Hrvatski botanički vrtovi
Hrvatski botanički vrtovi (žive zbirke rjedjeg bilja prvenstveno domaćeg): - Botanički vrt je posebni specializirani park gdje se uzgajaju divlje biljke iz dotične zemlje i dielom iz inih krajeva svijeta. Noviji popularni botanički vrtovi su često spojeni sa zoološkima, dok Hrvatskoj zasad još nema zajedničkih botaničko-zooloških vrtova. Botanički vrtovi su izrazito važni za očuvanje biološke raznolikosti, tj. za očuvanje i zaštitu riedkih i ugroženih biljnih vrsta. U načelu, po svrhi se danas razlikuju arboretumi i pravi botanički vrtovi:
- Arboretum je prvenstveno zbirka drvenastog bilja tj. raznih većinom korisnih stabala i grmlja, pretežno egzota iz stranih zemalja i inih kontinenata (niže zeljasto bilje ter domaće divlje vrste tu imaju tek sporednu ulogu ili dielom izostaju).
- Pravi botanički vrt u suvremenom smislu je živa zbirka brojnih vrsta pretežno domaćega divljeg bilja, a prvenstveno riedkih i ugroženih vrsta (endemi, relikti i slično) koji su u domaćoj prirodi ugroženi ili dielom pred izumiranjem.
Sadržaj
Svrha i sastav arboretuma
Naziv arboretum je noviji izvod od latin. arbor (arboris) u značenju stablo (NE = drvo: to je srbizam), a hrv. drvo = lat. lignum. Arboretum je nasad raznnoga domaćeg i prvenstveno stranog drveća i grmlja (uključivo voćke), koje služi za znanstvene, uzgojne i ukrasne svrhe. U arboretumu se poredbeno proučavaju uzgojna svojstva i odnosi razbovrsnih stabala i grmlja. Razmještaj sadjenih biljnih uzoraka u arboretumima odgovara ekološkim i umjetničkim zahtjevima vrtne arhitekture. Arboretum se takodjer može kombinirati s botaničkim i inim vrtovima.
Crnogorični arboretum koji sadrži većinom četinjače, naziva se pinetum. Zbirka raznih sadjenih palmi i sličnih južnih egzota (banane, cikasi itd.) je palmetum. Posebna zbirka, koja zajedno sadrži različite nasade vinove loze zove se viticetum. Grmovi se nalaze u fruticetumu (lat. frutex = grm). Prvi rani arboretum na svijetu je utemeljen kod nas u Trstenom kod Dubrovnika još pred pola tisućljeća i sigurno je već postojao 1492. godine. Tada izgrađeni 15 metara dugi akvedukt još je i danas u funkciji.
Sada u Hrvatskoj postoje tri arboretuma: najstariji Arboretum Trsteno kraj Dubrovnika i Arboretum Opeka u Vinici kod Varaždina, dok je bivši Arboretum Lisičine kraj Voćina u Slavoniji teško uništen i jako osiromašen u nedavnomu Domovinskom ratu: paležom vatre i primitivnim četničkim sječama njegovog egzotičnog drveća za kuhanje i zimski ogrijev (od ranijih 2.500 egzota je potom tu dosad preostalo manje od 500 vrsta).
Razvoj botaničkih vrtova
Osnovna namjena botaničkih vrtova u proteklih pet stoljeća njihova postojanja u Europi se dielom mienjala i prilagodjavala stilu vremena i potrebama društva gdje su djelovali. Najstariji europski botanički vrt (izim još ranijeg Arboretuma Trsteno), osnovan je 1543. godine u Pisi u Italiji zbog uzgoja ljekovitog bilja za potrebe studija medicine. I ostali botanički vrtovi osnivani kasnije u 16. i 17. stoljeću, uzgajali su većinom ljekovito bilje. U 18. i 19. stoljeću počelo se i s uzgojem inih biljaka koje nisu ljekovite, a najvažnija djelatnost tadanjih botaničkih vrtova je bila botaničko proučavanje srodničkih odnosa medju raznovrstnim biljkama i stručno imenovanje svake biljne vrste medjunarodnim latinskim nazivom.
Približno istodobno se osnivaju i prvi prekomorski botanički vrtovi u koloniama europskih velesila, gdje se izprva većinom uzgajaju biljke zbog egzotičnih začina, južnog voća i drvne gradje. Usporedo s upoznavanjem brojnih vrsta južnih biljaka iz dalekih područja svieta, postupno se one donose i uzgajaju i u Europi. Uzgoj tih novih liepih biljaka iz kolonija je potaknuo u botaničkim vrtovima razvitak hortikulturne djelatnosti. U 19. i početkom 20. stoljeća se vrijednost botaničkih vrtova mjerila brojnošću zbirke živoga bilja i brojem herbariziranih biljaka, kako egzotičnih, tako i predstavnika lokalne flore.
