Kajkavski festivali

Kajkavski festivali: Ovdje se daje provizorni pregled nekih važnijih kulturno-folklornih festivala koji se godišnje zbivaju na kajkavskom području u gradovima sjeverozapadne Hrvatske, pa imaju kulturno-folklorno, ali i turističko-zabavno značenje. Navode se abecedno po gradovima, sažeti prikazi za one godišnje festivale za koje već postoje dostupni opisi: Picokijada u Djurdjevcu, Kajkavske popevke u Krapini, Samoborski fašnik, Špancirfest u Varaždinu i Smotra folklora u Zagrebu.

Djurdjevec: Picokijada

Legenda o Picokima jedna je od najzanimljivijih legendi u našoj povijesti. Ona govori o hrabrosti i domišljatosti Đurđevčana koji čak i u bespomoćnoj situaciji dugotrajne opsade uspijevaju iznaći način kako se osloboditi stiska turske vojske. Naime, nakon neuspjeha vojske Ulama – bega da jednim jedinim napadom osvoji đurđevečku utvrdu, vojskovođa odluči primijeniti strateški plan strpljivog opsjedanja grada ne bi li njegove stanovnike izgladnjivanjem privolio na predaju.

U trenucima kada unutar zidina utvrde ne ostaje više ništa hrane doli jednog jedinog pijetla, Đurđevčani kuju očajnički plan računajući na faktor iznanađenja. Svoj zadnji zalogaj ispaljuju topom na tursku vojsku. Ulama – beg nasjeda na njihov plan i uvjeren kako, s obzirom da ispaljuju pijetlove iz topova, Đurđevčani imaju još nepregledne zalihe hrane, povlači svoju vojsku. Povlačeći se, na Đurđevčane baca kletvu i naziva ih “Picokima”.

Legenda govori o hrabrosti i domišljatosti Đurđevčana ponosnih na svoju povijest, na svoj nadimak i svojeg pijetla koji je danas najzastupljenije heraldičko obilježje ovog kraja. Kako? Legenda kaže da je u okruženoj utvrdi nestalo hrane, a vojska i pučanstvo su s vremenom izgladnjivali, no ostao je samo jedan mali pijetao (u đurđevačkom govoru pevčec, picek, picok) koji kao jedini preostali "zalogaj" na žalost nije mogao nahraniti ljude. Neizlazna situacija primoravala je ljude na razne prijedloge spašavanja, no jedna starica predlaže kapetanu grada da se jedino ostali pjetlić stavi u top i ispali u turski tabor, što je i učinjeno.

Misleći da u utvrdi ima još toliko hrane da se njome oni iz grada mogu i razbacivati i na taj način izrugivati, Ulama-beg odustaje od opsade i napušta bojište. Kao neku vrstu kletve, Ulama-beg Đurđevčane naziva "Picokima". Tako i završava ova scenska igra: "A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime PICOKA dovijeka nosili! PICOKIMA vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će PICOKI!"

Već više od četvrt stoljeća jedinstvenom scenskom predstavom na otvorenom Đurđevčani krajem lipnja slave ovu legendu. Svake je godine ta predstava sve veličanstvenija. Odigrava se na autentičnoj lokaciji, na mjestu na kojem se legenda zaista i odigrala, a uključuje stotine statista, kulturnih amatera, konjanika, profesionalnih glumaca. Cijeli je igrokaz postavljen tako da što vjerodostojnije prikaže taj slavni dogodjaj iz đurđevačke povijesti. Puške i topovi zaista pucaju, sablje sijevaju, sve zajedno osvijetljeno je spektakularnom pirotehnikom.

No, igrokaz “Legenda o Picokima” samo je dio trodnevne manifestacije poznate pod nazivom „Picokijada” koja sadržava još i tridesetak drugih kulturnih i sportskih dogodjaja. Dojmljiv je to primjer svim gradovima lijepe naše kako od sjajnih trenutaka iz svoje povijesti, kakvima se zasigurno mogu pohvaliti svi naši gradovi, mogu učiniti atraktivnu turističku manifestaciju. Manifestaciju koja će privoliti posjetitelje čak i iz udaljenih krajeva da posjete grad.

