postoje i slučajevi kada je teško razlučiti jedno od drugog, a za što se kao primjer navodi Shermanov marš u američkom građanskom ratu.

Urbicid

Urbicid je noviji naziv kojim se u zadnjih par desetljeća, tj. od kraja 20. stoljeća označavaju djelatnosti koje za posljedicu imaju uništenje jednog grada ili spriečavanje života njegovog pučanstva. To je novotvorba (neologizam), koji je nastao od latinskih riječi: urbs (grad) i occidere (ubiti - uništiti).

U užem smislu se pod urbicidom shvaćaju namjerne djelatnosti u svrhu "uklanjanja" nekog grada, bilo kroz njegovo doslovno razaranje ili korjenito mienjanje njegova demografskog sastava i uništenja kulturnih obilježja, obično kao dio širjeg nastojanja za etničkim čišćenjem. U ovomu drugom značenju se to najčešće zlorabi u promičbene svrhe, kako bi se određenim djelatnostima podigao "naboj" zločina sličnoga genocidu ili ekocidu.

Za razliku od genocida, izraz urbicid dosad još nije postao dielom pravnog nazivlja, pa se stoga koristi za široki razpon različitih pojava u raznim zemljama i društveno-gospodarskim uvjetima. Npr. na prostoru bivše Jugoslavije je uporaba urbicida iz JNA bila najčešća u okviru rata u BiH i u Slavoniji, pri čemu se velesrbske obsade Vukovara i Sarajeva smatraju kao tipski noviji primjeri urbicida, tj. razaranje grada uz ubijanje i izgladnjivanje njegovog pučanstva, kao usmjereno nastojanje da se "ubiju" gradovi Vukovar, odnosno Sarajevo.

Summary

The term ecocide refers to any extensive damage or destruction of the natural landscape and disruption or loss of ecosystem(s) of a given territory, to such an extent that the survival of the inhabitants of that territory is endangered. Ecocide can be irreversible when an ecosystem suffers beyond self healing. It is generally associated with damage caused by a living agent whether directly or indirectly.

An organism might inflict ecocide directly by killing enough species in an ecosystem to disrupt its structure and function. Ecocide can also result from pollution such as the introduction of high concentrations of pesticides which destroy the local flora extensively. A weaker definition of ecocide is that in which an organism destroys ecosystems other than its own (e.g. cancer).

For example, it could be said that during the Precambrian era, blue-green algae committed ecocide upon the prevailing reducing-chemistry-based ecology, by releasing oxygen into the environment. Organisms to which oxygen was a poison died off, while the algae and other organisms adapted and created a new oxidation-chemistry-based ecology.

Literatura

• Polly Higgins, 2010: Eradicating Ecocide; Laws and Governance to prevent the Destruction of our Planet. 202 p., Shepheard-Walwyn. ISBN 9780856832758
• Adam Cherson, 2009: Ecocide; Humanity’s environmental Demons. str. 135 p., Greencore Books. ISBN 9780595463183
• Jared Diamond, 2005: Collapse; how Societies choose to Fail or Succeed. 575 p., Penguin Books. ISBN 0143036556
• Franz Broswimmer, 2002: Ecocide, a short History of mass Extinction of Species, Pluto Press. ISBN 0745319343

Referenca

An enlarged survey partly from few minor stubs in Wikipedia, available by GNU license.