Hrastove šume uz Jadran

Hrastove šume uz Jadran: Ova originalna studija se kao otvoreni izvornik, dozvolom auktora može slobodno kopirati uz citat bez izmjena.

• WikiFLORA ADRIATICA: dr. A.Z. Lovric, Herbarium Adriaticum - ADRZ 1995, Zagreb-Sesvete, HR-10360, Croatia
• reprinted in Bujština 2001: 134-147, Matica hrvatska Umag.

Uvodni sažetak: Pregledno su prikazani glavni fitocenološki tipovi, značajne vrste i klasifikacija primorskih hrastovih šuma u pojasima eumediterana i submediterana uz istočni Jadran, u kojima su svojstveni i dominantni hrastovi Quercus ilex, Qu. virgiliana (Qu. dalmatica), Qu. crispata (Qu. brachyphylla), Qu. pubescens, Qu. conferta (Qu. frainetto), Qu. dalechampii, Qu. brutia, Qu. petraea i Qu. robur.

Abstract

Adriatic oakwoods: Some main phytocenoses of the oakwoods at northeastern Adriatic coast and islands are shortly presented, including: Orno-Quercetum ilicis, Lauro-Quercetum ilicis, Orno-Quercetum virgilianae, Querco-Carpinetum orientalis, Castaneo-Quercetum pubescentis, Querco-Ostryetum carpinifoliae, Rusco-Quercetum roboris, Fraxino-Quercetum brutiae, and Petterio-Quercetum confertae.

Tipovi hrastovih šuma uz Jadran

Izim najviših grebena primorskih planina pod bukvom, danas u najvećem dijelu Istre, Kvarnera i Dalmacije prevladavaju raznolike hrastove šume. Uz Jadran se nalazi desetak različitih ekoloških tipova hrastovih šuma, tj. fitocenoze hrastika u kojima naizmjence prevladavaju češći primorski hrastovi: crnika, drmun, primorski dubac, medunac, crni cer, gradun (bjelodub) itd. Ostali rjedji hrastovi kao što su Quercus coccifera, Qu. crenata, Qu. brutia, Qu. X saxicola i Qu. X streimii, uz Jadran danas rastu većinom pojedinačno i u manjim grupicama pa ne tvore posebne veće šume. Ovdje se u hrastovim šumama navodi samo važnije drveće i grmlje, dok su brojne prizemne zeljanice zbog prostora većinom izostale.

Orno-Quercetum ilicis

Prava tvrdolisna makija, Orno-Quercetum ilicis Hić., najbolje je razvijena u eumediteranskom pojasu južne Istre, dalmatinske obale i na većini jadranskih otoka. U njoj je najvažnije drvo crnika i uz nju pridolazi drugo južno tvrdolisno drveća i grmlje kao lovor (Laurus nobilis), zelenika (Philyrea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), pukinja (Juniperus macrocarpa), vrisina (Erica arborea), divlja smokva (Ficus caprificus), južna ruža (Rosa sempervirens), veliki mlječer (Euphorbia wulfeni), tetivika (Smilax aspera), božje drvce (Lonicera implexa), bušin (Cistus villosus) i drugi tvrdolisni grmovi iz Sredozemlja, a od listopadnih je važniji samo crni jasen (Fraxinus ornus).

Lauro-Quercetum ilicis

Lovorna pramakija, Lauro-Quercetum ilicis (Mart.) Quezel, je viša i vlažnija tvrdolisna šuma puno bujnijega flornog sastava od običnih nižih makija. To su reliktne šume tzv. Laurisylvae, kao zadnji preostatak subtropskih kišnih šuma predglacijalnog podrijetla iz doba pliocena. Kod nas rastu samo u manjim plohama po zasjenjenim obalnim klancima i u toplo-vlažnim ponikvama, npr. otoci Korčula i Mljet, pa Mereška jama i obalni klanci istočnog Cresa. Iako su i tu glavno drveće crnika i lovor, oni ovdje izrastu puno bujnije nego u običnoj makiji, a u podsloju se ističe gusti splet puzavih povijuša (lijane) i obilje paprati, dok su stabla obilno zarasla mahovinama i lišajevima čega nema u običnim makijama. Na našim otocima u takvoj pramakiji još pridolazi velelisna česmina (Qu. aucheri), dok u spletu povijuša rastu velika tetivika (Smilax mauretanica), primorski veprinac (Ruscus ponticus), velelisni južni bršljan (Hedera taurica), bročika (Rubia tinctorum), veliki bljušt (Tamus cretica) i na tlu obilno velike primorske paprati: Dryopteris mediterranea, Pteridium tauricum, Polypodium interjectum, Asplenium onopteris itd.

