Hrvatska tla (zemljište)

Hrvatska tla (glavni pedološki tipovi zemljišta u Hrvatskoj): - Tlo (zemljište) je rahli i nevezani površinski pokrov na Zemljinoj kori, koji uz ino sadrži npr. prah, glinu, pijesak, šljunak, itd. Mješavine pijeska, šljunka i praha nastaju mehaničkim i kemijskim trošenjem raznih stiena. Tla se sastoje od mineralnih tvari, vode, zraka, gline itd.

Tloznanstvo (pedologija)

Tloznanstvo ili pedologija je prirodoslovna struka koja proučava i razvrstava raznolike tipove tala, a u primjeni se nadovezuje na ekologiju, poljoprivredu, gradjevinarstvo, itd. Primjenjena pedologija tj. geotehnika (npr. za gradjevinarstvo) sadrži usmjerbe statika i mehanika tla.

U našem kopnenom podneblju je jedno od najplodnijih tla crnica, na kojoj se mogu uzgajati žitarice i ini nasadi. Na južnijoj crvenici se mogu uzgajati vinova loza, maslina, ter ini primorski i južni nasadi, a od glineno btlo je manje plodno i od njega se izradjuje različito posudje.

Ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj obujam ili ga smanjivati ovisno o udjelu vode i zraka koje sadrži. Tlo je nehomogeno i lakše se preoblikuje i sabija (stišljivije) od tvrdjih stiena. Po povezanosti tj. čvrstoći se tla mehanički diele na sipka ili nevezana (nekoherentna) i na povezana oblikovana (koherentna) tla.

• Povezana tla su npr. glina, prah, organska tla itd.
• Nevezana tla su npr. pijesak, šljunak i njihove razne inačice.
• U tlo još spada humus od ostataka uginulih organizama, kao i treset tj. pougljene naslage biljnih ostataka (mahzovina itd.).

Pedogeneza (postanak tla)

Raznolika tla su nastalo kao posljedica rastrošbe zemljine kore pod utjecajem atmosferilia. Tlo na silikatnim terenima (što je većina krajeva u svietu) nastaje kao rezultat 3 procesa: rastrošba stiena, prijenos sitnijih fragmenata i taloženje transportiranih čestica.

Naprotiv drugi je različiti paralelni proces kemijska korozija ili otapanje stiena, uz njihov prienos u vodenoj otopini i novo pretaloženje (sedimentacia), što manjeviše prevladava na karbonatnim i sulfatnim stienama npr. na vapnencu, dolomitu, gipsu i srodnim podlogama. Kako se oko polovice ozemlja Hrvatske (i Hercegovine) sastoje baš od prostranih karbonatnih stiena (kraške podloge), zato kod nas ova drugačija kraška pedogeneza ima znatno veću važnost negoli drugdje u svietu.

Inače u svietu češća rastrošba silikata započinje tektonskim silama koje deformiraju stjensku masu i na kraju izazivaju pucanje stijena. Stvaranje prvih pukotina najčešće je duž rasjeda. Stijena se i dalje lomi i sadržava sve više pukotina i prslina (mikropukotina) u koje tada ulazi voda. Voda je moćni razarač materijala i vrlo važan faktor rastrošbe stjenske mase. Voda mijenja svoj volumen do 11% pri promjeni agregatnog stanja iz tekućeg u kruto i tada kao led otvara i proširuje zatvorene pukotine. Vegetacija pronalazi primarne pukotine u stijenskoj masi i omogućuje daljnju rastrošbu snagom svog korijenja.

Dalje se abrazijom usitnjavaju fragmenti osnovne stijene. Gravitacijom se raznose fragmenti stijene svih veličina. Gravitacija omogućuje otkidanje velikih blokova koji mogu izazvati pomake velikih masa niz padinu i tako stvoriti klizišta velikih razmjera, pa voda i u transportu postaje najvažniji čimbenik, što omogućuje prijenos fragmenata svih veličina (vodotoci, bujice i sl.). Bujice mogu transportirati blokove velike i po nekoliko kubnih metara.

Led kod transporta je imao značaj u geološkoj prošlosti kada su se ledenjaci s više nadmorske visine premještali na nižu nadmorsku visinu i tako omogućili transport stijenskim masama. U krajevima bez vegetacije vjetar ima važnu ulogu transporta. Vjetar ima snažni abrazivni učinak, a kada djeluje duže vrijeme u istom smjeru tada omogućuje transport, ali razmjerno sitnijih čestica.

Na kraju procesa prienosa nastaje taloženje (sedimentacia) pa se kao konačni proizvod oblikuje tlo. Taloženje počinje čim prienosne sile oslabe. Smanjenjem brzine gibanja prienosnog sredstva npr. vode (ili vjetra) smanjuje se vučna sila. Zato se najprije talože krupnije čestice, a na kraju u mirnoj vodi suspendirane čestice. Ako brzina vode na jednom profilu vodotoka varira, tada su na istom profilu čestice različite krupnoće. Na kraju taloženja se kao konačni proizvod pojavljuje tlo različitog granulometrijskog (zrnastog) sastava.

Crnica (černozem)

Crnica ili černozem je zonalni tip zemljišta koji je razvijen na lesnoj podlozi (prapor) u umjerenim širinama, gdje nastaje pod utjecajem stepske i kontinentalne klime. Tijekom jeseni i oštre zime, kad je razpad organskih tvari sveden na minimum, dolazi do nakupljanja humusa. Stoga je stepska crnica vrlo plodno tlo. Tijekom vlažnijeg proljeća na černozemu buja travnata vegetacija i u poljodjelstvu je vrlo prikladan za uzgoj raznih žitarica.

