Magjarski spram hrvatskog

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Mađarski jezik)
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Magjarski spram hrvatskoga (hungarizmi u hrvatskim dialektima): Magjarski jezik (ISO 639-3: hun, latin. lingua Hungarica, engl. Hungarian language, njem. Ungarische Sprache, fran. langue hongroise, jugosrb. madžarski jezik, kajk. vugerski jezik, primor.polučak. majárski jazik, otočno-bodul. gan-ungarêš) je službeni jezik Republike Magjarske, jedan od šest službenih jezika Autonomne Pokrajine Vojvodine (Srbija), kao i lokalni službeni jezik u dijelu Rumunjske (Transilvanija-Erdelj) i Republike Slovenije (na istoku oko Lendave). Magjarski se takodjer dijelom govori na jugu Slovačke, zapadne Ukrajine, sjeverne Hrvatske i Austrije (Gradišće), ali u njima nema status službenog jezika. Pripada ugarskoj grupi unutar uralskih ili po nekima altajskih jezika, a njime govori 14,5 miliuna ljudi. Kako je magjarski jezik službeni državni jezik Magjarske, on je time i jedan od službenih jezika Europske Unije.

Summary

Hungarian vs. Croatian (hungarian loanwords in Croatian dialects): Hungarian (Hung. magyar nyelv) is an Uralic language, one of the Ugric branch, spoken by the Hungarians. It is the most widely spoken non-Indo-European language in Europe, based on the number of native speakers. Hungarian is the official language of Hungary and is also spoken by Hungarian communities in the seven neighboring countries and by diaspora communities worldwide. The Hungarian name for the language is magyar, which is also occasionally used as an English word to refer to the Hungarian people as an ethnic group.

Glavne značajke

Magjarskim jezikom govore Magjari, narod u Srednjoj Europi, a pripada bilo uralskoj porodici, ili po drugima široj altajskoj porodici. Magjarski se govori u Magjarskoj, Vojvodini i na istoku Slovenije oko Lendave, pa u dijelovima Rumunjske, južne Slovačke, zapadne Ukrajine, sjeverne Hrvatske i na istoku Austrije. Magjarskim govori ukupno 13.611.600 ljudi u Europi.

Magjarski je također jedan od službenih jezika Vojvodine i službeni jezik tri općine u Sloveniji: Hodoš, Dobrovnik i Lendava, zajedno sa slovenskim. Magjarski je službeno priznat kao manjinski ili regionalni jezik u Austriji, Hrvatskoj, Rumunjskoj, Bukovini, Zakarpatju u Ukrajini i Slovačkoj. U Rumunjskoj i Slovačkoj je lokalno-službeni jezik u svim općinama i gradovima gdje je magjarska etnička zajednica veća od 20%. Još oko miliun ljudi govore magjarskim u Argentini, Australiji, Belgiji, Brazilu, Kanadi, Češkoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Švicarskoj, V.Britaniji, SAD-u, Venezueli, i drugdje u svijetu.

Glasovi i pismo

Magjarski posjeduje vokalnu harmoniju, tj. samoglasnici u sufiksima se mijenjaju ovisno o samoglasniku u korijenu. Magjarski se piše prilagođenom latinicom, u koju su dodani znakovi:

  • za kratke samoglasnike: ö i ü;
  • za duge samoglasnike: á, é, í, ó, ő, ú, i ű;
  • slova 'q, x i w se obično ne koriste, osim kod pisanja stranih imena.
  • Određeni dvoslovi (cs, gy, ly, ny, sz, ty i zs) predstavljaju jedan glas.

Magjarska gramatika

Magjarski je osobit po velikom broju padeža (jezikoslovci se ne slažu oko točnog broja, ali smatra se da ih ima bar 24), što ga čini vrlo složenim za učenje. Složenosti mađarske gramatike doprinosi što magjarski ne poznaje glagol imati. Ja imam se na mađarskom jeziku iskazuje s nekem van, što u doslovnom prijevodu znači 'meni je'.