Orno-Quercetum virgilianae

Poluzimzelena pseudomakija, Orno-Quercetum virgilianae Lak.& al., raširena je kod nas uz sjeverni prijelazni rub tvrdolisnih makija: obale Istre, otok Krk, Vinodol, velebitska obala, kanjoni Zrmanje, Krke, Cetine itd. Više drveće u njima je mješovito, listopadno i poluzimzeleno, ali u podsloju još prevladavaju tvrdolisni grmovi iz Sredozemlja. Glavno stablo tih pseudomakija u Istri i Kvarneru je poluzimzeleni hrast drmun (Qu. dalmatica = Qu. virgiliana) i uz njega još crveni jasen (Fraxinus argentea), ladonja (Celtis australis), smrdljika (Pistacia terebinthus) i hrvatski hrast (Quercus X saxicola), a u podsloju brnistra (Spartium junceum), botunika (Swida australis), zanovita (Lembotropis australis), zapletina (Lonicera etrusca), smrika (Juniperus oxycedrus), krušina (Frangula rupestris), veprina (Ruscus aculeatus), šparožina (Asparagus acutifolius), škrobutina (Clematis flammula), primorska kupina (Rubus dalmatinus) i druge.

Querco-Carpinetum orientalis

Polusredozemni listopadni hrastik, Querco-Carpinetum orientalis Hić., raširen je kod nas najviše po srednjoj Istri, kvarnerskom primorju, dalmatinskoj Zagori i Hercegovini. To je česta i tipična šuma submediteranskog pojasa u kojoj uglavnom već izostaju tvrdolisne vrste iz Sredozemlja. Glavno je drveće listopadni primorski dubac (Qu. crispata), južni crni cer (Qu. pseudocerris), bjelograb (Carpinus orientalis) i makljen (Acer monspessulanum), pa u podsloju još južni grmovi drača (Paliurus australis), pucalina (Colutea arborescens), šibika (Coronilla emeroides), krkavina (Rhamnus adriatica), trnjina (Pyrus spinosa), južni glog (Crataegus transalpina) itd.

Castaneo-Quercetum pubescentis

Kiseli flišni kestenjaci, Castaneo-Quercetum pubescentis (Anić) Bert., kod nas su najbolje razvijeni na kiselom flišnom tlu u Istri, pa na otoku Cresu, Krku i u južnoj Hercegovini do Boke Kotorske. Glavno im je drveće medunac (Qu. pubescens), cer (Qu. cerris) i pitomi kesten (Castanea sativa), pa još pridolaze primorski brijest (Ulmus canescens), glog (Crataegus laevigata), borovica (Juniperus communis) i ine rjedje. U poredbi s drugim hrastovim šumama su ove s kestenom razmjerno jednolične i siromašnije vrstama, ali su gospodarski značajne zbog proizvodnje jestivih marona.

Querco-Ostryetum carpinifoliae

Brdsko-sredozemni hrastik, Querco-Ostryetum carpinifoliae Horvat, raširen je duž primorskih Dinarida i nutarnjih rječnih kanjona Like, Dalmacije, Hercegovine i na otočnim vrhovima Cresa, Krka i Brača, a do mora se spušta uz hladne i burne obale Savudrije, sjevernoig Velebita (Klenovica-Jurjevo) i oko Baške na Krku. Najvažnije je kopneno drveće u toj šumi medunac (Qu. pubescens), crnograb (Ostrya carpinifolia) i rašeljka (Cerasus mahaleb), pa grmovi lijeska (Corylus avellana), brekinja (Sorbus torminalis), drijen (Cornus mas), rujevina (Cotinus coggygria), krušvica (Amelanchier ovalis), suručica (Spiraea ulmifolia) i druge obične vrste iz kopnenog zaledja.

Ostryo-Quercetum dalechampii

Viši prigorski hrastik, Ostryo-Quercetum dalechampii Fukarek, nalazi se u supramediteranskom pojasu primorskih Dinarida, npr. na grebenu Ćićarije i Senjskom Bilu, te na srednjim brdima Like i dalmatinske Zagore. Sadrži niz rjedjih vrsta Dinarskog krasa i glavno je tu drveće gradun ili bjelodub (Qu. dalechampii), crnograb (Ostrya), javor gluhać (Acer obtusatum), bijela lipa (Tilia tomentosa) i velelisni medunac (Quercus X streimii), a u podsloju grmovi merala (Sorbus umbellata), zanovijet (Laburnum alschingeri), žestika (Oreoherzogia liburnica), krška kurika (Euonymus verrucosa), hrvatska ruža (Rosa croatica) itd.

Petterio-Quercetum confertae

Submediteranske primorske šume hrasta sladuna, Petterio-Quercetum confertae (Fukarek 66) Bert.& Lov. 87 (Quercetum "hercegovinicum" petterietosum Fuk.) su primorske poluzimzelene pseudomakije sladuna s tvrdolisnim grmljem u podsloju, razvijene u submediteranu južnojadranskog primorja: Zadvarje na Cetini, Imotski, južna Hercegovina, Konavosko gorje i Krivošije u Boki, a najbujnija je ploha Jelena Gora na dubrovačkoj Sniježnici (dijelom degradirana ratnim požarima). Pokazatelji su: sladun (Quercus conferta), Qu. trojana (Qu. macedonica), koprivić (Celtis tournefortii), tilovina (Petteria ramentacea), Erica manipuliflora (E. verticillata), Phylirea media, te osobito prizemno rašće Mandragora verna, Ptilostemon strictus, Arum nigrum (A. petteri), Serratula cetinensis, Crocus dalmaticus, Asarum italicum, itd.

