Hetiti
Hetiti (egipt. Kheta, latin. Hethaei, njem. Hethiter, engl. i fran. Hittites, starohrv.čakav. Hatiâne), bili su rani indoeuropski narod koji je živio u prapoviesnoj Maloj Aziji. Imali su veliko carstvo i prvi su koristili biološko oružje. Glavni grad im je bio Hattuša. Jedan je njihov vladar (Hattušil III.) podpisao 1. mirotvorni sporazum (s faraonom Ramzesom II.) 1258. pr.Kr. Vidi još pobliže opširno: Hetitsko carstvo (Hatýa).
Summary
The Hittites were an early people from protohistoric Anatolia who spoke an Indo-European language. They established a kingdom centered at Hattusas in central Anatolia from the 18th century BC. At its peak, this Hittite Empire covered most of modern Turkey and Syria, chiefly under the reigns of Suppiluliuma I (~1350–1322) and Mursili II (~1321–1295 BC). They had up-and-down relationships with Ancient Egypt to the south, and the Assyrian Empire in Mesopotamia. They were a party to the first known peace treaty, which was made with Ramesses II of Egypt by Hattusili III in 1258 BC. After 1180 BC, the empire disintegrated into several independent "Neo-Hittite" city-states, some southern ones surviving in Syria until the 8th century BC.
Poviest
Hetiti su došli u Anatoliju iz Europe, vjerojatno sa zapada oko 2000.god.pr.Kr. Tamo su našli neindoeuropske Hatte, od koji su dosta toga preuzeli. U 17.st.pr.Kr. nastaje njihovo carstvo. To se pripisuje Labarni I. koji se navodi i kao Hatušiliš I. Odmah nakon što su okupirali Hattušu pošli su u vojne pohode na jugoistok. 1595.pr.Kr. pao je Babilon kojeg su predali svojim saveznicima Kasitima. Nakon toga slijedilo je doba nepoznatih careva bez ratova do Tudhalije koji je sklopio savez s južnijom Kizzuwatnom, a osvojene su neke Huritske države.
Zatim je uslijedilo slabljenje države pa je čak i razorena prijestolnica Hattuša. Šuppilulim I. (oko 1350 pr.Kr.) opet ojačava i proširuje Hetitsko carstvo. Poslije toga carstvo je ponovo propadalo, ali je u bitci kod Kadeša poražen Egipat (oko 1270.pr.Kr.), pa je podpisan i sporazum između faraona Ramzesa II. i cara Hatušilia III. Od 1180.pr.Kr. novi "narodi s mora" dolaze u osvajanja, pa je glavni grad Hatuša uništena, a Hetitsko carstvo je nestalo, a kasnije manje i rubne hetitske državice još preostaju na jugu do 9./8. stoljeća pr.Kr. najduže u Siriji.
Gospodarstvo
Hetiti su se osobito bavili rudarstvom, najviše vađenjem bakra i prvi su proizveli željezo.
Religija
Imali su oko 1.000 raznih bogova.
Jezik
Imali su svoj posebni hetitski jezik (indoeuropski iz hetsko-luvijske grupe), ali su se u vjerske svrhe služili i ranijim domaćim hatskim. U njihovim knjižnicama u Hattuši su nađeni spisi i na babilonskomu, huritskom (hurrwuhe), itd.
Literatura
- Vojtech Zamarovský: Tajne carstva Hetita (Epoha, Zagreb 1965); orig. naslov: Za tajemstvuim riše Chetitu.
- Ranko Matasović: Kultura i književnost Hetita (Matica hrvatska, Zagreb 2000) ISBN 954-150-548-9
- Ekrem Akurgal: The Hattian and Hittite Civilizations, (Publications of the Republic of Turkey; Ministry of Culture; 2001); ISBN 975-17-2756-1
- Trevor R. Bryce: Life and Society in the Hittite World, Oxford 2002.
- Trevor R. Bryce: The Kingdom of the Hittites, Oxford (199009).
- C. W. Ceram: The Secret of the Hittites; The Discovery of an Ancient Empire. Phoenix Press (2001), ISBN 1-84212-295-9.
- Hans Gustav Güterbock: Hittite Historiography; A Survey, in H. Tadmor and M. Weinfeld eds. History, Historiography and Interpretation: Studies in Biblical and Cuneiform Literatures, Magnes Press, Hebrew University (1983) pp. 21-35.
- J. G. Macqueen: The Hittites, and their Contemporaries in Asia Minor, revised and enlarged, Ancient Peoples and Places series (ed. G. Daniel), Thames and Hudson (1986), ISBN 0-500-02108-2.
- George E. Mendenhall, The Tenth Generation: The Origins of the Biblical Tradition, The Johns Hopkins University Press (1973), ISBN 0-8018-1654-8.
- Erich Neu: Der Anitta Text, (StBoT 18), Otto Harrassowitz, Wiesbaden 1974.
- Louis L. Orlin: Assyrian Colonies in Cappadocia, Mouton, The Hague 1970.
- The Hittites and Hurrians; in D. J. Wiseman: Peoples of the Old Testament Times, Clarendon Press, Oxford (1973).
- O.R. Gurney: The Hittites, Penguin (1952), ISBN 0-14-020259-5
- Kloekhorst, Alwin, 2007: Etymological Dictionary of the Hittite Inherited Lexicon, ISBN 90-04-16092-2
