Institut za jezik i jezikoslovlje
Institut za jezik i jezikoslovlje (tj. srbohrvatski institut za jugopartijski polujezik) - Ova je jezikoslovna ustanova tek formalno utemeljena u Hrvatskoj od god. 1952. i do 1977. zove se samo skraćeno i podobno kao tzv. 'Institut za jezik JAZU', - zato jer se pod unitarnom srbohrvatskom Jugoslaviom tj. sve do nedavna nije ni smio službeno spominjati neki posebni hrvatski jezik: jer je sve dotad u službenoj unitarnoj ideologiji jugo-komunizma smjela postojati samo balkanizirana jugohimera srpskohrvatskog polujezika.
Sadržaj
Kasnija poviest instituta
Istodobno s umjerenim popuštanjem ranijega tvrdokornog titoizma i jugo-unitarizma, tek djelimice i skromno je postupno demokratiziran i ovaj jezikoslovni institut, koji se pomalo izdvaja od ovisnog odjela unitarnog JAZU-a, potom kao posebna i poluneovisna lingvistička ustanova pod kasnijim nazivom Zavod za jezik u hibridnom Institutu za filologiju i folkloristiku od god. 1977.- 1991.
Novi Institut za hrvatski jezik
Dakle od svojih početaka 1952, pa sve do kraja 1980tih godina, ova jezikoslovna ustanova kroz punih 4 desetljeća još nije smjela nositi dotad nepodobno hrvatsko ime. Konačno tek nakon jugo-razpada ove balkanske etnojezične himere tj. zloglasne Jugobalkanije i s demokratizaciom konačno neovisne Hrvatske, ova naša jezikoslovna ustanova napokon ipak službeno dobiva i javni naslov "Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje", kada njezinim voditeljem prvo postaje hrvatski najpozitivniji dr. Miro Kačić, pa potom dr. Dunja Brozović-Rončević.
Jugopartijski institut polujezika
Odnedavno zadnjih godina, tj. od 2012.-2016. kada na vlast u Hrvatskoj opet dolaze reciklirani neokomunisti (tzv. SDP) kojima je na čelu bio 'crveni Zoki' Milanović, ter njegov kulturni ministar Željko Jovanović, postupno kroz tih par godina nastupa u hrvatskoj javnosti ponovni zaokret natrag u nametnuti srbohrvatski jugojezik (iako se ovaj sad formalno još zove tzv.'hrvatski' - da se 'Vlasi' ne sjete povratne zamjene).
Tada je ravnateljem ovoga jezičnog Instituta opet nametnut podobni i partijski poslušni jugolingvist Željko Jozić, koji je u jeziku pokorno izvršavao direktive Zokijeve kompartije, tj. javni povratak na djelomični balkanski jugojezik. U izvršavanju tih partijskih direktiva, Jozić s podobnim suradnicima odbacuje dotad u Hrvatskoj opće-prihvaćeni 'Londonac' i potom izdaje staro-novi tzv. 'jedinstveni pravopis' 2013/14, koji je ustvari opet manjeviše reciklirani stari srbohrvatski Vukopis iz donedavne Jugobalkanije.
Ranije kroz prethodnih par desetljeća već u slobodnoj Hrvatskoj manjeviše prevladavajući akademski pravopis 'Londonac' je sada opet tom partijskom odlukom zapravo manjeviše odbačen i javno napušten, pa se time bezkonačno vrtimo u prokleti lažnojezični krug umjetnoga hibridnog jugobalkanizma, što će u dosadanjem nastavku nedvojbeno završiti na lingvističkoj anarhiji i posvemašnjem jezičnom neznanju kod većine prosječnih Hrvata.
Institut za vukopis i jugoslavlje
Nakon svega najlošijeg, što se kroz zadnjih par godina od 2013. zbivalo s tim razhrvaćenim institutom i njegovim vodstvom pod jugopartijskom prisilom, ovo je zapravo dosad postalo Institutom "za vukopis i jugoslavlje", koji ima sve manje veze sa stvarnim hrvatskim jezikom i uglavnom se temeljio na direktivama i podrški 'Zokijeve' kompartije.
Medjutim odnedavna, odkad je ta kompartija zbog demokratskih zakona konačno ipak izgubila daljnju prevlast nad Hrvatskom, ovaj lažnohrvatski institut je od godine 2016. ostao bez javnoga ideopolitičkog oslonca, pa se njegovo oktroirano novo vodstvo počelo 'akrobatski' snalaziti kako god su se sjetili, da se ipak i dalje održe bez radikalne reforme (i da nekako očuvaju svoj dirigirani nametnuti 'krivopis').
Za to brzopotezno spasenje su zlorabili bar 2 novije dosjetke. Prvo su se oko početka 2016. odjednom prisjetili, kako sad moraju intenzivno proučavati (dosad posve zanemarene i prezrene) takodjer ine hrvatske dialekte izim dotad jedino priznate srbohrvatske jugo-štokavštine.
Povrh toga su se u veljači 2016. takodjer još dosjetili da svoje rabote i medjunacionalno politiziraju, - pa je tada preko medjumrežja javno nastala navodna "srbočetnička" diverzija, kao da su njihove medjumrežne stranice Instituta (navodno) hackirane s nekim srbo-ruskim grbovima i tzv. četničkim porukama.
Zapravo je ipak veliko pitanje, koliko je to sve istina i nisu li to ipak bar dielom tek 'naručene' obmane ideološkog pranja, - eda bi se ovaj lutajući i izdajnički krivopisni institut prikazao što više 'hrvatskijim', negoli što je donedavna bio na lošem glasu zbog svoje jugopartijske suradnje?
Abstract
The Institute of Croatian Language and Linguistics, is an official institute in Croatia whose purpose is to preserve and foster the Croatian language. It traces its history back to 1948 or 1952, when it was part of the Yugoslav Academy of Sciences and Arts (today's Croatian Academy of Sciences and Arts). The modern institute dates back to Croatia's independence in 1991.
Poveznice
Referenca
A condensed digest on the recent history of Croatian lingual institution.
