Koprivnica

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Koprivnica
Grb
Država Missing flag.png ???
Županija Koprivničko-križevačka
Površina
 - ukupna 91.05 km2
Nadmorska visina 149 mnm
Pučanstvo (2011.)
 - ukupno 30,854 stan.
 - ukupna gustoća 336 stan./km2
Dan grada 4. studenog
Zaštitnik sv. Nikola biskup
Poštanski broj 48000
Pozivni broj +385 048
Autooznaka KC
Službena stranica http://www.koprivnica.hr/

Koprivnica (madjar. Kapronca, novolatin. "Copriunisa") je polukajkavski grad u Podravini, u sjevernoj Hrvatskoj i upravno sjedište Koprivničko-križevačke županije. Grad Koprivnica administrativno obuhvaća 9 naselja: Bakovčica, Draganovec, Herešin, Jagnjedovec, Koprivnica, Kunovec Breg, Reka, Starigrad i Štaglinec.

Zemljopisne značajke

U prirodno-geografskom pogledu Koprivnica se nalazi na najpogodnijem položaju u okolici, tj. na ocjeditoj terasi na kontaktu terciarnih brežuljaka gore Bilogora s južne strane, obronaka Kalnika s jugozapada i močvarnih terena aluvialne ravni sa sjeverne strane koje je stvorila rieka Drava. Kroz grad prolazi istoimeni potok po kojemu je Koprivnica i dobila ime. Smještena je na nadmorskoj visini 149 m, 50 km jugoiztočno od Varaždina i 85 km sjeveroiztočno od Zagreba.

Poviest

Srednji viek

Ako se za Varaždin kaže da je grad baroka, onda je Koprivnica zasigurno grad renesanse. Predpostavlja se da je jezgru koprivničkog gradskog naselja činilo starosjedilačko slavensko naselje (gradište) i naselbina kolonista (hospita). Koprivnica je svoj nastanak ter razvoj i jačanje regionalnih funkcija temeljila na gospodarski i politički atraktivnom prometnom položaju. Koprivnica je izkoristila prednosti svojeg položaja i razvila niz funkcija za širu okolicu (prvenstveno obrt, trgovinu, upravu, vjerski život - Župa Sv. Nikole Koprivnica), pa se još u tijeku 13. stoljeća razvila u gradsko naselje.

Vrlo je vjerojatno uzpon koprivničkog gradskog naselja tijekom 14. stoljeća moguće tražiti u jačanju trgovinskog prometa uzduž podravske magistrale pod utjecajem napredovanja grada Varaždina, pri čemu je Koprivnica imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prama jugu, tj. spram Zagreba, ali i na sjever prama Ugarskoj.

Koprivnica je dobila ime po potoku Koprivnici koji se prvi puta spominje 1207. godine. Gradjani slobodnih kraljevskih gradova imali su pravo na izbor vlastitog sudca i pravo slobode trgovine. Koprivnica je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine. Ove je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. Anžuvinac 4. studenog 1356. godine čime je Koprivnica postala slobodni i kraljevski grad.

Početkom 15. stoljeća grad je došao u privatne ruke, a oko 1547. Koprivnica se zahvaljujući Ferdinandu I. Habsburgu vraća u kraljevske ruke. Koprivnica je u 16. i 17. stoljeću zadržala status slobodnoga kraljevskog grada, a istovremeno je nakon izgradnje moderne utvrde (u drugoj polovici 16. stoljeća) postala središte vojnokrajiške kapetanije. Položaj u blizini granice između Habsburškog i Otomanskog Carstva je utjecao na gospodarske, družtvene i demografske promjene i svakodnevni život.

U drugoj polovici 16. stoljeća Koprivnica je bila sjedište zapovjednika Slavonske vojne krajine, a od 1595. gubi tu važnu središnju funkciju, jer tada general svoje sjedište stavlja u obližnjem Varaždinu, a Slavonska vojna krajina se pretvara u Varaždinski generalat. Nu iako je sjedište generala bilo u Varaždinu, Koprivnica je tiekom cieloga 17. stoljeća ostala najveća i stratežki najvažnija utvrda Varaždinskog generalata s najbrojnijom vojnom posadom. Krajem 16. stoljeća Koprivnica je imala oko pet stotina pučana (zajedno s vojnom posadom).