Magjarski jezik je specifičan po tomu, što po logici indoevropskih jezika ima veliki broj "padeža", što ga čini dosta složenim za učenje. U magjarskoj lingvistici se to ne smatra padežima, nego se zovu nastavcima za izražavanje različitih aspekata osnovne riječi. Npr. menica ház (= kuća) ima oblike házból (iz kuće), házban (u kući), házba (u kuću), házról (o kući), házon (na kući), házra (na kuću), itd.

Složenosti magjarske gramatike doprinosi što magjarski koristi odredjeni (a, az) i neodredjeni član (egy) slično kao engleski (the; a, an) ili njemački (der, die das; ein) kojih većinom nema u slavenskim jezicima. Glagoli se konjugiraju ovisno imaju li komplimentaran objekt ili ne. Látok znači 'Ja vidim' (nešto), ali Látom a könyvet znači: Ja vidim knjigu.

Još neke značajke magjarskoga:

  • imenice i zamjenice nemaju roda (ő znači on ili ona)
  • lične zamjenice se obično izostavljaju
  • postoje određeni i neodređeni član
  • naglasak je fiksiran na prvom slogu, uz mogućnost sekundarnog naglaska u duljim riječima
  • red riječi je uglavnom slobodan.

Hungarizmi u hrvatskom

Od uralskih jezika iz sjeverne Eurazije, magjarski kulturno-jezični utjecaji su povijesno bili najjači i najduži na sjeveru uz magjarsku granicu, mosobito u Medjimurju, Baranji i duž Podravine, a manje obilno i do Posavine. Južnije od Save sve do Jadrana su utjecaji magjarskog jezika sve slabiji i na dalmatinskim otocima zamalo zanemarivi. Takav gradient hungarizama kod nas je uglavnom proporcionalan s trajanjem izravne magjarske vlasti, koja je bila najduža u Podravini i Slavoniji, kraća južnije od Save do Like, pa najkraća u Kvarneru, dok na južnijim dalmatinskim otocima i obali južno od Cetine Magjari uglavnom nikada nisu zavladali. Iako su Hrvati dugo živjeli s Magjarima u zajedničkim državama uzastopno od 12. - 19. stoljeća, zapravo iznenadjuje što je u hrvatski izim sjevernih pograničnih govora, ipak trajno ušlo puno manje hungarizama u poredbi s mnogo brojnijim romanizmima i germanizmima.

Na jadranskom primorju i najmanje na otocima je vidljiv razmjerno slabiji utjecaj iz magjarskog jezika koji je zastupljen jedva s desetak hungarizama proširenih sve do sjevernog Jadrana. Magjarski kulturno-jezični utjecaj na otocima je izravno djelovao samo u srednjem vijeku tj. u 12. i 13. st., kada je na sjeveroistočnom Jadranu vladala dinastija Arpadovića. Nakon toga su od 14. st. obala i otoci pretežno pod Venecijom koju ukida Napoleon, a potom su Istra, otoci i primorska Dalmacija pod izravnom bečkom vlasti Austrije tj. izvan kasnijega magjarskog utjecaja. Naprotiv je kopneno primorje izmedju Istre i Dalmacije bilo u doba Austrougarske većinom pod magjarskom upravom (magjarski u školama), pa je na susjednom kopnu magjarski jezični utjecaj bio jači i trajniji: Zato se do danas npr. u govoru Vinodola nalazi do stotinjak magjarskih izoglosa.