Nakon toga su se počeli postupno razvijati različiti uže specializirani vrtovi poznati po velikima vriednim zbirkama pojedinih skupina biljaka: palme, orhideje, kaktusi, rododendroni, ruže, planinsko bilje, itd. U zadnjih par desetljeća odkad brzi civilizacijski razvitak počinje jače ugrožavati prirodu, u sveučilišnim botaničkim vrtovima diljem svieta se najveća pozornost posvećuje uzgoju i zaštiti rjedjih i ugroženih domaćih (autohtonih) biljnih vrsta. Zato su danas botanički vrtovi uključeni u sve svjetske programe zaštite prirode i očuvanja biološke raznolikosti. (biodiverzitet).
Botanički vrtovi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj sada postoje 5 službenih i javnih botaničkih vrtova u pravomu strukovnom smislu (iako se i par egzotičnih arboretuma imenuju kao bot. vrtovi): Sveučilišni botanički vrt u Zagrebu, Farmaceutski botanički vrt (Zagreb-Šalata), Botanički vrt Marjan u Splitu, Planinski botanički vrt (Velebit-Zavižan), ter Biokovski botanički vrt kod Makarske. Kao 'botanički vrt' se još navode i manji park Prirodoslovnog muzeja Rijeka, pa Školski botanički vrt Kaštela (zapravo egzotični arboretum), Egzotična zbirka Lokrum kod Dubrovnika (većinom kaktusi i sukulenti), itd.
Botanički vrt Zagreb
To je službeno Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (= Bot. vrt PMF), kao glavni i najveći botanički vrt u Hrvatskoj. Taj prvi Botanički vrt je u doba osnutka 1889. godine pripadao Matematičko-naravoslovnom odjelu Mudroslovnog (Filozofskog) fakulteta, a od 1946. je zajedno s Botaničkim zavodom postaje dielom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta koji je tada osnovan. Zbog svoje obrazovne, kulturno-poviesne i turističke vriednosti, pa sveukupnog značenja za grad Zagreb i Hrvatsku, Botanički vrt PMF-a je od 1971. godine zakonom zaštićen kao spomenik prirode i spomenik vrtne arhitekture.
Potrebu osnutka botaničkog vrta u Zagrebu izrekao je 1876. tadašnji rektor Sveučilišta prof. S. Spevec, a ujedno je davao veliku podršku prof. B. Jirušu koji je nastojao da se ta zamisao provede u djelo. Profesor Jiruš je obavio mnoge predradove no 1886. vratio se u Prag. Na katedri za botaniku naslijedio ga je prof. dr. A. Heinz, koji je 1889. od Kraljevske zemaljske vlade dobio zadatak da izradi nacrt i uredi botanički vrt. God. 1889., kad je izrađen nacrt se smatra utemeljenjem Botaničkog vrta, a prof. Heinz njegovim osnivačem.
Radovi na uređenju započeli su 1890, kada je izgradjena vrtlarska kuća (sad zgrada ravnateljstva), a Vrt ogradjen drvenim plotom koji je potom zamienjen uresnom željeznom ogradom. Prvi radovi započeli su 1891. i prva sadnja 1892. Vrt je izgradjen u pejsažnom stilu sa slobodnim skupinama drveća i krivudavim stazama, a samo je cvjetni parter strogo simetričan. God. 1911. u Botaničkom je vrtu izgrađen i morski akvarij (koji sada više ne postoji).
Od gradjevina u Vrtu izim staklenika još je i upravna zgrada u secesijskom stilu (nekoć vrtlarska kuća), zgrada Botaničkog zavoda (prije Fiziološki laboratorij), stari izložbeni paviljon iz 1891. (danas obnovljen), započeta je i nedovršena zgrada Botaničkog zavoda, itd. God. 1927. uredjena je hrvatska biljnogeografska skupina (kasnije nazvana krškom), koju je planirao poznati botaničar prof. Ivo Horvat i gdje su sadjene domaće vrste iz raznih krajeva Hrvatske. Do 1985. su tu još bile uredjene sredozemna, submediteranska, alpska i zapadnoeuropska kamenjara (koje su dosad od 21.st. većinom zapuštene ili propale).
Taj zagrebački Botanički vrt stručno je optimalni vrhunac svog razvitka bio dosegao u 2. polovici 20.st., osobito 1970tih i '80tih, tj. kada su tu sveučilišnom botanikom rukovodili naši svjetski najugledniji botaničari prof.dr. Ivo Horvat i Stjepan Horvatić. Nažalost je nakon toga 1990tih i posebno početkom 20.st. razvitak vrta uzporen i dielom čak zaustavljen, tj. odkad su dosad tu prevladali ideološki skorojevići.
