Lelije Cipiko
| Lelije Cipiko | |
|---|---|
| Obći podatci | |
| Smrt | 24. ožujka 1807. Split, Kraljevstvo Italia (Francuzko Carstvo) |
| Naslov | splitski nadbiskup i metropolit primas Dalmacie i ciele Hrvatske |
| Služba | 1784. - 1807. |
| Počasti | |
| Ulica (Kaštel Stari) | |
Lelije Cipiko (Trogir, 11. kolovoza 1721. - Split, 24. ožujka 1807.), trogirski plemić, splitski nadbiskup i posljednji primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1784.-1807.).
Životopis
Podrijetlom je iz poznate trogirske plemićke obitelji Cipiko (Ćipiko, Cippiko). Odrastao je u Kaštel Starom. Sin je Koriolana i Magdalene de Bortholatiis. Prvu je izobrazbu dobio u Trogiru, a tri razreda gramatike učio u hrvatskom zavodu u Loretu (1736–39). Nije poznato gdje je nastavio studij retorike, filozofije i teologije. Na Sveučilištu u Padovi postigao je doktorat obaju prava.[1]
Po povratku u domovinu, obavljao te kanoničke i arhiđakonske službe u trogirskoj biskupiji, papa Pio VI. (1775.-1799.) imenovao ga je 1783. godine šibenskim biskupom, zatim sljedeće godine trogirskim te iste godine splitskim nadbiskupom.
Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine i u početku austrijske uprave, zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom te je u tom smislu vodio pregovore sa zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem i austrijskim carem Franjom II.[2] Posljednji je nosio naslov »primas Dalmacije i cijele Hrvatske«, jer je 30. lipnja 1828. Splitska nadbiskupija svedena na biskupiju i ujedinjena s Makarskom.