Početak novog vieka

Stara razglednica trga "Zrinski"

Nakon mira kod Žitve 1606., došlo je do intenzivnog useljavanja u grad. Novom izgradnjom se popunjava slobodni prostor u utvrdi. Početkom 17. stoljeća je bilo samo dvadeset civilnih kuća, da bi sredinom istog stoljeća taj broj narastao na 80 kuća. Pokazatelji gospodarskog uzpona grada su izgradnja i širenje grada. Popunjavanjem slobodnog prostora za izgradnju u utvrdi došlo je do naselidbe sjeverno od utvrde. U drugoj polovici 17. stoljeća u podgradju je bilo 14 ulica u kojima je živjelo 447 obitelji, dok je u gradu Koprivnici živjelo oko 2500 stanovnika.

Koprivnica je od tada pa sve do 19. stoljeća bila po broju stanovnika na trećem mjestu medju hrvatsko-slavonskim slobodnim kraljevskim gradovima. Poboljšanje kakvoće života u gradu se vidi po organiziranoj liečničkoj službi od sredine 17. stoljeća i primalja krajem stoljeća. U gradu je bio organiziran hospital kao ustanova koja je objedinjavala brigu za bolesne s funkcijom sirotišta. Sredinom 17. stoljeća gradi se katolička župna crkva Sv. Nikole, koja je i danas u funkciji.

Nekoliko godina kasnije su se franjevci trajno naselili u gradu, a 1675. izgradili crkvu i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katoličkih kapela: Sv. Emerika (prije 1634.), Sv. Marije Magdalene (1649. ), Sv. Ladislava (1658. ), Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice (1671.), Sv. Andrije (1671.) na jugu, Sv. Lucije (1650.), Sv. Ivana Krstitelja (1671.), Sv. Roka (1671.) na istoku, Sv. Duha (1659.) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije (1659.) i Sv. Tri Kralja (1671.) na zapadu. Smirivanjem stanja na granici Habsburškog i Osmanskog Carstva dolazi do obnove trgovine i gospodarskog jačanja Koprivnice.

Gospodarski uzpon je jasno vidljiv od 1607. godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljećima bila spora tako da je grad tek 1638. dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je 1651. utemeljena malta (mitnica), a 1652. grad je dobio pravo trećega godišnjeg sajma.

U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je 1660. osnovana tridesetnica (carinarnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jačanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: čizmarskog ceha 1673. i mesarskog ceha 1697. godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tiekom 18. i diela 19. stoljeća. U 17. stoljeću dolazi do pojačanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jačanja grada. Od kraja 16. stoljeća djeluje župna škola.

Katolička župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeća, a 1650. je u njoj zabilježeno 59 knjiga većim dijelom na latinskom, a manjim na njemačkom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je među veće knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veći broj gimnazijalaca i studenata. Koprivničanci su polazili gimnazije Ruše kod Maribora, Győru i Trnavi, a sveučilišta u Grazu, Trnavi, Beču, Salzburgu i Padovi. Iako je od 1731. do 1765. Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava (Vojna krajina) sputavala razvoj grada sve do preselidbe generala u novoizgrađeni Bjelovar 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostručava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih 1769. godine na 5684 stanovnika 1869. godine.

Koprivnica je u 17. i 18. stoljeća bila na trećem mjestu po broju stanovnika, obitelji i kuća u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Više stanovnika su imali jedino Rijeka i Varaždin, a manje Gradec, Zagreb, Bakar, Karlovac, Križevci i Požega. Grad Koprivnica se sastojao od utvrde, podgrađa i ruralnih predgrađa Banovec, Brežanec, Dubovec, Miklinovec, Koprivnički Bregi, Herešin, Vinica, itd. Od 17. stoljeća dolazi do kontinuiranog ispunjavanja slobodnog gradskog prostora, ali i do gradnje prvih javnih zgrada izvan utvrde. Podgradje na kojem se formirao novi trg je od 17. stoljeća počelo postupno preuzimati funkciju novog središta grada od stare utvrde.

Nakon podizanja prvih objekata javne namjene u izvantvrđavnom prostoru dolazi do brze smjene građevina u tom dielu grada. Stariji, skromniji barokni stambeni i trgovački objekti se ruše, a zamjenjuje ih historicistička arhitektura, kada novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine 1862. započelo je razkopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine 1863. zasađen je najstariji dio budućega gradskog parka na prostoru dijela bivših obkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju željezničke pruge bilo odlučujuće u prostornom razvitku grada. Tadašnja prvobitna rasvjeta je bila petrolejska i kasnije je zamjenjena plinskom, a sve je to utjecalo na promjenu načina života u gradu. Za prometno povezivanje je bilo najvažnije dovođenje željeznice Budimpešta-Zagreb do grada 1869./1870. godine.