Krapina: Kajkavske popevke

Kajkavske popevke (uz Tjedan kajkavske kulture u Krapini), održavaju se već 43 godina uzastopce svakog rujna u Krapini. To je jedna od najvećih kulturoloških manifestacija u sjevernoj Hrvatskoj i u njemu je zastupljen niz vrijednih kulturnih sadržaja, a to su: kajkavske popevke, recitali kajkavske poezije, sakralni koncerti, izložbe itd. Istodobno i paralelno s tim festivalom se već desetak godina organizira i kulturno-jezični simpozij na temu kajkavskoga jezika i kulture, o čemu je već objavljen i podeblji zbornik iz prošla 4 simpozija.

Koncerti i pjesme

Jubilarni 40. Festival kajkavske popevke obilježn je koncertima 9. i 10. rujna 2005, za 40 godina neprekinutog djelovanja na promociji novih kajkavskih popevki. Za suvremenike i one koji će u budućnosti njegovati tradiciju kajkavske popevke, nužno je podsjetiti na činjenice vezane uz osnivanje i djelovanje ove pjesničko glazbene manifestacije. Godine 1965. u Zagrebu se okupilo nekoliko entuzijasta, zaljubljenika u kajkavsku popevku sa željom za osnivanjem glazbene manifestacije, koja će poticati pjesnike i skladatelje na stvaranje novih koncertnih i zabavnih popevki.

Do tada se je tradicija kajkavske popevke zasnivala na brojčano skromnom opusu Vlahe Paljetka, Gjure Prejca, Rudolfa Taclika i Rudolfa Rajtera, koji su uglazbljivali stihove Dragutina Domjanića i Ivana Šmalca, a ponekad su i sami pisali stihove za svoje skladbe (Gjuro Prejac). Početkom šezdesetih godina na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe izvedene su skladbe Pere Gotovca "Mesec, seno i noč" 1963. (stihovi Drago Britvić), "Na vanjkušeku glava" 1964. (stihovi Valter Neugebauer) te skladba Stjepana Mihaljinca "Zadnji fijaker" 1963 (stihovi Drago Britvić). Te su skladbe bile svojevrsna najava ostvarivanja ideje o pokretanju "kajkavskog festivala". Pjesnik Drago Britvić i tadašnji predsjednik Skupštine općine Krapina Mijo Pavić, okupili su nekoliko suradnika, među kojima su najaktivniji bili prof. Vlado Seljan, Stjepan Mihaljinec, Milivoj Kujundžić, Božidar Sinković i Krapinčani Antun Kozina, Božo Težački i Jaroslav Turaček, i pokrenuli osnivanje glazbenog dogadjanja, koje će nastaviti njegovanje tradicije pjevane i govorene riječi krajeva u kojima se govori kajkavski.

U rujnu 1966. godine (23.-25. rujna), održan je u dvorani Narodnog sveučilišta u Krapini (danas je to Festivalska dvorana) prvi Festival kajkavske popeke, čiji je direktor bio Drago Britvić, dok su se za programsko oblikovanje brinuli prof. Vlado Seljan i Stjepan Mihaljinec. Programi koncerata izvedeni su uz pratnju Revijskog orkestra, kojim je ravnao Stjepan Mihaljinec i Tamburaškog orkestra Zagrebačke pivovare "Tamburica", kojim je ravnao Teodor Boch. Uz festivalske koncerte svakog su rujna u Krapini održavane i brojne popratne manifestacije, koje su osnivanjem Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, organizirane u Tjedan kajkavske kulture (1975.), koji vodi direktor Viktor Crnek, dok je umjetnički direktor Festivala kajkavske popevke Stjepan Mihaljinec. Tijekom proteklih 40 godina na koncertima Festivala kajkavske popevke, koji se od 2001. godine održavaju pod nazivom Svečanosti kajkavskih popevki, izvedeno je 1258 novih skladbi, od kojih su mnoge stekle široku popularnost, a mnoge su postale dio koncertnog repertoara vokalnih solista koncertne i zabavne glazbe.

Popratne izložbe

Izložbom slika, koja je otvorena u gradskoj galeriji u Krapini upućujemo pažnju javnosti s više specifičnih predznaka; kao darovnicu likovnih umjetnika našem Društvu za kajkavsko kulturno stvaralaštvo, kao i našem gradu Krapini, kolijevci kajkavske govorene, pisane i pjevane riječi, kao prikaz suvremene hrvatske umjetnosti, unutar koje se ističe izvorno slikarstvo, te kao činjenicu da su, upravo, likovni stvaraoci gotovo bezrezervno voljni uvijek pomagati dogodjaje i akcije kulturnog i humanitarnog značenja. Festival je od samog početka 1966. prijateljevao s likovnom umjetnošću ugošćujući mnogobrojne izložbe. Zato je sada momenat i prigoda, da se kažu još neke istine. Naime,već od samoga početka tj. od 1966. Društvo i grad Krapina itekako su vodili računa o programima izvan Festivalske dvorane. Tako je prve godine 1966. bila postavljena izložba likovnog Društva Ernest Tomašević u prostorijama tada građevnog poduzeća «Graditelj» i to u gornjem dijelu Grada kraj današnje «Kotke», a ta je izložba bila i prethodnica svim ostalim izložbama sve do danas.

Isto tako važno je spomenuti, da je ideja i želja za osnivanjem Festivala kajkavskih popevki u Krapini potekla iz Krapine i to od krapinskih entuzijasta Miška Pavića (tadašnji predsjednik SO Krapina) i još nekih intelektualaca nakon jednog koncerta Tomislava Borića i Viktora Crneka u rano proljeće 1965. godine. Tada su sve najvažnije sporedne manifestacije izvan Festivalske dvorane bile vrlo bogate, umjetnički na zavidnom nivou, što je privlačilo sve građane na takve priredbe.

Reference

Adapted from the promotive materials of recent Krapina festivals in 2000-ies.

Samobor: Samoborski fašnik

Slobodna Fašnička Republika Samobor, okončana krizom vlasti, suđenjem i spaljivanjem Princa. U noći koja je donijela razrješenje izborne muke Fašničke Republike i svrgavanje Princa dodjeljuju nagrade najboljim pojedinačnim i skupnim maskama Samoborskog fašnika. Dva tjedna vladaju maske, dva se tjedna norilo i na kraju, kad je narod na fašničkim izborima konačno rekao svoje, dogodila se katastrofa – Princ Fašnik opet je postao žrtvom pravosudnog sustava. I to zbog sitnice koja mu se na kraju spočitnula u optužnici, da je kriv za sve loše što se dogodilo u prošloj godini. Možda je moglo proći i bez suđenja, ali u svom zadnjem bezumnom političkom potezu Princ je odlučio prekinuti izbornu farsu i atentatom na Zdenka, koji je isto Princom htio biti, navukao na sebe svu silu zakona kojima barata Sudec. Fiškalova obrana nije prošla, Srakino svjedočanstvo nije prihvaćeno, a Sudec je bio tvrd kakti kamen i neumoljiv. I zato je Princ zgorel. Tak smo ostali bez Samoborske Fašničke Republike.

Za većinu je to dan za slavlje, zabavu, druženje s prijateljima, ali i za pokoju nagradu. Naime, organizatori iz Pučkog otvorenog učilišta okupili su i ove godine znatan broj sponzora koji su se pobrinuli da oni koji su tijekom Fašnika svojim maskama dodatno podizali raspoloženje u Republici budu i adekvatno nagrađeni. Svi najbolji jučer su se još jednom našli i na središnjoj pozornici primili zaslužena priznanja, uz još jedno predstavljanje pred svekolikim pučanstvom koje je ponovno prekrcalo Trg. Prvo oni najmlađi – dječje grupe, koliko ih defilira Fašničkom Republikom.

Ni ovaj put Princ Fašnik nije imao sreće. Jadnika su optužili za sve zlo ovoga svijeta, a posebno ono koje se u Lijepoj našoj i u Samoboru za njegove vlade zbilo. Formalno pravno gledajući, nekako se i poklopilo da su se najveća poskupljenja vode, odvodnje, prijevoza i parkinga u Samoboru dogodila dok je on bio na vlasti, a bogme je dopustio i da si gradska vlada u sjeni poveća plaće. Za to možda i nije bio kriv, ali dobro zvuči pri sastavljanju optužnice. Iako je Štef Fiškal pripremio obranu s kojom bi na svakom hrvatskom sudu iznudio zastaru, ako ništa drugo, fašnički je Sudec bio neumoljiv.