Crnica je proširena na većem dielu kontinentalne Europe: sjeverna Hrvatska, Magjarska, Vojvodina, Ukrajina, Rusija, itd. Nalazi se i u Kanadi. U Hrvatskoj je crnica najčešća na panonskom sjeveroiztoku u Slavoniji. Degradirana crnica (černozem) nalazi se po rubovima tih područja i manje je plodnosti.

Debljina černozema većinom je 50-60cm i rjedje do tri metra. Boja mu je tamno crna, zbog čega je i dobio takvo ime. Struktura je mrvičasto-oraškasta. Crnica spada u tipska razvijena tla i u njoj je podzemni život vrlo intenzivan: mikroorganizmi, gliste, rovčice i dr. Crnica je prikladna za uzgoj većine europskih žitarica: kukuruz, pšenica, raž i dr.

Crvenica (terra rossa)

Crvenica (tal. terra rossa) je plodna vrsta tla većinom značajna za suptropska i sredozemna kraška područja izgradjena od vapnenca i dolomita koja imaju znatnu količinu oborina. U stručnoj je literaturi crvenica poznata pod talijanskim nazivom terra rossa (dosl. crvena zemlja).

Ovaj tip tla nastaje trošenjem vapnenca i dolomita pa tvori njegov nerazgradivi ostatak, a oblikuje se po dnu ponikava, dolina i kraških polja. Crvenica je zbijeno tlo i s malo humusa. Medjutim crvenica lako upija i dugo zadržava vodu što omogućuje biljkama da na njoj obstanu tijekom suhoga, vrućeg i dugog sredozemnog ljeta.

Crvenica je glinovita i rahle strukture, a sadržaj humusa je 1-3%. Sadrži okside željeza i aluminija koji joj daju crvenu boju, po kojoj je dobila ime. Na višim nadmorskim visinama zbog porasta oborina izpiranjem prelazi u kambisole i podzole. Crvenica je najvažnije plodno tlo u jugozapadnoj primorskoj Hrvatskoj, tj. najviše od južne Istre do Konavala i na jadranskim otocima. Crvenica je prikladna za uzgoj vinove loze i južnog voća: smokve, masline i dr.

Kambisol (gajnjača)

Kambisol ili gajnjača je većinom nizinsko tlo po ravnicama i brežuljcima u umjerenom podneblju, kod nas do nekih 400m visine. Nalazi se u područjima s više oborina nego kod černozema. Značajne su za glinaste podloge s dosta vapna. Na gajnjačama su prirodno razvijene listopadne šume. Ima oko 5% humusa, pa spada u dosta plodna tla. Debljina kambisola je oko 70 - 150cm.

Gajnjače se nalaze uz rubove Panonije i u kopnenim rječnim dolinama, a kod nas na sjeverozapadu i u srednjoj Hrvatskoj. Ovi krajevi primaju oko 700 mm/god. oborina, a prosječne temperature su izmedju 10—12°С. Degradacijom prelaze u smolonice, a agrotehničkim postupcima mogu se pretvoriti u vrlo produktivno zemljište. Gajnjače su smedje ili crvenkaste boje ovisno od metalnih primjesa željeza, aluminija i dr. Bogate su humusom oko 5% i vrlo prikladne za vrtlarstvo, vinograde i pošumljavanje.

Smolnica

Smolnica je plodniji nizinski tip tla na ravnomu i vlažijem ozemlju. Smolnica je crno, glinovito, sjajno i smolasto-ljepljivo tlo. Nalazi se u ravnicama i na blago valovitom reljefu, umjesto presušenih močvara i jezera. Pokriveno je travom ili listopadnom šumom. Smolnica je plodno zemljište prikladno za uzgoj voća i povrća, na kojem još dobro uspjevaju suncokret, pamuk, šećerna repa i ine industrijske kulture.

Podzol (pepeljuša)

Podzol (pepeljuša, četinarsko tlo) je tipično neplodno tlo hladnih područja crnogoričnih šuma gorskih četinjača i sjeverne tajge, osobito diljem sjevera Eurazije i Kanade. Kod nas se tek oskudno nalazi npr. u gorju Like i Gorskog Kotara. Tajga ima oštro kontinentalno podneblje s obiljem oborina. Stoga je u podzolu humusni sloj oskudan i većinom je izpran u dubinu, a tlo je kiselo.

Podzol je većinom sivo-pepeljaste boje, iako može na površini zbog prevlake svježe organske tvari biti i malo smedjast. Ovo je dakle kiselo tlo i siromašno hranjivim tvarima, pa je za poljodjelstvo razmjerno neplodno i stoga su pripadna područja s tim tlom uglavnom slabo naseljena.

Summary

Soil is the mixture of minerals, organic matter, gases, liquids, and myriad organisms that together support plant life. It is a natural body that exists as part of the pedosphere and which performs four important functions: it is a medium for plant growth; it is a means of water storage, supply and purification; it is a modifier of the atmosphere of Earth; and it is a habitat for organisms that take part in decomposition of organic matter and the creation of a habitat for new organisms.

Soil is considered to be the "skin of the earth" with interfaces between the lithosphere, hydrosphere, atmosphere of Earth, and biosphere. Soil consists of a solid phase (minerals and organic matter) as well as a porous phase that holds gases and water. Accordingly, soils are often treated as a three-state system. Soil is the end product of the influence of the climate, relief (elevation, orientation, and slope of terrain), biotic activities (organisms), and parent materials (original minerals) interacting over time. Soil continually undergoes development by way of numerous physical, chemical and biological processes, which include weathering with associated erosion.

Reference

Almost loaded, condensed and translated by GNU license from diverse Wikipedias.