19. i 20. stoljeće

Slika Koprivnice iz 1960ih

Početkom 20. stoljeća gradi se nova pruga prama Đurđevcu i Virovitici, a željeznička prometna povezanost je završena 1937. godine, kada je Koprivnica željeznički povezana s Ludbregom i Varaždinom. Bolja prometna povezanost omogućila je ubrzani razvitak trgovine, ugostiteljstva i hoteljerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od kasnoga srednjega vieka do druge polovice 19. stoljeća, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde.

Uz cehove u gradu i predgrađima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i criepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrđuje postupni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Gospodarski razvitak, znatan porast pučanstva, bolji uvjeti života i drugi čimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život.

U 19. stoljeću se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje 1809.), kazališno društvo (1837.), limena glazba (1841.), kasino (1846.), narodna čitaonica (1867.), pa nakon toga brojne druge udruge. Godine 1856. organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivničana članovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, ter drugih institucija. Muzej grada Koprivnice počeo je s radom 1951. godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarna i razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji.

Tijekom 80tih godina 20. stoljeća uz staru je bolnicu izgrađena nova. Škola je izprva djelovala u jednoj privatnoj kući u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijećnici, zatim u jednoj građanskoj kući, da bi se 1856. godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijećnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelačić. U naobrazbi je bila velika uloga Franjevaca koji su od početka 18. i dijelom 19. stoljeća organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.

Koprivničko svjetovno školstvo se najbrže razvijalo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Prvo je osnovana šegrtska (obrtnička) stručna škola 1886. godine. Godine 1892. otvara se suvremena školska zgrada, a škola se proširuje na pet razreda. Višu dječačku i djevojačku pučku školu, odnosno peti i šesti razred, Koprivnica dobiva 1902. godine. Nekoliko godina kasnije, 1906. godine formirana je u Koprivnici realna gimnazija, dok je suvremena gimnazijska zgrada bila izgrađena 1908. godine, a u srednjoškolskoj funkciji je bila do 1975. godine kada je izgrađen srednjoškolski centar koji se i danas koristi u nastavi. Koprivnica u 20. stoljeće ulazi s razvijenim društvenim i gospodarskim životom. Do stagnacije gospodarskih funkcija je došlo nakon prvoga svjetskog rata. Kriza je posebno bila vidljiva 30tih godina kada je propao veći dio koprivničke industrije (Tvornica ulja, Tvornica Danica, itd.).

U doba Drugoga svjetskog rata u Koprivnici je na mjestu nekadanje tvornice Danica osnovan prvi koncentracijski logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Nakon Drugoga svjetskog rata dolazi do daljih procesa modernizacije i ubrzane industrializacije. U to vrijeme osnovana su velika industrijska postrojenja sa značajnim brojem zaposlenika: Podravka, Bilokalnik, Belupo i financijske ustanove s kasnijom značajnom gospodarskom snagom npr. Podravska banka, na kojima počiva i današnji gospodarski razvitka Koprivnice.

Koprivnica je dala veliki doprinos u Domovinskom ratu, kako policijskim i vojnim postrojbama u akcijama obrane od 1991. tako i u oslobadjajućim vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja 1995. godine. U samostalnoj Hrvatskoj Koprivnica je postala sjedištem novoosnovane Koprivničko-križevačke županije od 1993., a u nedavnom desetljeću dolazi do ubrzanog infrastrukutrnog, gospodarskog, društvenog i kulturnog razvitka grada.

Domovinski rat

Dana 23. veljače 1991. pri Policijskoj upravi Bjelovar pod koju je tada spadala Koprivnica, nakon što su od početka siječnja djelovali kao zasebni vodovi za posebne zamjene, ustrojena je Specijalna jedinica policije PU Bjelovar, popularno nazvana "Omege". Prvi zapovjednik jedinice bio je Miralem Alečković iz Hlebina, a u prvom sastavu nalazili su se i Robert Vulić iz Koprivnice, Krešimir Petran iz Kunovca, Stjepan Samoborec iz Cvetkovca, Dražen Mikulić iz Koprivnice, Dejan Kirilenko iz Novigrada Podravskog, Ivica Jurenec iz Koprivnice, Siniša Toth iz Vlaislava, Marijan Golubić iz Molvi, Željko Pintarić iz Varaždina, Vladimir Novosel iz Novakovca (kod Varaždina), Nenad Vrček iz Koprivnice, Zlatko Hum, Nenad Vrbanić iz Koprivnice.