Seslerio-Quercetum petraeae

Primorske kitnjakove šume, Seslerio-Quercetum petraeae (Ht) Codogno, nalaze se na brdskom flišu u Istri, Slovenskom primorju i dalmatinskoj Zagori (Svilaja). Glavno je tu kontinentalno drveće pravi kitnjak (Qu. petraea) i klen (Acer campestre), a u podsloju grmlja srednjoeuropski glog (Crataegus laevigata), divlja kruška (Pyrus piraster), krkavina (Rhamnus cathartica), mukinja (Sorbus aria), hudika (Viburnum lantana), svib (Cornus sanguinea), kalina (Ligustrum vulgare) i druge obične kopnene vrste inače rijetke uz Jadran.

Rusco-Quercetum roboris

Poplavne lužnjakove šume, Rusco-Quercetum roboris Bertov., uz Jadran se nalaze samo oko Istre, gdje je najveća ploha Motovunska šuma u dolini Mirne (Završje - Sv.Petar). Uništeni ostaci donedavno bujnih šuma lužnjaka su još u dolinama Butonige, Raše (Čepić-blato) i u dolini Rječine, gdje je bivša lužnjakova šuma Lopača sada većinom potopljena pod akumulacijom Rječine. To su poplavne šume rječnih obala, a rastom je Motovunska šuma najveća i najbujnija uz Jadran visoka i do 30m. Glavno kontinentalno drveće su tu pravi lužnjak (Qu. robur), obični brijest (Ulmus campestris) i poljski jasen (Fraxinus oxycarpa), pa u podsloju nižeg drveća i grmlja obični grab (Carpinus betulus), klokoč (Staphylea pinnata), kurika (Euonymus europaea), kozokrvina (Lonicera caprifolium), bljušt (Tamus communis s.s.) i duge srednjoeuropske vrste iz panonskih vlažnih šuma.

Fraxino-Quercetum brutiae

Sredozemna močvarna longoza, Fraxino-Quercetum brutiae Fukarek, takodjer je visoka vlažna šuma, sastavom puno bogatija od spomenute Motovunske. Ova je bogata longoza još donedavno rasla u močvarama oko ušža Neretve i u Krapanskom blatu uz ušće Raše, ali su nakon novijih melioracija od toga preostala tek pojedina stabla i živice uz odvodne jarke. Dosad su slične manje plohe tek mjestimice očuvane u Vinodolu i sjevernoj Dalmaciji: Nadin, Bokanjac itd. Glavno visoko drveće te jadranske vlažne šume su južni veledub (Quercus brutia), primorski brijest (Ulmus canescens), južni klen (Acer marsicum), lučki jasen (Fraxinus angustifolia), pa još u osobitom podsloju primorskog grmlja konopljika (Vitex agnuscastus), vučac (Lycium europaeum), južna kurika (Kalonymus floribunda), botunika (Swida australis), krkavina (Frangula anceps), istarska kruška (Pyrus istriana), primorska vrba (Salix amplexicaulis), divlja loza (Vitis sylvestris), južna trstina (Arundo donax), jadranska kupina (Rubus dalmatinus), primorska ruža (Rosa litoralis), južni bljušt (Dioscorea orientalis) i ine južne močvarne vrste iz Sredozemlja, po kojima se ove toplo-vlažne sredozemne longoze bitno razlikuju od poplavnih šuma Panonije.

Fitocenološki sustav hrastika uz Jadran

• Quercetalia ilicis Br.-Bl.
  • Quercion ilicis Br.-Bl.
    • Orno-Quercetum ilicis Hic.
    • Lauro-Quercetum ilicis (Mart.) Quez.

• Orno-Ostryetalia (Horv.) Jakucs
  • Ostryo-Carpinion Ht.& Hic.
    • Querco-Carpinetum orientalis Hic.
    • Petterio-Quercetum confertae Fuk.
  • Orno-Ostryon (Tom.) Fukar.
    • Querco-Ostryetum carpinifoliae Horv.
    • Ostryo-Quercetum dalechampii Fuk.

• Quercetalia pubescenentis Br.-Bl.
  • Quercion pubescentis-petraeae Br.-Bl.
    • Seslerio-Quercetum petraeae (Ht.) Codogno
    • Castaneo-Quercetum pubescentis (Tom.) Bert.

• Populetalia albae Br.-Bl.
  • Periploco-Quercion Fukar.
    • Fraxino-Quercetum brutiae Fukar.
    • Rusco-Quercetum roboris Bertov.

Reference

Adapted and condensed study for sub-project WikiFlora Adriatica from the database of Herbarium Adriaticum (ADRZ - 2002): if quoted free for copying and distribution without changes.