Nakon toga je odnedavna Botanički vrt u Zagrebu dosad već vidno zaostao spram gradskoga Zoološkog vrta: vidi Zagrebački zoo-vrt Maksimir. Od raznolikoga nekadanjeg grmlja i zeljanica iz 20.st., sada je tu preostao većinom samo šumski egzotični arboretum. Rezultat su sad već posve zapuštene i danas propale mediteranska i kraška biljna skupina, a skoro jedine nedavne novosti Botaničkog vrta su dosad tek reklamno-pomodne sadnje par dalekih egzota kao Wollemia i Metasequoia.
Farmaceutski vrt Šalata
To je specializirani botanički vrt ljekovitoga i planinskog bilja na brežuljku Šalata u Zagrebu, pod naslovom "Botanički vrt ljekovitog bilja Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta". Osnovao ga je prof.dr. Fran Kušan. Nalazi se iznad Gubčeve zvijezde i Rockfellerove ulice na kraju sliepe Šrotove ulice u Zagrebu uz zagrebačko groblje Mirogoj.
Taj vrt se prostire na nekoliko hektara blago položenog zemljišta. U vrtu raste više stotina različitih vrsta ljekovitog bilja koje su sa svojih istraživačkih putovanja donosili suradnici prvenstveno Fran Kušan i Zlatan Martinis. Dio biljaka zasadjen je iz sjemena koje su donosili ili slali inozemni prijatelji, suradnici i poznanici.
Nakon smrti idejno nepodobnog prof F.Kušana, nasljednik dr. Zlatan Martinis je višeput uspio spriječiti uništenje toga Farmaceutskog vrta, kako od onih koji ga hoće spojiti s Botaničkim vrtom PMF-a u Zagrebu, tako i od inih koji su tu samo gledali prostrano gradjevno zemljište za podobne 'tajkune' na južnomu zagrebačkom brežuljaku za elitne urbane vile privilegiranih.
Botanički vrt Marjan, Split
Pri vrhu Marjana kod Splita, u tamošnjoj park-šumi je manji Botanički vrt pri Pedagoškoj akademiji osnovan već u prošlom stoljeću od 1951., ali je potom donedavna bio uglavnom zapušten u korovu i staklenici propali, jer je izprva radio kao amaterska udruga grada Splita.
Tek od zadnjih par godina je taj vrt strukovno obnovljen u pravom smislu, kao Botanički vrt Sveučilišta u Splitu s voditeljem dr. M. Ruščić, ali je brojem vrsta još razmjerno manji medju javnim botaničkim vrtovima u Hrvatskoj.
Velebitski botanički vrt
Velebitski botanički vrt (ili Alpinetum Zavižan) je specializirani vrt uglavnom domaćega velebitskog bilja u Modrić-dolcu na Zavižanu, sada obuhvaćen u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Osnovao ga je 1967. hrvatski botaničar, prof.dr. Fran Kušan.
Botanički vrt u Modrić-dolcu je bio dijelom većeg projekta dr. Frana Kušana, podpredsjednika Hrvatskog planinarskog društva, kojim je htio osnovati planinske botaničke vrtove diljem Hrvatske u kojima bi se prikupilo bogatu floru hrvatskih planina. Medjutim, zbog Kušanove ideološke nepodobnosti i njegova desnog hrvatstva su jugo-komunisti ovo uglavnom zapriečili i torpedirali, pa je potom dosad preostao samo taj velebitski vrt na Zavižanu.
Biokovski botanički vrt
Biokovski botanički vrt je razmjerno mladji takav vrt, koji je smješten na južnoj padini planine Biokovo kod Makarske uz selo Kotišina, a upravno se nalazi uz Prirodoslovni muzej Franjevačkog samostana Makarska.
Od svih botaničkih vrtova je ovaj biokovski kod Makarske zapravo jedini poluprirodan, jer su tu već i prije formalnog osnutka ovog vrta bar trećina biokovskih biljaka i polovica endema već i ranije stoljećima prirodno rasli.
Arboretumi u Hrvatskoj
Trsteno kod Dubrovnika
Najstariji arboretum u Europi i danas najveći u Hrvatskoj s najvećim bogatstvom dendroflore je Arboretum Trsteno kod Dubrovnika, osnovan pred pola tisućljeća tj. najkasnije od god. 1492. Kako je ovaj naš značajni arboretum već pobliže razradjen u posebnom članku, ovdje se ne će dalje razglabati.
