Kult osobnosti
Kult osobnosti (srb. kult ličnosti) javno je isticanje neke javne osobe (najčešće političkoga vođe), u kojemu se isključuje svaki kritički pogled na tu osobu.
Kult osobnosti često nalikuje na vjersko obožavanje društva prema političkom vođi države. Oblici kultova osobnosti karakteristični su za brojne diktature, ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi osobnosti postojali su, primjerice, u realsocijalističkim diktaturama poput SR Rumunjske, Sovjetskoga Saveza ili SFR Jugoslavije.
Izraz je prvi put uporabio Nikita Hruščov u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskoga Saveza 1956. godine, u kojemu je apologiju Josifa Staljina i cijeli sustav političkih, promidžbenih i represivnih mjera, rabljenih osobito u zadnjih dva desetljeća Staljinove vladavine, označio kao kult osobnosti. Također je to doba nazvano „doba kulta osobnosti”. U tom se smislu kult osobnosti razlikovao kao poseban oblik autokratske vladavine karakterističan za sve totalitarne, kao i za neke autoritarne režime 20. stoljeća.