U Koprivnici je 28. lipnja 1991. osnovan Zbor narodne garde u čijemu sastavu je bilo nekoliko stotina boraca podieljenih u nekoliko postrojbi i jedan samostalni dragovoljački vod. Prvi dragovoljački odredi pošli su na bojište pod okriljem MUP-a. Dan 28. srpnja 1991. je bio posebno značajan. Tada je iz Policijske postaje Koprivnica upućena prva grupa policajaca koja je pridodana Specijalnoj jedinici policije "Omega" i koja s istom postrojbom odlazi na Banovinu, na položaje iznad okupirane Gline.

SJP zauzima položaje u naselju Prekopa i presjeca komunikaciju Glina-Petrinja, dok je drugi dio postrojbe razmješten u Gornjem Viduševcu, Solni i okolnim naseljima. Na iste položaje do pada ovog dijela Banovine odlaze još dvije grupe policajaca iz Koprivnice. Upravo je na ovom dielu ratišta najbolje iskazana jedinstvenost hrvatskih oružanih snaga, gdje su rame uz rame bile Specijalna jedinica policije "Omega", dijelovi 1. gardijske brigade, jedinice HOS-a, lokalni mladići u postrojbi pričuvne policije, Specijalna jedinica policije iz Slavonskoga Broda i nekoliko drugih manjih sastava.

Napadom pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi i jedinica JNA 16. kolovoza 1991. na Okučane započeo je rat u Posavini. JNA zajedno s pobunjenim Srbima napada hrvatske postrojbe MUP-a i ZNG-a kod Okučana, pokušavajući proboj bojišnice na potezu Okučani–Nova Gradiška. Proboj srpskih snaga zaustavljen je kod Gornjih Bogićevaca, a napadači se povlače natrag u Okučane. Jedinicama JNA i pobunjenih Srba zapovijedao je Milan Čeleketić, čija je obitelj u to vrijeme još uvijek prebivala u Koprivnici.

U tim okolnostima, obzirom na malobrojnost branitelja, dolazak prve dragovoljačke postrojbe iz Koprivnice - "Stričeve grupe", u kolovozu 1991. dodatno je podigao moral pripadnika specialne postrojbe u Pakracu, u kojoj je više od trideset Podravaca. Iako su se jedinice susrele na prometnici između Pakraca i Badljevine pod minobacačkom paljbom neprijatelja, kratkotrajno slavlje kod susreta Podravaca nije izostalo.

Dana 23. kolovoza 1991. u Pakrac je pristigla prva postrojba hrvatske policije kao pojačanje Specijalnoj jedinici policije "Omega". Medju sedamdeset pristiglih policajaca nalazi se i grupa policajaca-dragovoljaca iz PS Koprivnica. Isti dan u kasno popodne imaju prvo "vatreno krštenje" na položaju "Pilana" prema Kusonjama, odakle se premještaju na kasnije vrlo poznat položaj "Konstruktor" i "Moderna" 27. rujna 1991. načelnik GS HV Antun Tus donosi zapovjed o ostvarbi Plana "Bilogora", odnosno osvajanju kasarni JNA-a na prostoru Bjelovara i Koprivnice. Na istome mjestu teško je ranjen i Tihomir Ruk iz Koprivnice.

Nakon dugotrajnog ali uzpješnog pregovora Kriznog štaba s bivšim oficirima JNA, oni su 30. rujna napustili vojarnu, a nekoliko dana kasnije 4. listopada osnovano je prvo zapovjedništvo 117. brigade. Pri raketiranju vojarne iz MIG-a JNA, dana 05.10.1991 pogiba David Piskor, prva žrtva agresora u samoj Koprivnici. Nekoliko dana kasnije Hrvatska stranka prava Koprivnica ustrojava dobrovoljačku satnija HOSa pod zapovjedanjem Darka Ozmeca koja je otišla na pakračko bojište, dok je križevačka satnija iz treće bojne krenula na ratne terene Pisarovine. U to vrijeme stvarao se i 61. laki topničko-raketni divizijun protuzračne obrane pod zapovjedanjem pok. Barića kao i 6. haubički divizijun 105 mm sa zapovjednikom brig.

