Bitka na Kozari

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Bitka na Kozari
Bitka za Kozaru.jpg
Zemljovid bitke na Kozari
Nadnevak 10. lipnja - 15. srpnja 1942.
Mjesto sukoba Kozara, NDH
Sudionici
Missing flag.png ???


Missing flag.png ???
Missing flag.png ???

Missing flag.png Partizani
Vojne snage
6,800 (+ unovačene rezerve iz 60,000 civila) 31,000-37,000
Posljedice sukoba
Missing flag.png 69 poginulih, 160 nestalih i ranjenih
Missing flag.png 445 poginulih, 498 nestalih, 654 ranjenih
Missing flag.png 4,310 - 10.704 poginulih/zarobljenih

Bitka na Kozari ili operacija Zapadna Bosna, (njem. West Bosnien), je bitka iz Drugog svjetskog rata koja se vodila od 10. lipnja do 15. srpnja 1942. godine na području planine Kozare izmedju partizana i osovinskih snaga. Kozara je bila oblast od velikog značaja za obje sukobljene strane. Stoga su poduzete brojne ofenzivne operacije protiv partizana na Kozari.

16./17. svibnja 1942. godine partizani zauzimaju Prijedor i Ljubije i osnivanju Prvu krajišku brigadu 21. svibnja. Iako se ovo odvijalo u razdoblju minimalnog njemačkog vojnog prisustva na ozemlju NDH, ipak su se kasnije počele uspostavljati znatne borbene grupe. Nju su sačinjavali dijelovi 3 (od ukupno 4) njemačke divizije, kao i glavnina tek osnovanoga Prvog sbora NDH.

Tijek operacije

U proljeće 1942. godine partizani su u središnjoj i zapadnoj Bosni zauzeli Bosanski Petrovac, Drvar, Glamoč i Prijedor. 20. svibnja je osnovana I. krajiška brigada, a sljedećeg dana je dobila tenkove i stare avione. Vojnici Trećeg Reicha i NDH su shvatile da su grad Banja Luka i rudnik željeza Ljubija u opasnosti ter su organizirale protunapad koji je za cilj imao uništavanje pokreta. Osovinske snage su brojale 11,000 častnika, podčastnika i vojnika Wehrmachta, 20,000 ustaša i domobrana ter Mađari sa 5 topovnjača riječne flotile. Partizanska grupa je imala oko 6,000 vojnika, ali je unovačila rezerve iz 60,000 civila.

Nakon intenzivne bitke, u noći 3. srpnja neke partizanske jedinice su probile obruč, ali je glavna grupa sljedeće noći opet ostala opkoljena i uglavnom je uništena. Samo je nekoliko stotina boraca sa dijelom pučanstva probilo obruč i uspjelo se izvući prema planini Grmeč. Oko 900 preživjelih partizana je osnovalo Petu krajišku brigadu. U isto vrijeme, glavnina partizana sa Titom se kretala iz istočne u zapadnu Bosnu. Za vrijeme ofenzive, Prvi krajiški odred i dijelovi Prve krajiške brigade izvršili su napade na Bosanski Novi, zauzeli Bosansku Krupu, i izvršili veći broj drugih napada u cilju smanjivanja pritiska na Kozaru. Neposredno nakon operacije, 31. srpnja zauzet je Ključ, a sa dolaskom proleterskih brigada zauzet je i ostatak ozemlja.

Osovinske snage su 10. srpnja započele koncentričan napad na partizane iz svih okolnih garnizona. Nakon opkoljavanja, formirani su široke zaprječni pojasi oko Kozare i krenulo se u sistematsko potiskivanje partizana. Odbrana je nakon desetak dana neprekidnih borbi počela posustajati zbog gubitaka, umora i nestanka municije.

Partizanski dijelovi koji su se našli izvan obruča, primijenili su dvije vrste akcija radi pomoći opkoljenim partizanima. 3. i 4. bojna uporno su pokušavali probiti se u obruč radi pomoći, što je i uspjelo dijelovima 4. bojne. Ostale snage, 1. i 2. bojne prve krajiške proleterske udarne brigade i 1. krajiški odred, pokrenule su niz energičnih napada na okolne garnizone radi privlačenja na sebe dijelova osovinske operativne grupe.

Ovo ipak nije dovelo do slabljenja i odvajanja značajnih efektiva operativne grupe Zapadna Bosna. Dovodjenjem pojačanja, pritisak na opkoljene snage je pojačavan, što je dovelo do krize obrane.

