Hrvatska najzapadnija gorja
Hrvatska najzapadnija gorja (rubni istarski i vrhovi uz slovensku granicu): - Najzapadnija hrvatska (i pogranična) gorja viša od nekih 1.200m, uzdižu se na sjeveroiztočnom rubu Istre i još na zapadnom rubu Gorskog Kotara uz slovensku granicu. To su najviša istarska Učka do 1.405m, pa susjedna niža Ćićarija (1.273 m), ter dalje na sjeveroiztoku još Obruč (1.377 m) i malo sjeverije Argan (1.388 m) baš na slovenskoj granici.
Ostala od ovih poznatija i planinarski popularna zapadnohrvatska gorja nešto iztočnija od tih (koja se ovdje zbog položaja ne će razmatrati), još su npr. glasoviti zaštićeni park Risnjak (1.528 m), pa susjedni Snižak (= domaće-čakav.; jugoVuk: "Hrvatski Snježnik", 1.506m), itd.
Sadržaj
Najzapadnija Ćićarija, 1273m
Najzapadniji veći gorski greben na hrvatskom ozemlju, koji se uzdiže preko 1.200m je pogranični lanac Ćićarija (= čakav.; slov. Čičarija, talij. Ciceria, klas.lat. Mons Carusadius). Od njezina latinskog imena (=znači: "kraška gora") potom je iz sjeverne Istre dosad nastao i obćeniti svjetski pojam za osobiti reljef karbonatnog krasa.
Najviši vrhunac Ćićarije je na krajnjem jugoiztoku njezinog lanca, tj. vrh Planik na 1.273m, na sjeveroiztoku Istre iznad Lovrana nad Riečkim zaljevom. Ini srednji i zapadniji vrhovi na kraškoj visoravni Ćićarije su većinom niži, tek malo iznad 1.000m. Jedini razmjerno viši vrh je na slovenskoj sjeverozapadnoj strani iznad Kopra vrh Slavnik (1.028 m), koji je zaštićen kao njihov nacionalni park.
Prirodoslovno je Ćićarija bila jednim od prvih područja u svijetu gdje je pobliže i najduže proučavan već kroz par stoljeća osebujni kraški reljef još iz doba Austrougarske. Flora Ćićarije zbog skromnijeg reljefa i nižih vrhova nije osobito značajna za ina veća kraška gorja, u poredbi s ostalima višim i dužim Dinaridima od Hrvatske do Crne Gore.
Zato npr. na inače razglašenoj Ćićariji ima razmjerno malo tj. jedva 3 nekih posebnih endema: Takve su njezine biljne osobitosti npr. istarska perunika (Iris erirrhiza Posp.), pa Moehringia tommasinii March. na nižima vlažnim stienama oko izvorišta rieke Mirne, a na višima gorskim stienama je poseban zvončić (Campanula tommasiniana March.).
Visoka Učka u Istri, 1405m
Istarsko najviše gorje Učka (talij. Monte Maggiore, klas.latin. mons Caldera), s najvišim vrhuncem Vojak (1.405 m), uzdiže se kao kraći visoki greben iznad Opatije nad iztočnom obalom Istre. Vrh Učke je planinarski poznat kao najbolji gorski vidikovac iznad Istre. Od inih prirodnih pojava je poznata kanjonska Vela Draga na sjeverozapadnoj padini Učke, koja je dosad dielom već razorena probojem tunela kroz nju za noviju istarsku cestu kroz Učku.
Na Učki su malobrojni biljni endemi dielom slični kao i na susjednoj Ćićariji, pa tu uz ino npr. raste posebni zvončić (Campanula tommasiniana) kao i posebna istarska runjika (Hieracium veprinacense), dok se na jugoiztoku uz klisuraste obale kod Plomina nalaze slični endemi kao na susjednim Kvarnerskim otocima: kvarnerska zečina Centaurea dalmatica i istarski zvončić (Campanula istriaca): vidi još pobliže Učka, 1.405 m.
Dolomitni Obruč, 1377m
Dolomitno primorsko gorje Obruč se uzdiže u bližem zaledju sjeverozapadno iznad samoga grada Rijeke. Izim najvišeg vrhunca Obruča na 1.377m, malo zapadnije je i drugi nešto niži vrh Trstenik na 1.243 m.
Ovo gorje Obruč je geološko-petrografski osebujno, jer na njemu velikim dielom prevladavaju dolomitske stiene, što je ujedno prouzročilo dielom i osobiti sastav njegova šumskog pokrova, po tomu različitoga od inoga okolnog gorja. Tu su zato najvažnije osebujne i reliktne samonikle šume u kojima prirodno prevladava crni bor (Pinus nigra) i javor-gluhač (Acer obtusatum), itd.
Pogranični Argan, 1388m
Argan je pogranični vrhunac na 1.380m, koji se uzdiže baš na samoj hrvatsko-slovenskoj granici pri rubu Gorskog Kotara, približno na sredini izmedju Risnjaka na jugoiztoku i višega slovenskog Snežnika (1.796 m) na sjeverozapadu. Ovaj je malo poznati medjuvrh inače teže dostupan tek po šumskim stazama, pa ga izim šumara i novijih graničara, planinari samo rjedje posjećuju,- zbog inih puno poznatijih vrhova u njegovoj široj okolici.
Neobični predslavenski naziv toga zabačenog vrha Argan, vjerojatno je podrietlom iz staroga ilirskog jezika. Njegov starinski oronim "Argan" je predslavenskog izkona i najvjerojatnije potječe od antičkih Japoda, koji su tada ranije živjeli u Gorskom Kotaru, a sam ovaj rubni vrh im je možda bio kao kultno mjesto.
Sam greben oko tog vrha je po nižim padinama većinom obrastao crnogoričnim šumama jele i smreke (Abies alba i Picea excelsa), dok oko njegovog podnožja više prevladava bukova šuma, a na njegovu višem vršnom grebenu je niža i grmolika klekovina bukve (Oreoherzogio-Fagetum).
Poveznice
Referenca
A condensed comparative digest, almost compiled from other related texts in actual Wiki.
