Gmazovi hrvatskog krasa

- PROVIZORNO U IZRADBI -

Gmazovi hrvatskog krasa (gušteri i zmije jugozapadne Hrvatske): - To je uz ptice, druga najbogatija skupina odpornih kra­lje­š­njaka na kraškim burištima. Najodporniji su na sušu i vjetrove naši endemski gušteri Lacerta mosorensis i Podarcis melisellensis, ter od zmija Tarbophis fallax.

Kraški gušteri primorske Hrvatske

Sauria / Lacertidae (čakav. "kùstjeri", grč. herpetá. perz. kerpas): na našemu primorskom krasu uz Jadran su od gmazova razmjerno najvažniji i najčešći raznoliki gušteri: Algyroides nigropunctatus, Podarcis sicula, Pod. melisellensis ampl. (Lacerta fiumana), Lacerta oxycephala i Lac. horvathi. Glavni noviji izvori o primorskim i otočnim gušterima oko Balkana su Taddei (1950), Radovanović (1951, 1954, 1956), Brelih (1961), Ondrias (1968), Arnold (1973), Cvitanić (1975, 1976) i Obradović & al. (1988).

Algyroides nigropunctatus

Algyroides nigropunctatus Dum.& Bibr. je tamno-crnkasti gušter koji većinom živi na izloženim submediteranskim kamenjarama i točilima (Peltarion alliaceae) duž primorskih Dinarida i na sjevernim otocima Cresu, Krku, Prviću i Rabu. Istočnije na gorskim točilima (Drypidetalia) u Albaniji i Grčkoj zamjenjuje ga srodni endemski A. moreoticus Bibr.& Bory isto na suhim vjetrometinama.

Podarcis sicula (Raf.)

Podarcis sicula (čakav. "mići kùstjer") je termofilna zapadnomediteranska gušterica, koja živi na primorskim kamenim tra­vnjacima (Thero-Brachy­po­dietalia), a kod nas sadrži desetak otočnih i obal­nih podvrsta od Istre do Dubrovnika.

Podarcis melisellensis

Pod. melisellensis (Braun) ampl. (Lacerta meli­se­llensis Br.) je kod nas česti jadranski poluendem s više podvrsta. Rjedji tip P.m. melisellensis i druge podvrste srednjojadranskih pučin­s­kih otoka (Vis: "côrni gušćer") žive po južnim suhim grmljacima (Thymelaeion hirsutae), a najčešća primorska pod­vr­sta P.m. fiumana (Werner) je obilna na pri­mor­skim travnjacima (Scorzonero-Chrysopogonetalia) uzduž primorja i na nutarnjim većim otocima.

Lacerta mosorensis Kolom.

Lacerta mosorensis je odporni endem na primorskim vrhovima južnih Dinarida: Mosor, Svilaja, Biokovo i Matokita gora, Kamešnica, Čabulja, Durmitor itd. Živi na jakim vjetro­me­tinama olujnih vršnih kamenjara u travnjacima Minuartio-Saxifragetum coriophyllae.

Lacerta horvathi Méhely

Lac. horvathi je poluodporna visinska guš­te­ri­ca iz Alpa i sjeverozapadnih Dinarida: Slovenija, Gorski Ko­tar, Lika i dr. Ova živi po visinskim travnjacima grupe Seslerietalia i sl.

Lacerta oxycephala

Lac. oxycephala Dum.& Bibr. (u Dalmaciji: "nos­vica") je istočnojadranski endem našega primorskog krasa. Tipski primorski oblik živi na dalmatinskoj obali i otocima po kamenja­ra­ma i točilima (Peltarion alliaceae). Druga brdska podvrsta L.ox. tommasinii (Schr.) živi u dalmatinskoj Zagori i Hercegovini po vjetrovitim kraškim ste­pa­ma (Festucion illyricae).

Naše zmije primorskog krasa

Zmije (Ophidia, otočno-čakav. "kàške", grč. ophéoi) su na na hrvatskom krasu razmjerno manje brojne od gu­š­tera i većinom se nalaze po zaklonima tek do poluizloženih privjetrina, a na sušu i olujni vjetar su raz­mjerno najmanje odporne otrovnice, dok je najodpornija zmija uz Jadran tek poluotrovna Telescopus fallax (opasna samo za sitne životinje).

Neodporne otrovnice

Naše domaće otrovnice (Viperidae, Kvarner: "gàdi", grč. échidnai) uglavnom su neodporne na jaku sušu i olujne vjetrove, pa kod nas većinom dolaze po grmlju u zavjetrinama do umjerenih privje­tri­na, ali ove otrovnice uglavnom ne podnose olujnu morsku posolicu, pa zato u zaso­lje­nom priobalju i na mnogim olujnim jadranskim i egej­skim otocima i školjima izostaju.

Stoga su južnije uz more u olujnim područjima otrovnice češće u zaštićenim šumama i grmljacima, negoli rijedko na otvo­re­nim kamenjarama i izloženim stije­nama gdje se nalaze tek dublje u kopnenom zaledju. Najosjetlji­vi­ja na oluje i sol je ri­dj­ov­ka (Vipera berus L.), koja je južnije ograničena na vlažnije kraške zavje­trine, dok poluodporni poskok - Vipera ammodytes (L.) (Kvarner: "kratelj") u primorju gmiže po šikarama i na poluizloženim livadama (Sco­r­zo­nerion villosae), ter u visinskim travnim zavjetrinama (Festucion pungentis).

Telescopus fallax (Fleisch.)

Telescopus fallax (Tarbophis vivax, Kvarner: "kàška") je među svim našim zmijama izrazito naj­odpor­nija na sušu i jaki vjetar, pa je kod nas razmjerno češća duž kamenog primorja i većih otoka. Na primorskim Dinaridima i otocima uglavnom živi po olujnim burištima, većinom u sušnim stepskim travnjacima (Festucion illyricae i Artemision lobelii).

Elaphe quatuorlineata

Elaphe quatuorlineata (Lacep.) je česta neotrovnica na polu­iz­lo­ženim submediteranskim travnjacima: njezin južnoeuropski tip kod nas živi na primorskim travnjacima (Scorzonero-Chrysopogonetalia), a istočnija podvrsta E.qu. sauromates (Pall.) se više nalazi po ka­me­nim pašnjacima (Onobrychido-Thymetalia) iztočnog Sredozemlja.

Natrix tessellata

Natrix tessellata (Laur.) (ribarica, čakav. "vodna kàška") zamjenjuje europsku neod­po­r­nu bjeloušku (N. natrix) južnije u olujnim i zasoljenim močvarama, tj. uz po­lu­slane lagune i riječna ušća u halo­filnim primorskim ševarima (Bolboschoenetalia maritimi). To je jedina naša 'polumorska' (halofilna) zmija koja ponekad pliva i u slanim vodama, a inače je najčešća u obalnim močvarama uz Crno more.

Ine naše neotrovnice

Malpolon monspessulanus (Herm.) (Coelopeltis monspessulanus Herm., čakav. "plavàc") i Coluber viridi­fla­vus carbonarius Lacep. (čakav. "črnàc") žive po sušnim primorskim grmljacima (Paliuro-Cotinetalia) uzduž balkanskog submediterana.

Reference

A condensed digest almost loaded from the former Chakavian WikiSlavia by GNU license.