Suočeni s nemogućnošću daljnje obrane, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča. Proboj kroz višestruke utvrdjene linije obruča odvio se 3. srpnja 1942. u jugozapadnom dijelu Kozare, 15 km istočno od sela Međuvođe, u sjeverozapadnoj Bosni.

Kroz sve linije obruča probio se dio Drugog krajiškog odred NOVJ-a i jedan dio izbjeglica. Intervencijom oklopnih dijelova Nijemci su u zoru zaustavili su prodor, ponovo uspostavili obruč i već sljedećeg dana krenuli u pročešljavanje Kozare. Ostatak odreda je bio razbijen i skrivao se po planinama.

Snage

Sile Osovine

Nijemci su u razdoblju navedene operacije raspolagali vrlo skromnim snagama na područj u NDH. Stoga su bili prinudjeni da za ovu operaciju okupe jače snage. Prema istraživanju Antuna Miletića, njihove snage sačinjavali su:[1]


Plakat NDH
Sastav i jakost Borbene grupe "Zapadna Bosna"
6. lipnja 1942.
Operativni stožer Borbene grupe "Zapadna Bosna"123 vojnika
721. pješačka pukovnija (bez 1. bojne)oko 1,900 vojnika
661. artiljerijska divizija (bez 4. bojne)522 vojnika
1. bojna 750. pješačke pukovnije683 vojnika
1. tenkovska bojna 202. oklopne pukovnije (bez 1. satnije)699 vojnika
3. satnija 659. inženjerijske bojne127 vojnika
Vod gorsko-topničke 670. artiljerijske divizije (dva topa)oko 40 vojnika
924. Landesschützen bojna495 vojnika
Madjarska dunavska flotila254 vojnika
Oklopni voz 2340 vojnika
Ukupnooko 4,883 vojnika

Snage podredjene ovoj grupi

8. inžinjerijska landesschützen bojna (Stožer i 2. i 6. satnija)348 vojnika
Velika auto-kolona 4/614 (mogućnost 30 t)20 vojnika
Mala auto-kolona 878 (3 kamiona)5 vojnika
Satnija za dostavuoko 65 vojnika
Vojno-sanitetska skupina (1 auto, 5 bolničkih vozila i 1 kamion)8 vojnika
Veterinarsko odjeljenje 718. pješačke divizije10 vojnika
Vod vojne policije31 vojnik
Vojna pošta u Okučanimaoko 10 vojnika
Željezničko-inženjerijsko odjeljenje11 vojnika
Dvije inženjerijske skupine23 vojnika
Ukupno531 vojnik

Pojačanje Borbenoj grupi "Zapadna Bosna" (od 24. lipnja 1942.)

Opreativni stožer "Borovski" (Stožer 704. p. divizije)149 vojnika
734. pješačka pukovnija2,152 vojnika
1. bojna 721. pješačke pukovnijeoko 550 vojnika
Stožer i 2., 3. i 4. bojna artiljerijske divizijeoko 522 vojnika
3. bojna 670. artiljerijske divizijeoko 157 vojnika
4. bojna 661. artiljerijske divizijeoko 157 vojnika
1. satnija tenkovske bojne 202. oklopne pukovnije67 vojnika
659. inženjerijska bojna (bez 1. satnije i 1. voda)308 vojnika
Transportna kolona (10 vozila)20 vojnika
Odjeljenje za vezu 704. pješačke divizije 15 vojnika
Odjeljenje vojne pošte 704. pješačke divizije15 vojnika
Vojna glasba 704. pješačke divizije28 vojnika
Ukupno4,155 vojnika

Postrojbe koje su pridodavane/potpomagale Borbenoj grupi "Zapadna Bosna"

Specijalna satnija 800. pukovnije "Brandenburg" (od 18. do 29. lipnja)300 vojnika
Satnija za vezu 3. bojne 521. pukovnije veze (od 24. lipnja)156 vojnika
1. bojna 737. pješačke pukovnije (od 5. srpnja)550 vojnika
1. bojna pomoćne policije (dvije satnije od 11. do 21. srpnja)240 vojnika
2. bojna pomoćne policije (tri satnije od 11. do 21. srpnja)360 vojnika
Ukupno1,606 vojnika

Od 5. srpnja 1942. podčinjene postrojbe, novoosnovanom Operativnom stožeru "Zapdana Bosna" (u taktičkom pogledu) u Banjoj Luci

