Gepidi i Bezjaki

-- PROVIZORNO U IZRADBI -

Gepidi i Bezjaki: antički Gepidi su bili starogermansko pleme, poznato po tomu što su porazili Hune nakon smrti Atile. Prvi put se spominju oko 260. godine, kada su zajedno s Gotima napali Daciju u koju se konačno naseljavaju u 6. stoljeću. Po Jordanesu, ime Gepidi potječe od gotske riječi „gepanta“ što znači „spor“, jer su Gepidi zaostajali u selidbi iz Skandinavije. Novije etnokulturne poredbe upućuju kako su djelomični potomci slaviziranih Gepida današnji kajkavski Bezjaki u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (M. Gušić, JAZU).

Abstract

The Gepids (Latin: Gepidae; Old English: Gifð; possibly Proto-Germanic: *Gibiðaz, "giver" or gepanta) were an East Germanic Gothic tribe most famous in history for defeating the Huns at the Battle of Nedao after the death of Attila. The Gepids lived along the southern Baltic coast in the 1st century AD, having migrated there from southern Sweden some years earlier. The later state of the Gepids, centered in the Pannonia was commonly known as Gepidia or Kingdom of the Gepids, whose territory is composed of parts of modern day Romania, Slovakia, Hungary and Serbia. Their slavicized descendants in recent Croatia are named Bezjaki.

Hunski vazali

Godine 375. Gote podčinjavaju nomadski Huni iz Azije. Postavši hunskim vazalima sudjelovali su u poznatoj bitki na Mauricijevim poljima god. 451. (lat. Campus Mauriciacus), koju je vodio hunski vođa Atila. U toj bitki na jednoj strani su se borili Huni i niz germanskih plemena među kojima Gepidi i Ostrogoti, dok su na drugoj strani bili Galo-Rimljani i neka druga germanska plemena između inih Vizigoti s njihovim kraljem Teodorikom II., koji je u toj bitki i poginuo. Nakon Atiline smrti godine 454., Gepidi i Ostrogoti i druga germanska plemena pobunila su se protiv Huna i pobijedila ih.

Vrhunac moći

Pobjedom nad Hunima, Gepidi su dobili i hunska područja u Dakiji, a s Rimskim Carstvom su sklopili mir. Potom su uslijedili sukobi s Ostrogotima, pri čemu Gepidi gube bitke i bivaju potisnuti. Vrhunac dostižu oko 537. godine kada zauzimaju Srijem i okolicu Beograda. Grad Sirmium (današnja Srijemska Mitrovica) postaje središte gepidske države, a gepidski kralj Kunimund kovao je zlatnike u ovom gradu.

Sukobi s Langobardima

Bizantsko carstvo se udružuje 546. godine s Langobardima (Lombardima) kako bi protjeralo Gepide. Gepidi su slabili u borbi s Langobardima, koji su tada živjeli na ozemlju današnje Slavonije. Time se otvarao prostor prodoru Slavena i Avara. Godine 552. Langobardi su porazili Gepide u jednoj bitki, ali neprijateljstva su se nastavljala.

Konačan poraz od Avara

Langobardi traže pomoć Avara u borbi protiv Gepida. Avari su to učinili s takvim uspjehom i surovošću da su Langobardi, uplašeni novim saveznicima potom otišli prama Apeninskom poluotoku i zaustavili su se u današnjoj Lombardiji, kojoj su dali ime. Avari su time konačno porobili Gepide 567. godine, otvorivši potpuno prostor prodoru Slavena i zatim slavizaciji i asimilaciji samih Gepida.

Asimilacija i slaviziranje

Istočni asimilirani Gepidi su do danas romanizirani u Rumunjskoj. Novije povijesno-etnokulturne poredbe upućuju kako su djelomični biološki potomci slaviziranih zapadnih Gepida ostali kao današnja kajkavska etnogrupa Bezjaki u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Po detaljnim strukovnim analizama akademkinje dr. Marijane Gušić iz Etnografskog muzeja Zagreb (JAZU 1967.), naši kajkavski "Bezjaki" su iskonom zapravo slavizirani potomci antičkih Gota iz plemena Gepida, doseljenih iz Skandinavije, a naš naziv 'Bezjaki' je kajkavski prijevodni kalk iz gotskoga "gepid" (= 'spor-lijen'). Ovi Gepidi su početkom velike selidbe naroda u Panoniji bili napokon pobijedjeni i razbijeni, pa ih je zatim dio romaniziran i asimiliran u današnjoj Rumunjskoj, a ostali zapadnije su većinom kod nas slavizirani kao kajkavski Bezjaki u Zagorju, Pokupju i sjevernoj Istri.

Literatura

• Marijana Gušić: Etnička grupa Bezjaci. Etnografski muzej, Zbornik za narodni život i običaje 43: 7-124, JAZU - Zagreb 1967.
• Dr Aleksa Ivić, Istorija Srba u Vojvodini, Novi Sad, 1929.
• Milan Tutorov, Mala Raška u Banatu, Zrenjanin, 1991.
• Petar Milošević, Arheologija i istorija Sirmijuma, Novi Sad, 2001.
• Dragan Brujić, Vodič kroz svet Vizantije, Beograd, 2004.
• Milan Tutorov, Banatska rapsodija - istorija Zrenjanina i Banata, Novi Sad, 2001.

Poveznice

• Kajkavica
• Kajkavska ikavica
• Hrvatsko zagorje

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from WikiSlavia and Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia).