Kajkavsko Prekodravje

Kajkavsko Prekodravje (Kaykavians northwards of Drava river): Nekoć u prošlim stoljećima i osobito u srednjem vijeku, kajkavica je bila raširena uzduž cijele Podravine, pa i sjevernije u Magjarskoj do Balatona. Prvo je magjarskom asimilacijom u srednjem vijeku njezin areal smanjen sjeverno od Drave, a potom turskim provalama i u donjoj Podravini. Danas kajkavica na sjeveroistoku uglavnom završava u srednjoj Podravini oko Pitomače i u desetak prekodravskih sela jugozapadne Magjarske.

Povijest i genetika

U ranomu srednjem vijeku nakon doselidbe panonskih Hrvata, oni su ubrzo oblikovali sjevernu Panonsku Hrvatsku ili Banovinu Slovinje, koja se prvotno pružala od Sutle i Mure do Dunava na istoku, pa od Save na jugu do Balatonskog jezera na sjeveru. Njezini rani banovi (kod jugoistoričara tzv. "kneževi") većinom su bili franački vazali: Vojnomir (796-806), Ljudevit Posavski (806-816), Ratimir (829-832), Pribina (845-864), Muncimir (864-884) i zadnji Braslav (884-897). Kasniji banovi su postali vazalima južnih hrvatskih kraljeva, npr. Negomir (oko 965 ?) i Stjepan Svetislavić (oko 1050). Najprije su u 9. stoljeću s jugoistoka u Panoniju do Podravine provalili Bugari, koje su odatle brzo protjerali Franci i izbacili ih natrag na Balkan.

Potom su opet početkom 10. st. s istoka u Panoniju provalili i nomadski Magjari, koji su uglavnom osvojili srednju Panoniju do Drave i Mure, ali je njihove prodore dalje na jugozapadu preko Drave zaustavila hrvatska vojska kralja Tomislava. Zato su se srednjovjeki kajkavski Slaveni uspjeli očuvati pod hrvatskom vlašću u Podravini i južnije, ali sjeverno od toga do Balatona postupno su se pomagjarili. Iako su Magjari donedavna ideološki uporno dokazivali kako su i tu od 10. st. navodno bili naseljeni "pravi" nomadski Magjari a ne Slaveni - najnovije biogenetičke analize su očigledno razbile te velikomagjarske ideološke podvale(Semino i surad. 2000a, 2000b): Čak 3/5 ili 60% današnjih Magjara stvarno su genski Slaveni tipa Eu19 (M173) i ostalo su još genski Kelti (Eu18) i Dinarci (Eu7), ter ini europski genotipovi - a svega 9% Magjara su izvorni potomci biogenetskih Ugrofina (najviše oko Pešte i sjevernog gorja Matra). Nakon toga je sada sve jasnije da su oko 1/4 jezičnih Magjara južno od Balatona i zapadno od Dunava podrijetlom ustvari naknadno ungarizirani kajkavci tj. srednjovjeki panonski Hrvati koji nakon kasne asimilacije sad govore magjarski.

Potom od 16. st. opet s juga iz Balkana kroz Slavoniju do Magjarske počinju višestoljetne provale Turaka, a time su dijelom protjerani preostali srednjovjeki kajkavci iz donje Podravine i sjeverne Slavonije. U ranijim stoljećima su se kajkavska nselja pružala niz Dravu do Belišča (kajkavsko ime i dalje na istok sve do ušža Drave kod Dalja, ali su dosad nakon Turaka kajkavci odande dijelom protjerani, a preostali su već asimilirani medju novodoseljenim štokavcima s juga. Danas je još jedini trag tih nekadašnjih donjopodravskih kajkavaca, ekavska štokavština njihovih podravskih potomaka s obiljem germanizama.

Prekodravski kajkavci danas

Zamalo jedini danas preostali trag od tih nekoć prostranih prekodravskih kajkavaca sve do srednjovjekog Balatona, danas je dvadesetak živih kajkavskih sela i zaselaka u sjevernom Prekodravju na magjarskoj strani. Dva od njih tj. Gola i Ždala su prvotno bila na južnoj obali Drave, koja je u medjuvremewnu pomakla svoj tok južnije pa su sada na sjevernoj strani, ali su po teritorialnom pravu ostali u Hrvatskoj s granicom na starom dravskom rukavu. Prekodravska Gola je i jedino kajkavsko mjesto, čiji su govor i rječnik dosad pobliže razradjeni (Večenaj i Lončarić 1997). Uz ine gramatičke značajke, Gola i susjedna podravska sela odlikuju se dvoglasima i osobito starinskim naglaskom koji je samo na zadnjemu ili predzadnjem slogu (slično kao kod nekih čakavskih "Bodula" na jadranskim otocima: vidi Bodulski cakavizam. Govore inih prekodravskih kajkavaca u Magjarskoj nedavno su još razradili Mijo Lončarić (1995, 1996) i Sanja Vulić (2000, 2007). Važnija kajkavska sela na magjarskoj strani Prekodravja su ova (popis pod službenim magjarskim imenom):

• U magjarskom Prekomurju, kao slični nastavak hrvatskih medjimurskih govora su kajkavska naselja Letenye, Molnari i Totzerdahely.
• U srednjem Prekodravju, nasuprot Virja i Pitomače je najbrojnija kajkavska skupina sa sličnim govorom sela Berzence, Izvar, Belavar, Tarany, Haromfa, Babocsa i Aracs.
• U istočnom Prekodravju nasuprot Virovitice, kod Barcsa su kajkavska sela Potony, Lakocsa i ini manji zaselki, kojima je na hrvatskoj strani govorom jedino slično kajkavsko selo Vaška. Ova sela su ujedno i najistočni dosad očuvani, autohtoni stari kajkavci, izim tek novijih kajkavskih iseljenika istočnije u Bačkoj (Boka i Neuzina) i zapadnoj Rumunjskoj (Keča).
• Malobrojna kajkavska sela se nalaze i na sjeverozapadu Magjarske kod Soprona uz Nežiderako jezero (Hidegseg i Fertohomok), koja su nastavak polukajkavskih sela srednjeg Gradišća u susjednoj Austriji. Medjutim, sva ta kajkavska sela uz austrijsko-magjarsku granicu više nisu autohtoni stari kajkavci, nego kasniji kajkavski izbjeglice pred turskim provalama iz njihova prvotnog zavičaja u srednjoj Hrvatskoj.

Literatura

• E. Barić: Govor podravskih Hrvata. Podravski Hrvati (ur. Živko Mandić), knj. 2: 225-251, Budimpešta 1990.
• Ž. Jakić: Kronološki razvoj srednjovjekovne hrvatske države pod narodnim vladarima. Ognjište 6: 107-120, Karlovac 1994.
• S. Krpan: Hrvati kajkavci u mađarskoj Podravini. Kaj XXV (1-2): 63-76, Zagreb 1992.
• M. Lončarić: Kajkavsko narječje. Školska knjiga, 198 str. Zagreb 1996.
• M. Lončarić: Kajkavština u Mađarskoj. Kajkavski zbornik, str. 35-43, Zlatar 1996.
• O. Semino & al.: MtDNA and Y chromosome polymorphism in Hungary. Eur. Journal Human Genet. 8: 339-346, 2000.
• O. Semino & al.: The genetic legacy of Paleolithic Homo sapiens in extant Europeans. Science 290: 1155-1159, 2000.
• I. Večenaj & M. Lončarić: Rječnik Gole (Srednjopodravska kajkavština). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 509 str. Zagreb 1997.
• Sanja Vulić: Hrvatski govori u Mađarskoj. Matica, br. 1: 46-47. Zagreb, siječanj 2000.
• Sanja Vulić: Kajkavski govori podravskih Hrvata u Mađarskoj. Povijesno društvo Koprivnica 2007.

Reference

Combined and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and Wikislavia.