2. bojna 5. pješačke pukovnije i 9. satnija 5. pješačke pukovnije, 9. satnija 11. pješačke pukovnije i 1. baterija 4. artiljerijske divizije (stožer u Bosanskoj Dubici, zapovjednik Slavko Skoliber)?
1. gorska divizija (stožer u Petrinji, zapovjednik Stjepan Peričić)4,888 vojnika
3. gorski sdrug (stožer u Banjoj Luci, zapovjednik Mate Rupčić)3,432 vojnika
Banjalučki sdrug (stožer u Banjoj Luci, zapovjednik Ivan Brozović)5,609 vojnika
Zrakoplovna skupina "Cenić" (stožer u Banjoj Luci, zapovjednik Ivan Cenić)67 vojnika
3. tehnička satnija željezničke bojne (stožer u Bosanskom Novom)?
1. sbor (stožer u Sisku, zapovjednik Dragutin Rumler):?
Jedinice za osiguranje pruge Kostajnica - Bosansk Novi i protuzračna satnija, 5. i 25. satnija 2. pješačke pukovnije, 3. satnija 4. ustaške bojne, 7. i 9. satnija 12. pješačke pukovnije?
1. satnija 1. jurišne bojne, 4. ustaška bojna (bez 3. i 4. satnije) i 7. ustaška bojna (posada u Dvor na Uni)?
3. bojna 2. pješačke pukovnije (bez 9. i 11. satnije) (posada u Dobrljinu)?
Bojna 12. pješačke pukovnije (bez 10. i 12. satnije), 1. i 2. satnija 2. oružničke bojne, 10., 13., 18. i 19. satnija 11. pješačke pukovnije, 3 baterije 1. artiljerijske divizije, 1. vod 1 baterija 8. artiljerijske divizije (posada u Bosanskoj Dubici)?
Tri sabirališta ranjenika, jedno kirurško odjeljenje i jedan sanitetski vod. Ove sanitetske jedinice su se do 13. srpnja rasporedile: jedno sabiralište ranjenika u Banjoj Luci, jedno sabiralište ranjenika u Bosanskom Novom, jedno sabiralište ranjenika i jedno kirurško odjeljenje u Kostajnici, a jedan sanitetski vod u Novskoj
Ukupno vojnika NDH17,917 častnika, podčastnika i vojnika
Ukupno vojnika Wehrmachtaoko 11,000 častnika, podčastnika
Odvojeno od ovih snaga u borbi je sudjelovalo oko 2.000 četnika Draže Mihajlovića.
Zajednooko 31,000 vojnika



Snage NOVJ

Glavne partizanske postrojbe
Prvi krajiški NOP odred?
Drugi krajiški NOP odred?
Prva krajiška udarna brigada?
Ukupnooko 6,000 vojnika

Žrtve

Konvoj djece za prehranu došao je u Zagreb 1942. godine. Istovremeno je bilo oko 5,000 djece iz Kozare, Stare Gradiške, i Like koja su se raspodjeljivala po domovima i po obiteljima u Hrvatskom Zagorju, Prigorju, Moslavini i Slavoniji u brizi akcije Dijane Budisavljević.[2] U vrijeme teških ratnih prilika i dalje, u dječje sklonište primana su djeca roditelja poginulih u ratu, djeca s Kozare i ratna siročad usvojena od naprednih gradjana.[3] Drugi svjetski rat je, naravno, za sobom ostavio silne žrtve, medjutim, sve te silne fotografije ubijenih, a posebno djece s Kozare, nisu autentične.[4] Fotografije mrtve djece su bile savršeno oruđe za iskrivljivanje činjenica, iako sam kroz istraživanje i kazivanja svjedoka doznao da su ustaše činile sve kako bi spasile djecu, angažirali volontere koji su ih oblačili, hranili ili vodili u udomiteljske obitelji (i sam je Rafael Boban udomio takvo jedno djete).[5] Takodjer mnoga su, nažalost, bila pokošena ratnim uvjetima (s obje strane) i poumirala od gladi i zaraze. Manje je poznato da je poslije rata 1945. godine na Kozari ubijeno preko 1,700 nedužnih Hrvata od strane partizana, sve u svrhu navodnog bratstva i partizana. O tome je dogodjaju snimljen film Čije sve grobove krije Kozara.[6]

Nasljedje

Bitka na Kozari je važan dogodjaj za jugo-partizansku promičbu kroz koju se pokušava partizane predstaviti kao pobjednike ter višestruko umnažanje navodnih žrtava. O Kozari je nakon rata napisano na desetke knjiga, ter je podignut i monumentalni spomenik. Knjige o Bitki na Kozari prevedene su na mnoge svjetske jezike.

Izvori

Nezavisna Država Hrvatska (barjak).png Ovaj članak je dio portala
Nezavisna Država Hrvatska