Johann Gottfried Herder

Johann Gottfried Herder
Johann Gottfried Herder.jpg
Opći podatci
Smrt	18. prosinca 1803. Weimar, Njemačka
Suprug(a)	Maria Karoline Flachsland
Narodnost	Niemac

Johann Gottfried von Herder, (Mohrungen Puska, 25. kolovoza 1744. - Weimar 18. prosinca 1803.) je bio njemački književnik, prevoditelj, teolog i mudroslov Weimarške klasike. Zastupao je teoriju da je književnost svakog naroda odredjena njegovom posebnošću i jezikom, stoga osobito cijenio pučku poeziju. Često ga se naziva i tvorcem pojma kulturnog nacionalizma.

Životopis

Mladost

Johann Gottfried Herder rodjen je 1744. godine, kao sin kantora i učitelja Gottfrieda Herdera i njegove druge žene Anne Elisabethe, rodjene Peltz. Dolazio je iz siromašne obitelji i bio je samouk, skupljajući znanje tek iz očeve Biblije i pjesmarice. Iz poštovanja prema vrlo religioznim roditeljima je studirao teologiju. Njegovo prvo djelo je posvećeno smrti brata Carla Friedricha.

Mudroslovlje i ideje

Kao protestantski teolog bio je na različitim položajima u njemačkoj Evangeličkoj crkvi, na kraju i glavni superintendant u Weimaru, često u sukobu s pravilima staležkog društva. U posljednjoj četvrtini 18. st. zauzimao je istaknuto mjesto u književnom i kulturnom gibanju u Njemačkoj. Iako je u mladosti bio pod utjecajem mudroslova poput Kanta i Rousseaua kasnije je postao najveći intelektualni protivnik prosvjetiteljstva i značajno utjecao na razvoj romantizma u Njemačkoj. Time što je naglašavao naciju kao organsku skupinu čija su obilježja poseban jezik, kultura i duh, Herder je pridonio kako nastanku povijesti kulture tako i posebnog oblika nacionalizma koji ističe urodjenost vrijednosti nacionalne kulture i narodu u koje su ukorijenjeni. Sbog toga je obratio osobitu pozornost na pučko pjesničtvo, pa je zbirka pjesama različitih naroda "Pučke pjesme" (Volkslieder, I–II, 1778), poslie prozvana "Glasovi narodâ u pjesmama" (Stimmen der Völker in Liedern, 1807), prvo njegovo veliko folklorističko djelo. U tu je zbirku ušlo i nekoliko slavenskih narodnih pjesama. U njoj je prvi put objavljen Goetheov prijevod Hasanaginice: "Tužbalica o plemenitoj gospi Hasan Aginoj" (Klaggesang von der edlen Frauen des Asan Aga, 1775), čime je u europski romantizam uz "osijanizam" bio uveden i pojam "morlakizma". Definicijom pojma Volkgeist (duša naroda) s njim započinje etnologija. Tvorac je i pojma Zeitgeist kojeg je prvi put uporabio 1769. Herder govori o nacionalnom duhu i karakteru, u kojem sve vrijednosti, aktivnosti i tvorevine do njihovog mudroslovlja i poezije, imaju zajedničko težište i koji ovima daje specifični karakter. Herdera se može smatrati i osnivačem mudroslovije poviesti. U djelu "Ideje za filozofiju poviesti čovječanstva" (Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit, I–IV, 1774–91; V. svezak nedovršen) filozofiranje o povijesti nadogradio je na Voltairea, Rousseaua i Kanta, jasno postavivši osnovne probleme poviesti kao znanosti. Odbacuje statičko shvaćanje poviesti i tvrdi da se sve u prirodi i u poviesti čovjeka razvija u odredjenim uvjetima i po prirodnim zakonima. Čovječanstvo je povezano idejom humaniteta, a u njegovu ostvarenju sudjeluju i najprimitivniji narodi. Osnovni je zakon poviestnih procesa da konstruktivne sile na kraju odnose pobjedu nad destruktivnima. Slavenima je dao posebno mjesto i ubrajao ih medju najkonstruktivnije poviestne faktore. Te Herderove misli preuzeo je Slovak Jan Kollár, i od njega potječe ideja "slavenske uzajamnosti", a onda i cijeli slavenofilski pokret.

Djela

• Kritičke šume (Kritische Wälder, 1769)
• Razprava o podrietlu jezika (Abhandlung über den Ursprung der Sprache, 1772)
• Pisma o promicanju humanosti (Briefe zur Beförderung der Humanität, I–X, 1793–97)
• Pučke pjesme (Volkslieder, I–II, 1778)
• Ideje za filozofiju poviesti čovječanstva (Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit, I–IV, 1774–91; V. svezak nedovršen)

Zaključak

Johann Gottfried Herder jedan je od najistaknutijih njemačkih mislilaca razdoblja prosvjetiteljstva koji je obogatio sviet mudroslovlja vjerom u postupnu evoluciju ljudskog roda prema čovječnijem stanju. Znao je da kultura evoluira čovjeka, ali ga i slabi blagostanjem. Pod čovječnošću Herder je podrazumievao slobodu, razboritost, plemenitost Herder je bio uvjeren da se samo snažnijim širenjem humanističkih ideja, sveopće pravde i čovječnosti, može doći do ako ne "vječnog mira", barem "što manjeg broja ratova".

Izvori

Ovaj je članak dio portala Filozofija