Inače je tu u blizini tj. južnije na otoku Lokrumu takodjer od 1993. uspostavljen i manji Botanički vrt pri Sveučilištu Dubrovnik, koji uglavnom sadrži sukulente i kaktuse, ter neko subtropsko drveće i južnije egzotično grmlje (uglavnom bez domaće jadranske flore).
Opeka u Vinici kod Varaždina
Opeka je kod nas dugi veći arboretum na sjeveru, koji se nalazi u Vinici kod Varaždina. Arboretum Opeka se nalazi u sklopu perivoja oko istoimenog dvorca u općini Vinica, Varaždinska županija. Smješten je podno Maceljske šume u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja i ima površinu oko 64 hektara. U njemu se nalazi više od 100.000 primjeraka drveća, grmova, povijuša i cvijeća. Po raznolikosti i bogatstvu biljaka, pripada svjetski poznatim parkovima engleskoga stila. Uz zagrebački Maksimir i Križovljan grad, Opeka je najvrjedniji park sjeverne Hrvatske.
Premda je park oko dvorca postojao već u 17. stoljeću, njegovo smišljeno i plansko oblikovanje bilo je tek početkom 19. stoljeća, kada su mu vlasnici bili grofovi Draškovići. Kako grof Franjo Drašković nije imao muških potomaka, udajom njegove kćeri Ferdinande 1852. za grofa Marka Bombellesa st. vlasnikom Opeke postaje obitelj Bombelles. Grof Marko počinje s dopremom egzotičnog drveća i uredjenjem parka po engleskim uzorima. Sa svojih putovanja diljem svieta iz Japana, Kine, Tibeta, Kavkaza, Sjeverne Amerike itd., grof Marko je donosio različite sadnice i uz bečke arhitekte hortikulture pretvorio park u pravi arboretum s rietkim biljnim vrstama.
Kao godina službenog postanka arboretuma se uzima 1860. Tijekom sljedećih godina arboretum je stalno proširivan i dopunjavan novim vrstama iz cielog svieta i početkom 20. stoljeća uglavnom dobva sadanji izgled i sastav. Članovi obitelji Bombelles brinuli su se i održavali Opeku u zavidnom stanju dok je bila u njihovom vlasništvu (do 1945. godine), a nakon nacionalizacie se o njoj brinu državne ustanove. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata dvorac i park su ostali neoštećeni.
Arboretum Lisičine uz Voćin
Arboretum Lisičine se nalazi uz selo Lisičine u općini Voćin usred gorja Papuk. Nastao je od god. 1963, trudom inžinjera šumarstva Đure Jorgića. Prvotno je zauzimao površinu oko 40 hektara. Do velikosrbske agresije u Hrvatskoj, ovaj arboretum je bio bogat raznoraznim vrstama drveća i grmlja, kako domaćim vrstama u Hrvatskoj, tako i egzotima iz inih krajeva diljem Europe, Azije i Amerike. Ukupno je imao oko 2.500 vrsta i kultivara, pa je bio jednim od najbogatijih u jugoiztočnoj Europi.
Izbijanjem velikosrpske pobune u Hrvatskoj i intervencijom JNA, arboretum je teško nastradao od 1991. Izim izravne ratne štete, ratna djelovanja su imala i neizravnu štetu. Zbog ratnih djelatnosti je oštećena ograda pa je divljač mogla nesmetano ulaziti, tako da je napravila veću štetu na mnogim osjetljivim kulturama. Daljna šteta je napravljena nepoznavanjem vriednosti posadjenog drveća i grmlja od novodoseljenih, koji su većinu unikatnog drveća posjekli kao gorivo za potpalu, ogrijev i kuhanje.
Nakon rata se taj arboretum vrlo sporo tek dielom obnavljao, što je isto pridoneslo propadanju, pa ni do danas još nije obnovljen do predratne razine. U ožujku 2013. godine je napokon 'dovršena' kakva-takva obnova arboretuma uz sredstva Europske unije, pa je sad ponovno formalno otvoren za javnost. Jedna od najboljih mjera uništenja je što je broj vrsta sa predratnih 2500 sada sveden tek na 1/5 tj. jedva njih 500.
Abstract
A botanical garden is generally a well taken care of park which contains many different kinds of plants labeled with their botanical names. They can contain collections of special types of plants, such as cacti, herb gardens, plants of certain parts of the world. Some of these collections need to be kept in greenhouses, such as tropical plants, alpine plants or other exotic plants. In botanic gardens, seeds or cuttings are collected from species in the wild and then used to build up a population of plants from which, one day, some plants may be reintroduced to their natural habitats. Tissue culture can often help to produce many plants from just a few specimens.
Poveznice
Reference
Except original introduction, others partly compiled from some minor articles in Croatian Wikipedia by GNU license.
