Hrvatski paučnjaci
Hrvatski paučnjaci (bio-latin. Arachnoidea, jugo-srb. paukovi, kajk. paveki, čakav. pavuki, engl. spiders): - Paučnjaci (Arachnoidea) su nakon najbrojnijih kukaca, jedna od većih skupina kopnenih bezralješnjaka, koji osim tipskih pravih pauka (Araneae) u širjem smislu obuhvaćaju i štipavce (Scorpionida), pa nametničke grinje (Acarida) i još neke manje srodne skupine.
Pauci su kod nas u Hrvatskoj strukovno jedna od najmanje proučenih i dosad zanemarenih kopnenih skupina tzv. nižih životinja iz nadgrupe člankonožaca (Arthropoda). Premda su većini naših laika pauci manjeviše poznati, ipak zasad u Hrvatskoj uglavnom još nema pravih specialističkih stručnjaka (arahnologa) za ovu životinjsku skupinu, izim tek ponekih bočnih polustručnjaka. Takvi su npr. speleolozi koji uz inu špiljsku faunu iztražuju i naše sliepe špiljske pauke.
Nadalje se poneki praktični stručnjaci za razne štetočine i nametnike, kod nas uz ino bave i rubnim nametničkim grinjama (Acarina) i krpeljima (Ixodidae), a koji takodjer pripadaju u šire paučnjake. Naprotiv za tipske pauke kod nas zasad još nema pravih stručnjaka, pa se zato u obćim pregledima za Hrvatsku tek približni podatci za ove većinom prenose i prepisuju iz inih okolnih zemalja.
Sadržaj
Paučnjaci obćenito
Paučnjaci (Arachnida) su vrstama najbrojniji razred s oko 75.500 opisanih vrsta iz nadgrupe klieštara (Chelicerata). Najčešće i najproširenije vrste iz ove skupine pripadaju redu grinja (Acarina), a unutar njih su najbrojniji krpelji.
Gradja paučnjaka
Osnovna razlika u građi tiela izmedju paučnjaka i kukaca je što se tielo paučnjaka sastoji od dva glavna diela, dok ih kukci imaju tri, pa četri para nogu kojih kukci imaju tri. Glava i prsa paučnjaka spojeni su u glavopršnjak (cephalothorax) koji se kod nekih vrsta tankom drškom veže za drugi dio tijela tj. zadak (abdomen), dok taj prielaz kod inih vrsta nije jasno izražen. Pored toga se paučnjaci od kukaca razlikuju i time, što nijedna njihova vrsta nema krila.
Na glavopršnjaku imaju šest pari 'privjesaka' (ekstremiteta) od kojih je prvi par poznat kao kliešta (chelicerae), po čemu je taj razred dobio pripadno latinsko ime Chelicerata, a to oblikom naliči na pincetu. Uglavnom ih ove životinje koriste za hranjenje. Drugi par ovih 'privjesaka' zvan čeljusne nožice (pedipali) ima oblik nogu ili je povećan a na kraju završava štipaljkama. Preostala četri para su im prave noge i većini vrsta služe za hodanje, no kod nekih vrsta je prvi par tih nogu produžen i većinom ima osjetilnu ulogu.
Zadak može biti podieljen na više dijelova, ali može izgledati i kao jedan. U tomu stražnjem dielu se nalaze dišni organi gdje se plinovi izmjenjuju preko cjevastih ili lepezastih uzdušnica (tracheae). Kod pravih pauka se u tom dielu nalaze i predive žlijezde za paučinu.
Prehrana pauka
Iako su većina vrsta ove skupine grabežljivci, medju njima još ima strvinara i parazita. Velike vrste se u nabavi hrane uglavnom oslanjaju na svoju snagu (većina pauka vučjaka, tarantule), dok pauci, štipavci i lažištipavci mogu ubrizgavati otrov. Kako nemaju dovoljno široka usta da bi mogli uzimati veće komade hrane, veliki broj vrsta u plijen ubrizgava ili na njega ispušta probavne enzime, da bi zatim usisali probavnu tekućinu koja tako nastaje.
Neki pauci se u hvatanju pliena oslanjaju na svoj vid i vještinu šuljanja, dok drugi grade zamke od paučine. Neke tropske vrste pauka grade mreže koje su dovoljno čvrste i ljepljive, da se u njih uhvate i malene ptice. Neki ini pauci prave manje mrežice koje drže izmedju nogu i bacaju ih na plien u prolazu.
