Joco Cvijanović
Joco Cvijanović (Gornji Miholjac, 18. kolovoza 1888. - Zagreb, 30. lipnja 1945.), bio je operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve.[1]
Životopis
Joco Cvijanović rodio se u Gornjem Miholjcu 1888. godine.[1] Učiteljsku školu završio je u Pakracu. Pjevanje je učio od 1909. godine u školi za izobrazbu pjevača zagrebačke Opere, nakon toga postaje član opernog zbora, a ubrzo odlazi u putujuće operne trupe i u novosadsko kazalište gdje je bio od 1911. do 1914. godine.[1] Godine 1915. vraća se u Zagreb u zagrebačku Operu kao član zbora, a od 1918. do 1929. godine je operni solist.[1] Nastupio je preko tisuću puta i interpretirao stotinjak epizodnih uloga različna pjevačkog i glumačkog žanra, posebice Mehmeda Sokolovića (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinski), Nanda (E. D’Albert, U dolini), Cara Altouma (G. Puccini, Turandot), Beppa (R. Leoncavallo, Pagliacci), Spoletta (Puccini, Tosca), Boljarina (M. P. Musorgski, Boris Godunov) i dr. Nastupao je na koncertima u gotovo svim gradovima Jugoslavije izvodeći pretežito narodne pjesme.
Zbog problema s glasom napušta pjevanje i služi kao pravoslavni svećenik u Slavoniji, a za vrijeme NDH svećenik je Hrvatske pravoslavne crkve u Zagrebu[1] s činom protojereja i upravitelj njezine pisarnice.[2] Nakon sloma NDH uhićen je te od Vojnog suda Komande grada Zagreba 29. lipnja 1945. godine osuđen na smrt strijeljanjem.[2] 23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 75.
- ↑ 2,0 2,1 CPI: Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, fusnota 18, str. 574., preuzeto 3. studenog 2014.
- ↑ Na 66. obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, preuzeto 3. studenog 2014.
