Kozara (Osserias), 978m
Kozara (Osserias) 978m, klas.lat. Mons Osserias, srb. Козара: - Kozara je niže rubno gorje sjevernih Dinarida u sjeverozapadnom dijelu Bosne uz srednju Posavinu. Najviši vrh je Lisina (978 m). Kozara je gorje dinamičnog reljefa čiji vrhovi ne prelaze 1.000 metara nadmorske visine.
Umjereno-kontinentalna klima, velik broj sunčanih dana i pitomi planinski vrhovi - vidikovci iz kojih se vide Bosanska Gradiška, Prijedor, Bosanska Dubica i okolica - daju posebnu vrijednost ovom gorju. Glavni su vrhovi na iztoku najviša Lisina (978 m), pa zapadnije i u sredini Gola planina (876 m), Mrakovica (806 m) i ostali niži ispod 800m. Tu se nalaze izvori većih potoka i rječica, tj. Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke - Starenice, itd.
Sadržaj
Etimologia i poviest
Imenski oronim Kozare inače nema veze s pučkim 'kozama', nego je puno stariji antičkog iskona od njezina rimskog imena Mons Osserias: od ovoga potječe i ilirsko plemensko ime Osseriati koji su tu živjeli u susjednoj okolici.
Kozara je inače poznata i po stradanju civila u Drugomu svjetskom ratu, kada su snage Njemačkog Wehrmachta opkolile partizane na Kozari s namjerom da ih unište. U napadu na Kozaru sudjelovalo je 15.000 njemačkih vojnika, 22.000 ustaša i domobrana te 2.000 četnika. Velik broj civila je odveden u Koncentracijski logor Jasenovac, a dio je ubijen na mjestu.
Zemljopisni uvid
Kozara je niže gorje na sjeverozapadu BiH u Republici Srpskoj. Kozara se pruža smjerom iztok-zapad u dužinu oko 70 km i širinu 20 do 30 km. Omedjena je rječnim dolinama srednje Save na sjeveru, donjim Vrbasom na istoku, Sanom na jugu i Unom na zapadu. Najviši vrh Kozare je Lisina (978 m). Kozara leži na području 7 općina: Kostajnica, Novi Grad, Kozarska Dubica, Gradiška, Laktaši, Prijedor i Banja Luka.
Reljef
Reljef svakog predjela je rezultat njegove morfogeneze, tj. djelovanja endogenih i egzogenih geomorfoloških procesa. Kozara je izdvojeni otočni masiv čiji se osnovni tektonski reljef formirao u dugom periodu mladjeg kenozoika izdizanjem dijela kopna pod utjecajem orogenih pokreta u Zemljinoj kori i otjecanjem Panonskog mora. Najznačajniji period tektonskog uobličavanja masiva Kozare je vrijeme Alpske orogeneze krajem mezozoika i početkom terciara. Kozara pripada Dinarskomu planinskom sustavu.
Najviši vrhovi su se izdigli iz Panonskog mora sredinom starijeg tercijara u eocenu. Potom Kozara prvo postaje poluotokom, a krajem terciara nakon presušenja panonskog zaljeva Paratetisa, postaje dio širjeg kompaktnog kopna. Dalje uobličavanje reljefa se odvijalo pod utjecajem egzogenih sila tj. destrukcije površine Zemlje procesom erozije. U zapadnomu i srednjem dijelu Kozara se sastoji i od ultrabazičnih stijena ofiolita iz oceanskog dna mezozojskog Tetisa, koje se odatle još dalje nastavljaju preko Une do Zrinske gore na Banovini.
I pored toga što je Kozara gromadna planina i razmjerno male nadmorske visine, ona posjeduje veliki broj strmih strana, stjenovitih predjela, uvala i zavala. U središnjem dijelu smjerom istok-zapad uzdiže se vrh Mrakovica (804 m), a smjerom sjeverozapad u podnožju Mrakovice izvire potok Mala Mlječanica koji se daljim tijekom, ostavljajući sa svoje desne strane strmu stranu Vitlovsku kosu, spaja s rječicom Gračanicom, na mjestu Sastavci.
Industrijski potenciali
Nepregledne šume, uz domaćinski odnos prama njima i nama, nepresušni su izvor blaga od zdravlja do industrije. Premudra i namjerna Austrougarska carevina još je krajem 19. vijeka, po cijeloj Kozari izgradila uskotračnu prugu kojom je lakše i brže odvozila naše šume u svoje tvornice (ostaci te pruge su i sada vidljivi).
Biljni i životinjski svijet
Visinska stratifikacija biljnog svijeta Kozare izgleda ovako: na pašnjake u plodnom Potkozarju naslanja se pojas listopadnih šuma, uglavnom graba, bukve i hrastova, iznad njega su crnogorične šume smreke, jele i bora, iz kojih izviruju vršne kamene litice kozaračkih vrhova: Lisine, Kozaračkog kamena, Zečjeg kamena...