Razmnažanje
Većina mužjaka paučnjaka predaje ženki paketić sperme (spermatofor) pomoću pedipalpa, kliješta ili nogu. Ženka tada izpusti jaja koja se kod nekih vrsta odmah razviju, dok se kod dijela vrsta razvijaju unutar ženkinog tiela. Velik broj vrsta pokazuje roditeljsku brigu njegujući svoja jaja.
Životna staništa
Ovako veliki broj vrsta raznih paučnjaka je naselio zamalo sva kopnena staništa, no ipak ih ima najviše i najvećih vrsta u toplijim krajevima. Oko 10% krpelja i jedna vrsta pauka (vodenpauk: Argyroneta aquatica) živi u kopnenim sladkim vodama.
Pravi pauci (Araneae)
Pravi pauci (Araneae) su najbrojnija i najpoznatija skupina s oko 40.000 vrsta unutar paukolikih životinja (Arachnoidea), za koju je značajno što imaju posebne paučinske žliezde. Tielo im je gradjeno od dva diela: prosoma (glavopršnjak) i opistosoma (zadak). Ovi dielovi su spojeni užim dielom zvanim drška (pedicel). Ekstremiteti za gibanje su 4 para nogu pričvršćenih na prosomi. Ovo su većinom kopnene životinje velike od 0,4 mm pa do 10 cm, a u nekim iznimnim slučajevima mogu naknadno prieći i na život u vodi.
Pauci su prošreni svugdje gdje ima kukaca (koji su im glavni plien), a posebice obilno u tropskim predjelima. Većina pauka su mesojedi i hrane se različitim kukcima koje hvataju u mreže izpletene od paučine. Pauci mogu biti različitih veličina. Najmanji pauk je Patu digua iz Bornea, dug samo 0,37 mm. Najveći pauci su tarantule, od kojih su neke duge do 9 cm, a noge su im dužine oko 2,5 cm. Najotrovniji naš pauk opasan za čovjeka je crna udovica (Latrodectus tredecimguttatus).
Kosci, Phalangida
Uz raznolike prave, manjeviše otrovne pauke, postoji još i posebna podskupina neotrovnih polupauka-kosaca sa sitnijim tielom i izduženim nogama po 3 - 4 cm dugima. Oni ne truju plien tj. ulovljene kukce, nego ih samo premotaju paučinom u mreži dok ne uginu. Kod nas je npr. čest obični kosac (Phalangium opilio) s mrežama po kućnim kutovima, plotovima itd.
Štipavci, Scorpionida
Štipavci (Scorpionida) su red velikih kopnenih člankonožaca iz razreda paučnjaka koji pretežno žive u tropima, subtropima i Sredozemlju. Tipično je za škorpione što su pokriveni tvrdom hitinskom korom. Kao i ini paučnjaci, škorpioni imaju osam nogu. Uz glavu još imaju dvoja kliešta poput škara, s kojima mogu uhvatiti hranu i plien. Stražnji dio im je izdužen poput repa, koji završava otrovnim žalcem, gdje nose otrovne žliezde.
Škorpioni pripadaju u najkrupnije kopnene paučnjake, a takodjer su medju ovima najstariji, pa fosili potječu već iz silura kao najranije kopnene životinje (istodobno sa stonogama). Veličina im je od 13 mm do 25cm. Preko dana većinom miruju skriveni izpod lišća ili kamenja, a noću se aktiviraju u potrazi za hranom. Otrov škorpiona je neurotoksičan i kod većine vrsta nije smrtonosan za čovjeka. Ipak otrovni ubodi nekih južnih i pustinjskih vrsta mogu kritično ugroziti život čovjeku.
Summary
Spiders (order Araneae) are air-breathing arthropods. They have eight legs and chelicerae with fangs that inject venom. Most make silk. They are a large order of arachnids and rank seventh in total species diversity among all groups of organisms. About 40,000 spider species, and 109 families have been recorded by taxonomists. Almost all spiders are predators, and most eat insects.
They catch their prey in several ways. Some build a spider web, and some use a thread of silk that they throw at the insect. Some kinds of spiders hide in holes in the ground, then run out and grab an insect that walks by. Others will make web 'nets' to throw at passing insects. Or they go out and simply attack their prey. Some can jump quite well and hunt by sneaking close to an insect and then jumping on it.
Reference
Except the original introduction, others almost loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.