- Kriv je i zato ga zakurite – izgovorio je riječi od kojih se osobito Sraki zaledila krv u perju i tu pomoći više nije bilo. Princ je skuren, narod se veseli kao da će mu zbog toga biti bolje, a istodobno počinje i veličanstveni vatromet. Ovom pomalo tužnom svršetku prethodi početak kojim su dominirale razne podjele nagrada. Prvo su dodijeljene nagrade za dječji fašnik. Nezaobilazni dio ove ceremonije je i dodjeljivanje nagrada mjesnim odborima, koji su samo došli do pozornice po nagrade. Slijedi predstavljanje grupnih i pojedinačnih maski, koje su pravo sudjelovanja u finalu izborile prethodnih večeri. Veselje se potom po samoborskim ulicama i kafićima nastavlja kasno u noć...

Varaždin: Špancirfest

Špancirfest je gradski festival varaždinskih "purgera". Špancirfest se održava u zadnjem tjednu kolovoza počevši s predzadnjim vikendom u mjesecu. To je kovitlac glazbe, plesa i smijeha, šetnja gradon i susret sa zaboravljenim starim Varaždinom. Za vrijeme Špancirfesta očekuje vas 250 raznih programa, stotine izvođača iz cijelog svijeta, prezentacije starih zanata, world music, ulični performance, kazališne komedije dječje predstave, etno, rock i klasična glazba, 5 pozornica, ulice i trgovi starogradske jezgre Varaždina. Špancirfest je iz godine u godinu uvijek početak otkrivanja, jedinstveno iskustvo. Ne može se znati koju će nam priču grad ispričati, kakav će biti ritam svjetla, zvukova i mirisa, pa ništa drugo ne preostaje no biti u Varaždinu i biti dio Špancirfesta! Festival se sastoji od niza podfestivala kao što su Komedija fest, Hlapec fest (dječje predstave, za djecu do 14 godina), Moderato fest (za ljubitelje ozbiljne glazbe, koncerti), Jazz festival, Ritam fest (koncerti, razni glazbeni izričaji), Ulični fest: ulični umjetnici, akrobati, žongleri, ul. glazbenici, lutkarske predstave.

Zbivanja

• Mogućnost šetnje starim gradom, upoznavanje kulturne baštine grada - spomenici, zidine, topovi, zdenci...
• Slušanje svakodnevnih koncerata, gledanje igrokaza, nastup mažoretkinja, ples te svirka uličnih svirača..
• Štandovi: izrada natpisa, automobilskih tablica, naljepnica, "vjenčanje" s vjenčanim listom-slikanje,dobivanje buketa i prstena te prodavači u ulozi kumova s notarom-odjeveni u starinske oprave
• Kava i sladoled na trgu...

Zagreb: Smotra folklora

Iako smotra folklora samo dijelom obuhvaća i kajkavsku kulturnu baštinu, ona se održava u polukajkavskom ZCagrebu pa je zato ukratko pridodana na kraju ovog pregleda. Smotra folklora u Zagrebu održava se svakog ljeta i to je međunarodna godišnja folklorna manifestacija, najvažnija ove vrste u nas; okuplja grupe koje izvode izvorni folklor i njeguju izvorne narodne običaje iz svih hrvatskih županija i iz inozemstva, a održava se od 1966. godine. Uz glazbeno scenske priredbe koje čine glavninu sadržaja Međunarodne smotre folklora, za trajanja priredbe održavaju se i popratne izložbe, radionice, savjetovanja s filmskim i video projekcijama, koncerti etnoglazbe itd.

• Organizatori: Ministarstvo kulture i Koncertna direkcija Zagreb
• Mjesto održavanja: Gornji grad i Trg bana Jelačića

Reference

Skraćena kompilacija iz promotivnih materijala pripadnih festivala (available by GNU-license).