Friedrich Nietzsche
Friedrich Wilhelm Nietzsche (Röcken, Prussia, 15. listopada 1844. - Weimar, 25. kolovoza 1900.) nimški je mudroslov, pisnik, skladatelj i klasični filolog koji je postal naj izazovniji i naj uticajniji mislilac 19. stolića. Tvrdi da človika u životu tira "želja za moći" ter da će se društvo razviti u "nadljude".
Rojen je 15. listopada 1844. u mistu Röcken u Prussiji. Imal je dvi godine kada mu se rodila sestra Elisabeth i tri kada mu se rodil brat. Njegov otac, luteranski svećenik, umrl je (od bolesti mozga) u srpnju 1849. godine kada je mladom Nietzscheu bilo pet godina. Stoga ga je odgojila majka unutar obitelji u kojoj su š njimi bili još i njegova baka, dvi tete i sestra. Brat mu umire u sičnju naredne godine (1850.). Nietzsche je gledal godinu dnih otca kako umire u užasnim mukama, kaj je bil odlučan činitelj u njegovim sumnjama u kršćanstvo jer ni mogal sebi objasniti zakaj je njegov otac kažnjen, a služil je Bogu. Stoga će kasnije Charles Darwin postati njegov uzor. Nakon bratove smrti obitelj se seli u Naumburg, a Nietzschea šalju u internat u mistu Pforti (poznat po strogom virskom odgoju), udaljenom osam kilometara od Naumburga.
Školski su ga druzi u internatu zafrkavali cić njegove ozbiljnosti, a Nietzsche će kasnije tvrditi kako se tada naj bolje osićal kada je bil sam. U svjedočbi mu piše da je bil marljiv, uzornog ponašanja ter da je s lahkoćom učil i pokazival zanimanje za virski odgoj. Nakon završenoga školovanja u internatu upisal je studij bogoslovja u Bonnu kaneći postati svećenik, kako i njegov otac. Na Uzkrs 1865. godine odbija se pričestiti u crkvi u Naumburug. Podkraj godine odustaje od svećeničkoga zvanja i posvećuje se studiju klasične fiologije. Na studiju prve uzore nalazi u životu i mudroslovju starih Grkah pri pojave Sokrata. Zahvaljujući svome znanju imenovan je profesorom klasične filologije na sveučilišću u Baselu s 24 godine (1869.). Smatra se da se u to doba kako student zarazil syphilisom u jednoj od javnih kućah koje je posićival. Godine 1870. sudjeluje u nimško-francuskom ratu kako bolničar dobrovoljac. Tada je obolil od dizenterije i difterije. Nakon rata putuje po Švicarskoj i Italiji ter sklapa nova prijateljstva. Nu, razvoj mislih i poniranje u svit vlastitih vizijah osamljuje Nietzschea pa mnoge prijašnje osobne i mudroslovne prijaznosti (npr. Schopenhauer) sada napušća. Jedno se vrime bavil glazbom i prijateljeval s Richardom Wagnerom, ali razočaran Wagnerovom kršćanskim svitonazorom i sklonosti k starogermanskom kultu, prikida š njime sve odnose.
Niz litah bavil se prirodnoznanstvenimi poteškoćami, a uz uticajna mudroslovna dila, pisana izvanredno lipim nimškim jezikom, piše i pisme. Vidno bolestan (cili život imal je loš vid i migrenične glavobolje) prisiljen se povući u mirovinu 1879. godine, ter se seli u švicarske Alpe. Zimi s Alpa silazi na taliansku ili francusku rivieru.
Godine 1888. Nietzsche silazi s Alpa u Torino, počinje se podpisivati kako Dioniz ili ponikad Razapeti. U sičnju 1889. na torinskim ulicama sažalil se nad konjem i doživil duševni slom. Uskoro je smišćen u duševnu bolnicu u Torinu, a potom u majčinu kuću u Nimškoj. Tada je proglašen umobolnim. Posljednje je godine života bio na skrbi svoje sestre Elisabeth u Weimaru. Umire pomračena uma od kapi u Weimaru 25. kolovoza 1900. godine, a njegova dila tiska i dilomično grubo krivotvorena (osobito pisma) rasistički nastrojena sestra Elisabeth Förster-Nietzsche. Ona je - kako je u drugoj polovici XX. stolića odkrio K. Schlechta - mnogo pridonila tome da se Nietzscheovo mudroslovje široko propagiralo i zloupotribljavalo u Trećem Reichu. Nakon bratove smrti vilu u kojoj je umrl Elisabeth je pritvorila u Nietzscheovo svetišće za Nietzscheov kult, kult njegove osobe i mudroslovja. Tu su zalazili mnogi umnici Trećega Reicha, a jednom pače i Hitler. Stoga se ona pobrinula da Nietzsche postane službeni mislilac Trećega Reicha, kaj je bilo smišno jer je Nietzsche mrzil bilo kakov nacionalizam. Dapače, bil je jedan od prvih pravih Europljanah.
Nietzsche je bil strastveni kritičar tada vladajućeg morala i virovanja. Smatral je kako su i religija i moral ovireni na nemoralnim sridstvima ter da nisu drugo nego služenje lažnoj transcendentnoj ideji, pojmu, ničesu kaj izvan čvrstoga ovozemaljskoga postojanja želi propisivati vične zakone. Nietzsche je smatral da ovaj život ni nemoralan, nego da je bisomučna borba u kojoj je umrl Bog, a pobjeduju jači, sposobniji, smiliji. Stoga je on smatral kako se umisto tradicionalnih, tribaju stvoriti nove vridnosti.