Trnskim. Tog istog mjeseca tzv. Capićeva grupa uspješno borbeno djeluje na virovitičkom području, a njima se pridružila Koprivnička tenkovska grupa Bumbari. Zajedno su djelovali u sklopu 127. ratne brigade, a kasnije u sklopu 117. brigade. Prve postrojbe 117. brigade pod zapovjedanjem pok. Kralja, pošle su na novljansko bojište u studenomu 1991. godine i bilježe uspjehe kojima se rijetko koja brigada HV može dičiti. Naime sve do podpisivanja Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992. je 117. brigada djelovala uglavnom ofenzivno i to među prvima. U to vrijeme zauzela je veliki dio okupiranog hrvatskog područja, oslobodivši više naselja npr. Subocka, Bair, Popovac, Trokut, Kukunjevac i druga. Brigada je službeno ugašena 31. srpnja 1992.

Gašenjem 117. brigade ne prestaje djelovanje vojno-redarstvenih postrojbi iz Koprivnice u Domovinskom ratu, pa pripadnici slavne 117. brigade gašenjem ove, prelaze u novoustrojene ratne postrojbe. Stvara se 145. borbena grupa koja je bojno djelovala na Slavonsko-brodskom ratištu pod zapovjedanjem bojn. Capića-Dugog. Borbena grupa prolazi kroz teške borbe, ima ranjenih i poginulih pripadnika. U isto vrijeme Specijalna postrojba PU Koprivničke pod zapovjedanjem Ivice Jurenca odrađuje svoje specifične i vrlo zahtjevne zadaće.

U Koprivnici se ustrojava i 13. PO-trd. pod zapovjednikom bojn. Vukovićem-Vukom, pa ova protuoklopna postrojba uzpješno djeluje na ratištima Hrvatske, a posebno se iztiče učinkovitošću i u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja", a tijekom bojnih djelovanja postrojba ima ranjenih pripadnika. Po povratku iz "Oluje" nekoliko tisuća građana Koprivnice priredjuju im veličanstven doček na glavnomu gradskom trgu i tim dočekom praktički završava Domovinski rat za Koprivničke postrojbe HV. Ne smije se zaboraviti i Nastavno središte HV Koprivnica koje je formirano 1. ožujka 1992. i kao mirnodopska postrojba obućava tisuće mladića-ročnika u stjecanju vojnih vještina.

Pučanstvo

  • Broj naselja na području Grada: 9
  • Koprivnica bez prigradskih naselja ima 24,809 stanovnika.
  • S prigradskim naseljima Grad Koprivnica ima 30,854 stanovnika, od čega su oko polovica po govoru kajkavci.
  • Upravna površina Grada Koprivnice: 91,05 km².

Gospodarstvo

Gospodarska je osnova poljodjelstvo, stočarstvo, prehrambena, (Podravka, Carlsberg Croatia), farmaceutska (Belupo), drvna, papirna (Bilokalnik, Hartman), kožna, metalna industrija i proizvodnja gradjevinskog materijala. Na križištu je magistralnih prometnica od Zagreba i Varaždina prama Virovitici i Osijeku, ter željezničko križište na prugi Budimpešta-Zagreb i Varaždin-Osijek. Koprivnica je središte ovog dijela Podravine. Bogato kulturno naslijedje i snažno gospodarstvo omogućuju i razvitak turizma.

Od brojnih športskih aktivnosti posebice se izdvajaju: rukomet, nogomet, karting i jahačka natjecanja. Raznovrsne su mogućnosti za rekreaciju u gradu, a posebice na obližnjoj rijeci Dravi i "Podravskoj rivijeri" - šljunčari Šoderici. Moguć je ribolov na rijeci Dravi i u jezerima Šoderica, Jegeniš, Vidak i dr., a lov u okolici Koprivnice po nizinama i na podnožju Kalnika i Bilogore. Poznata lovišta su Peski i Repaš. U brojnim retoranima u gradu i okolici nude se iznimna podravska tradicijska jela: prge - sušeni i dimljeni sir, hladetina, juha od gljiva s heljdinom kašom, goriški gulaš i dr. Tradicijske kulturne manifestacije su: sajam naive Podravski motivi (početkom srpnja) i Renesansni festival (početkom rujna).

