Ivan Ureman

Ivan Ureman (Split, 1583. - Nanking, Kina, 1621.), hrvatski isusovac, misionar, matematičar i astronom.

Životopis

Ivan Ureman bio je hrvatski isusovac iz Splita. Godine 1600. pristupio je isusovačkom redu u Rimu. Studirao je u Rimu, Španjolskoj i Portugalu. Za vrijeme studija u Rimskom kolegiju obavljao je astronomska promatranja i dopisivao se s poznatim znanstvenicima. U pismu talijanskom astronomu G. A. Maginiju opisao je svoje promatranje pomrčine Mjeseca u noći izmedju 19. i 20. siečnja 1609. zajedno s glasovitim matematičarima i svojim bivšim profesorima Christophorom Grienbergerom i Christophorom Claviusom. Pomrčinu je promatrao prostim okom, jer je dalekozor pronadjen 1608. i još nije bio u široj upotrebi. Opažanjem je želio odrediti vrijeme izlaska Mjeseca iz sjene i usporediti ga s izračunskim vrjemenom. Predavao je matematiku u Oropesi (Španjolska) i Lisabonu, odakle je 1615. otišao u misije u Indiju i Kinu. Na putu prema Kini promatrao je pomrčine Mjeseca, sustavno mjerio i odredjivao magnetske deklinacije, odredjivao razlike izmedju europskog i azijskog vrjemena ter položaje mjesta od Goe do Macaa. Rezultate je priopćio u pismu od 20. studenog 1616. upućenom Ch. Grienbergeru u Rim. Fragment tog pisma objavio je A. Kircher 1643. U Macau od 1616. predavao je matematiku, proučavao kinesku astronomiju i prevodio izvješća japanskih misionara. Zbog progona kršćana u Kini tek podkraj 1619. potajno je ušao na kinesko tlo, ali nakon nekoliko mjeseci umro je shrvan bolešću. Budući da je odredjivao geografske koordinate pojedinih mjesta, može ga se smatrati jednim od preteča hrvatskih kartografa.

Djela

Od njegovih tekstova sačuvan je samo spis Geomatriae speculatiuae compendium (Priručnik spekulativne geometrije), koji ukazuje na stav koji je Ureman imao u dotjerivanju Euklidova djela Elementi krajem 16. st i početkom 17. st. Tekst je nastavni, a sačuvan je u Španjolskoj. Kao i drugi nije se potpuno držao ni redoslijeda ni sadržaja Euklidova djela. Mijenjali su definicije, aksiome i postulate ter ih prilagodjavali svom shvaćanju. Clavius i Grienberger su radili upravo na takvom pripremanju Euklidovog djela koje je više odgovaralo njihovom vremenu. Tako postoji Claviusova formulacija Euklidovih poučaka. Ureman je bio pod velikim utjecajem ove dvojice, što pokazuje i usporedba njegova teksta s tekstom Grienbergera. Iako pod velikim utjecajem Grienbergera, Urman pokazuje i svoju samostalnost. Medju prva tri Euklidova postulata dodaje još i četvrti koji sadrži tvrdnju da je svaka zadana konačna veličina u odnosu na drugu veličinu, različitu od prve, od nje veća ili manja. Euklid je imao samo devet aksioma, dok ih ova dvojica imaju dvadeset.

Literatura

• A. Kircher: Magnes sive de arte magnetica opus tripartitum, 2. ed. Coloniae Agripinae, 1643, str. 381-382.
• A. Favaro: Carteggio inedito di Tacone Brahe. Giovanni Keplero e di altri celebri astronomi e matematici dei secoli XVI e XVII con Giovanni Antonio Magini. Bologna 1866, str. 323-327.
• Ž. Dadić: Astronomski rad Ivana Uremana. Dijalektika 1973, 1, str. 95-100.
• Ž. Dadić: Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata, I dio. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1982.
• Ž. Dadić: Matematički tekst Splićanina Ivana Uremana. Rasprave i građa za povijest znanosti 1983, knj. 4, str. 1-6.
• M. Korade: Podaci o hrvatskim isusovcima iz XVI. i XVII. st. Vrela i prinosi 1985, 15, str. 86-108.
• M. Korade: Hrvatski isusovci misionari. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove, Zagreb 1991.
• I. Martinović: Filozofska i prirodoznanstvena istraživanja hrvatskih isusovaca od Markantuna de Dominisa do Josipa Franje Domina, Ljetopis filozofskih i prirodo-znanstvenih istraživanja hrvatskih isusovaca, u: Isusovačka baština u Hrvata, katalog izložbe. MGC, Zagreb 1992.
• J. Ruiz de Medina: Ivan Vreman (Split 1583 – Nanchang 1620), Hrvat među isusovačkim misionarima Japana i Kine, Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom području u Hrvata, u: Isusovci u Hrvata, Zbornik radova. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Hrvatski povijesni institut u Beču, 1992.
• M. Korade, M. Aleksić, J. Matoš: Isusovci i hrvatska kultura. Hrvatski povijesni institut u Beču, Zagreb 1993.
• Ž. Dadić: Hrvati i egzaktne znanosti u osvitu novovjekovlja. Naprijed, Zagreb 1994.
• M. Korade: Ivan Vreman, u: Znanost u Hrvata, I. dio, katalog izložbe. MGC, Zagreb 1996, str. 160.
• M. Lapaine: Hrvatski isusovci kartografi. Ob 400 letnici jezuitskega kolegija v Ljubljani, Ljubljana, 23-25. 10. 1997, u: Jezuitski kolegij v Ljubljani (1597-1997), Redovništvo na Slovenskem 4, Ljubljana 1998, Zbornik razprav, str. 279-304.