Ignjat Martinović
Ignjat Martinović (Ignacije Dominik Martinović: Pešta, 20. srpnja 1755. - Pešta, 20. svibnja 1795.), znanstvenik, filozof, jakobinski revolucionar i hrvatski književnik iz Madjarske. Smatra ga se dijelom budimskog kruga hrvatskih franjevačkih pisaca[1].
Životopis
Bio je pripadnik franjevačkog reda i potom svjetovni svećenik. Zaredjen je u Iloku 1772. godine.[2]
Doktorirao je u Budimu 1778. godine.[2] Profesor je filozofije i matematike u franjevačkom samostanu u Pešti ter profesor fizike na Akademiji odnosno Sveučilištu u Lavovu i prvi dekan tamošnjeg Filozofskog fakulteta. Akademske godine 1779.–1780. odlukom provincijala Josipa Jakošića, 31. kolovoza 1780. godine, premješten je sa cijelom svojom klasom na filozofsko učilište u Brodu na Savi gdje predaje akademske godine 1780-1781.[3] U Osijeku 1781. godine tiska svoje djelo Systema universae philosophiae.[3] Od 1791. se pod utjecajem ideja Francuske revolucije počinje baviti politikom i javno deklarira kao ateist. U spisu Status Regni Hungariae iz 1792. godine razradio je plan o reformi ustava, zalažući se za dvodomni sustav, uklanjanje klera iz svih svjetovnih službi, sekularizaciju crkvenih imanja i izjednačavanje prava svih ljudi bez razlika u vjeri i narodnosti. Njegovo političko djelovanje popraćeno je brojim kontroverzama i nejasnoćama, posebno veze s biskupom Maksimilijanom Vrhovcem.
Nakon što je u Beču 1794. organizirao dva tajna politička društva (Društvo reformatora i Društvo slobode i jednakosti)[4], uhićen je kao jakobinac i osudjen na smrt. Smaknut je 20. svibnja 1795. na Krvavoj poljani u Pešti, sa skupinom urotnika, jer je htio "sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku". Nakon toga je Slobodno zidarstvo bilo zabranjeno u čitavoj Austriji i Ugarskoj. Jedna masonska loža u Budimpešti nosi danas ime po njemu.[5]
Znanstveno djelovanje
U znanosti je bio pod utjecajem Newtonove i Boškovićeve teorije. Bavio se problemima mikrometra, visinom atmosfere, dugom, frakcijskom destilacijom nafte, zračnom sisaljkom za kemijske pokuse. Autor je i mnogih izuma (stroj za rezanje duhana). Prvi je među hrvatskim franjevcima sustavno naučavao Boškovićevu teoriju silâ u njezinu izvornom obliku.[3]
Izvori
- ↑ [1] Hrvatska filozofska učilišta u Podunavlju u razdoblju od 17. do 19. st. A. Sekulić 1981.
- ↑ 2,0 2,1 Mirko Danijel Bogdanić (1760-1802) Astronom, matematičar, geodet i hrvatski prosvjetitelj Tatjana Kren, Hrvatski astronomski savez, Preuzeto 26. listopada 2014.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od 1770. do 1834. Ivica Martinović, Institut za filozofiju, Zagreb, 2008., Preuzeto 25. listopada 2014.
- ↑ Povijest hrvatskog slobodnog zidarstva Preuzeto 25. listopada 2014..
- ↑ [2] Povijest lože "Martinović", pristupljeno 6.9.2013.
- Ante Sekulić, Pregled književnosti bačkih Hrvata, Hrvatska revija 49/1999.1-2
- Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija, 3.-4., 2008., 3.-474.
Vanjske poveznice
- Vjesnik Habsburški dvor zabranio slobodno zidarstvo
- Oktatási és Kulturális Minisztérium Okvirni program hrv. jezika i književnosti za dvojezične škole - Književnost Hrvata u Mađarskoj