Spomenici i znamenitosti

Grad je u 16. st. zbog turske opasnosti utvrdjen jakom renesansnom tvrdjavom četverokutna oblika (vodstvo gradnje Domenico dell'Allio): očuvani su samo ostatci, a utvrdu je zamijenio prostrani park. Iz 17. st. je župna crkva sv. Nikole s visokim zvonikom, pravoslavna crkva sv. Duha građena je 1793. Kompleks crkve i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskoga s franjevačkim samostanom dovršen je 1685. Varaždinski generalat je 1745. dogradio franjevačku kapelu Salvatora. Na župnome dvoru ugrađena je fino klesana kasnorenesansna nadgrobna ploča dječaka Gottharda Schratenpachsa (1608.). Izim crkava, iz doba renesanse je utvrda s nekoliko kuća (npr. Oružana, 16. stoljeća) i renesansni trg (kraj Muzeja) s javnim kipovima iz doba baroka (skupina od pet pilova, pil Tužnoga Krista, kip Ivana Nepomuka iz 1747. ).

U Muzeju grada Koprivnice osnovanom 1951., čuvaju se predmeti arheološke, kulturno-povijesne, umjetničke i etnografske vriednosti. U sastavu muzeja djeluju Galerija Koprivnica od 1977., Memorijalni muzej "holokausta" »Danica« i Donacija »Dr. Vladimir Malančec« itd. Na javnim prostorima nalaze se skulpture hrvatskih kipara: I. Sabolića, Z. Lončarića, A. Jakića. Nedaleko od središta Koprivnice, u dijelu grada koji se zove Močile, nalazi se barokna crkva Sv. Marije. U prigradskom naselju Starigrad nalazi se srednjovjeka utvrda Kamengrad. Pregledni popis:

  • Crkva i Župa Sv. Nikole Koprivnica (17. st.)
  • Crkva i franjevački samostan Sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici - (17. st.)
  • Crkva Sv. Marije (Močile) - (17. st.)
  • Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice
  • Crkva i Župa blaženog Alojzija Stepinca
  • Utvrda Kamengrad (Starigrad) (14.-15. st.)
  • Oružana, ostatci utvrde - dva revelina i jedan bastion (renesansna, 16. st.)
  • Renesansni trg (16. st. - Trg dr. Leandera Brozovića)
  • Barokni trg (17. st.) - Zrinski trg + Trg bana Josipa Jelačića
  • Pravoslavana crkva (18. st.)
  • Židovska sinagoga (19. st.)
  • Paviljon u parku i park na mjestu utvrde (19. st.)
  • Stara gradska vijećnica (17/18. st.) - danas zgrada Muzeja grada Koprivnice
  • Vila Malančec (danas dio Muzeja grada Koprivnice)
  • Vila Lendvaj (danas Glas Podravine)
  • Podravkin rekreacijski centar s vidikovcem (Starigrad)
  • Stara klaonica (19. st.) - danas Muzej prehrane Podravka
  • Obrtničko-trgovačka zgrada (17/18. st.) - danas Pivnica Podravka na Zrinskom trgu
  • Upravna zgrada i kompleks Podravke (20. st.)
  • Memorialno područje holokausta "Danica" (mjesto koncentracijskog logora i tvornice "Danica")
  • Stara banka-štedionica (poč. 20. st.) - danas Galerija Koprivnica
  • Zgrada Knjižnice i čitaonice "Fran Galović" (19. st.)
  • Stara bolnica i kapela Sv. Florijana (19. st.)
  • Stara gimnazija (poč. 20. st.) - danas osnovna škola "Antun Nemčić Gostovinski"

Kultura

  • Muzej grada Koprivnice
  • Povijesno društvo Koprivnica
  • Knjižnica i čitaonica "Fran Galović"
  • Pučko otvoreni učilište
  • KUD Koprivnica
  • KUD Podravka

Naobrazba i škole

  • Centar studija Koprivnica - Ekonomski fakultet Zagreb
  • Gimnazija "Fran Galović"
  • Obrtnička škola
  • Srednja škola
  • Pučko otvoreno učilište
  • OŠ "Antun Nemčić Gostovinski"
  • OŠ "Braća Radić"
  • OŠ "Đuro Ester"
  • COOR "Podravsko sunce"
  • Osnovna glazbena škola "Fortunat Pintarić"
  • Dječji vrtić "Tratinčica"
  • Dječji vrtić "Sv. Josipa" - podružnica Koprivnica
  • Dječji vrtić "Smiješak"

Šport

  • NK Slaven Belupo
  • NK Koprivnica
  • Ženski košarkaški klub - Koprivnica
  • hrvački klub "Podravka"
  • AK Krila Koprivnice
  • ŽRK Podravka
  • KK Podravka
  • DŠV Šoderica

Vanjske sveze

Reference

Partly adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikinfo and WikiSlavia (partly Croatian Wikipedia).

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Koprivnica&oldid=35790"