Intervencionizam

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Intervencionizam je sustav gospodarske politike što polazi od postavke kako je državna intervencija potrebna, kako radi korekcije nedostataka tržišnoga sustava, tako i radi ostvarenja autonomno postavljenih ciljeva i unaprjeđivanja razvitka ukupnog gospodarstva.

Teorijska osnova modernog intervencionizma je nauk Johna Maynarda Keynesa i keynesijanske, odnosno, postkeynesijanske škole. Po tim teoretičarima, postoji, ne samo mogućnost, nego i sklonost suvremenih gospodarstava na djelovanje ispod svojeg punog kapaciteta (nedovoljna izrabljenost) i održavanje tog stanja kao ravnotežnoga (ravnoteža pri nedovoljnoj zaposlenosti), zbog čega čisti tržišni sustav ne postiže mogući rast i sklon je znatnim kolebanjima, pa je potrebna državna intervencija, kojoj su ciljevi: maksimiranje društvenih proizvoda, puna zaposlenost, pravednija raspodjela dohotka, zaštita pojedinih razvojno izglednih grana i djelatnosti, oblikovanje kvalitetnih razvojnih čimbenika, stabilizacija gospodarskih tijekova, te poticanje izvoza i tehnološkog napretka.

Intervencionizam se opravdava u slučaju rata, poslijeratne obnove, gospodarske i financijske krize, elementarnih nesreća. Posebna uloga države je u regulaciji tržišta, financijskih tijekova, te u borbi protiv monopola. Tako shvaćena uloga države se nalazi u osnovi tzv. socijalne države ili države blagostanja. U međunarodnim gospodarskim odnosima, intervencionizam se očituje u različitim mjerama reguliranja robnih i novčanih tijekova između država putom carinske i tečajne politike, u stvaranju uvjeta međunarodne konkurentnosti, privlačenju stranih investicija i sl. Česti su prigovori intervencionizmu kako dovodi do porasta državnih izdataka, slabe koordinacije pojedinih mjera, birokratizacije upravljanja, zbog čega sve to umanjuje njegove pozitivne gospodarske učinke.

Učinci

U pogledu teorijskog doprinosa intervencionističke doktrine, istaknuti su idući učinci:

  • Osnovni pristup Keynesa i sljedbenika keynesijanske škole priskrbljivanju u društvenoj zajednici je kako se radi o sustavu u njegovom povijesnom razvitku (nema vječnih zakonitosti, već one ovisno o okolnosti poprimaju različite oblike).
  • Metodološki, ovaj pojam gospodarske politike polazi od međusobne funkcionalne ovisnosti pojedinih gospodarskih fenomena i procesa kao što su: društveni proizvod, zaposlenost, štednja, tražnja, ponuda, cijene, kamata, itd. To omogućava, kako iznalazak zakonitosti tijekova reprodukcije, tako i odgovarajuće poteze u okviru gospodarske politike kao praktične djelatnosti.
  • Posebna zasluga se odnosi na činjenicu kako su navedena doktrina i pojam po prvi put promicali osnovnu makroekonomsku aparaturu, što je i danas temelj za istraživanje i raščlambe priskrbljivanja, kao i za gospodarsku politiku najvećeg broja država. Općeusvojeni pojmovi bruto društvenog proizvoda, čistog društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka po troškovima faktora proizvodnje, kategorije osobnog dohotka i raspoloživog dohotka potjeću od Keynesove teorije.
  • Analitički instrument rabljen u državno-intervencionističkoj gospodarskoj politici su preuzele i doktrine što su najžešće osporavale intervencionističku doktrinu.

Poveznice

Izvori