Još Horvatska ni propala

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži

Još Horvatska ni propala je hrvatska domoljubna pjesma koju je napisao Ljudevit Gaj, a tekst je uglasbio Ferdo Livadić 1833. godine. Ova pjesma je bila neslužbena himna Ilirskog preporoda. Anegdota o tomu kako je Ljudevit Gaj dobio ideju za pjesmu je opisana u djelu Franje Kuhača Ilirski glasbenici. Putujući u Samobor u posjet Livadiću, Ljudevit Gaj je u sebi rekao: "Hrvatska nije pala sve dok mi iz Ilirskog preporoda smo živi". Iztovriemeno, Ljudevit Gaj je čuo melodiu selskih pučana koji su ju pjevali u crkvi. Kad je došao u Livadićevu kuću, Ljudevit Gaj je već za to kratko vrieme napisao rieči i imao je melodiu za buduću pjesmu. Pjesma je prvi put izvedena javno, 4. veljače 1835. godine u zagrebačkom kazalištu.

Rieči pjesme

Još Horvatska ni propala, dok mi živimo;
visoko se bude stala, kad ju zbudimo:
ak je dugo tvrdo spala, jačja hoće bit,
ak’ je sada vu snu mala, če se prostranit.
Večkrat senja čudne senje slatke radosti,
kada se joj kažu tenje jake mladosti;
Drugda pako magle crne nju opstiraju,
kada sestre njoj neverne nju zaptiraju.
(....)
Jenput čuje svoje sine složno pevati,
složne glase u visine tako zdigati:
"Braća danas kolo vodi, danka svetkuje,
Horvatska se preporodi, sin se raduje."
V kolu jesu vsi Horvati Stare Države.
Starom Kralju verni svati z Like, Krbave,
Krajnci, Štajer, Gorotanci i Slavonija,
skup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.
Vsi Horvati se rukuju, i spoznavaju,
istinski se sad kušuju, reč si davaju;
Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,
hvalit čeju vnukov vnuki slavni narod ves.
Nudar, braćo, čaše z vinom sad napunite,
zdravicu Horvatskem sinom vernem napite,
neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav,
pravi sinko Roda svoga neka bude zdrav.

Poveznice

Izvori

  • Ivan Bošković: Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma (sveučilišni priručnik) (str. 52), Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split 2008., ISBN 978-953-7395-13-1