Horizontalni raspored šuma: na sjeveru dominiraju visoke jelove i bukove šume a u južnom dijelu su površine obrasle niskim šumama hrasta i kulturama četinjača: crni bor, bijeli bor i smreka (smrča). Kada bi se kod Laktaša u blizini Banjaluke ušlo u kozaračke šume, sedamdeset kilometara bi se moglo neprekidno prolaziti kroz šume, a nastavljajući dalje od hrvatske granice, još mnogo duže.
Pored većeg broja otrovnih gljiva, tu ima i ogroman broj jestivih gljiva: vrganji, lisičice, smrčci, rudnjače, puhare, pupavke... Bogata je svakovrsnom lovnom divljači: srnom, divljom svinjom, divljom mačkom, lisicom, zecom, potom fazanom, divljom patkom, jarebicom, u vrijeme velikih poplava rijeke Save, bježeći od povodnja u Kozari nadju utočište i jeleni, što sve zajedno čini lovni rezervat rijedak u ovome dijelu Balkana. Ovom bogatstvu divljači doprinosi i činjenica što je skoro svih 70 km dužine i 20 km širine toga gorja prekriveno šumama.
Turizam, lov, planinarstvo
Prirodne ljepote Kozare i njeni raznoliki predjeli česta su odrednica mnogih planinarskih i lovačkih društava iz okolnih gradova: Prijedora, Kozarske Dubice, Banje Luke i Gradiške. Lov je na Kozari star koliko i čovjek. Na njoj se organizirano lovi od doba osnutka prvoga lovačkog društva 1906. godine. Na nižim nadmorskim visinama ima jarebice, prepelice i fazana. Kako se visina povećava tako se mijenja i sastav divljači u lovištu. Sliede zec, lisica, srneća divljač, divlja svinja, divlja mačka...
Posebno aktivna društva na području Kozare su Planinarsko-alpinistički klub Pauk-Prijedor, Planinarsko društvo Klekovača iz Prijedora kao i planinarsko društvo Previja iz Banja Luke. Kada se ove djelatnosti u praksi ne bi dijelile i kada bi im se organizirano pristupalo s namjerom da se povezuju, učinci bi mogli biti i u financijskom pogledu mnogo značajniji.
Nacionalni park Kozara
Nacionalni park Kozara u zemljopisnomu i geomorfološkom pogledu obuhvaća pripanonsko područje rubnih nutarnjih Dinarida na sjeverozapadu BiH. Geografski obuhvaća prostor od 44°59'00 do 45°3'30 sjeverne zemljopisne širine i od 16°51'00 do 16°55'00 istočne dužine. Površina Nacionalnog parka Kozara je 3520 ha, a proglašen je Nacionalnim parkom 1967. s ciljem zaštite kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti Kozare.
Umjereno-kontinentalna klima, veliki broj sunčanih dana i pitomi planinski vrhovi - vidikovci iz kojih se vide Gradiška, Prijedor, Kozarska Dubica i ostala okolna mjesta, daju posebnu vrijednost ovoj planini. Na području Nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rječica (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke-Starenice) što NP Kozaru čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine. Središnji dio Nacionalnog parka i gorja Kozare zauzima područje Mrakovice, na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara.
To je zaštićena zona (prvi stupanj zaštite) u kojoj se izgradjuju turistički objekti. Sredinu Parka zauzima zaravnjeni plato Mrakovica (806 m). Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876 m), Rudine (750 m), Jarčevica (740 m), Glavuša (793 m), Bešića-poljana (784 m), Vrnovačka glava (719 m), Benkovac-Jurišina kosa (705 m), Šupljikovac (652 m), Zečji kamen (667 m), Kozarački kamen (659 m).
Geomorfološki gledano, ozemlje parka je vrlo heterogeno i orografski jako izraženo, što se posebno odražava specifičnom vegetacijom i klimatskim promjenama. Trijaski vapnenci i dolomiti u južnom području gorja, na nekim mjestima grade tipične kraške oblike reljefa uz pojavu grebena. Nacionalni park Kozara svojim prelijepim i prema kriterijima IUCN - zaštićenim pejzažima, oplemenjuje doživljaj svakog posjetioca Parka. NP Kozara je član Federacije nacionalnih parkova Europe - EUROPARC.
Abstract
Kozara (Козара) is a lower mountain in western Bosnia and Herzegovina, in the Bosanska Krajina region, bounded by the Sava River to the north, the Vrbas to the east, the Sana to the south, and the Una to the west. Its tallest peak is Lisina (978 m). In 1942 Kozara was the site of the Kozara Offensive, part of the Yugoslav National Liberation War and Partisan resistance during World War II.
Poveznice
Reference
Almost loaded and adapted chiefly from Wikipedia by GNU license.