Drugi paralelni pokazatelj o odnosu hrvatskoga i magjarskog jezika su novija biogenetska istraživanja, koja nam jasno dokazuju kako su Magjari, bez obzira na svoj osobiti jezik, po fizičko-biogenetskom iskonu u ogromnoj većini zapravo panonski Slaveni koje je u srednjem vijeku pokorila neznatna horda magjarskih nomada i nametnula im svoj jezik. Zato danas čak 3/5 ili 60% Magjara nose slavenski genotip Eu19, pa 13% zapadno-keltski tip Eu18, 10% je hrvatsko-dinarski tip Eu7 i ostatak 15% razni azijski tipovi (SEMINO i sur. 2000), tj. medju Magjarima je dvostruko više genetskih Slavena nego kod Hrvata (samo 23 - 29 %). Kao nomadski stočari, ovi vladajući Magjari su donijeli u Panoniju uglavnom svoje ratno i stočarsko nazivlje, dok su kućevne, poljodjelske i mnoge ine pojmove često preuzeli od pokorenih Slavena pa ih izgovorom prilagodili magjarskom jeziku.

Pravi hungarizmi

Pravih hungarizama magjarskog iskona kod nas je razmjerno najviše (par stotina) osobito u kajkavici i slavonskoj ikavici, a dosta ih je u standardnom vukopisu. U južnoslavenskoj štokavštini nutarnjih kopnenih krajeva većinom sjeverno od Save su najčešći hungarizmi npr.: brlog (ung. barlagh), čeljad (ukućani, ung. cseled), četa (ung. cseto), čizma (hr. škornja, ung. czisma), čopor (krdo: ung. czopor), gazda (ung. gaszda: čak. bârba), krčma (ung. korcsma: čak. tavêrna), kotar (ung. hatar), kukolj (ung. konkoly), kum (ung. koma), lopov (ung. lopos: hr. lupèž), parip (ung. paripa: hr. pastuh), suknja (ung. szoknya), ...itd.

Od desetak pravih magjarskih izoglosa (hungarizmi) iz srednjeg vijeka, manjeviše na cijelomu hrvatskom etnoprostoru do obale i otoka su npr. prošireni: betêg (bolest: ung. betegh), gaće (hlače: ung. gacsya), mrcina (ljenoba: ung. marczana), penêzi/pinêzi (novac, ung. pinz), ščemer/šćemêr (otrov: ung. csemer) i njihove izvedene složenice. Ipak su većina inih hungarizama u Hrvatskoj tek suvišne naknadne istoznačnice za naše izvorne riječi koje već odprije postoje, pa su zato takvi duplikati uglavnom ograničeni samo na pogranični sjeveroistok: npr. baršun (= pliš), bitanga (propalica), brlog (jazbina), čeljad (ukućani-domaći), čopor (krdo), gumb (puce), karika (veriga-alka), krčma (gostiona-birtija), marva (stoka), pandur (policajac), parip (pastuh-hat), šaška (skakavac), itd.

Ugaroslavizmi

Naprotiv su najveći broj zajedničkih sličnih hrvatsko-magjarskih riječi na jadranskim otocima iskrivljene staroslavenske riječi koje su Magjari naknadno preuzeli od većinskih panonskih Slavena i danas se u sličnom obliku nalaze u raznim slavenskim jezicima + magjarskomu: baba (ung. baba), bat (ung. bat), brdo (ung. borda), blato (ung. balatom), buha (ung. bolha), četvrtak (ung. csetertek), golub (ung. galamb), gnoj (ung. ganay), greda (ung. gerenda), grôzd (grozd, ung. gerezd), hvala (ung. hala), jezero (ung. ezer), kopati (ung. kopalni), kos (Turdus, ung. kas), kosa (ung. kassa), lopata (ung. lapat), loboda (Atriplex, ung. labda), mačka (ung. macska), medvjed (ung. medve), objed (ručak, ung. ebed), oblak (ung. ablak), obraz (lice, ung. abrazat), pakao (ung. pokol), petak (ung. pentek), slama (ung. szalma), sljeme (ung. szelemen), šljiva (ung. szilva), smeće (ung. szemet), zatvor (ung. zavor), ... itd.

Indoeuropizmi

Pored ovih, u čakavici i kajkavici se još dodatno nalaze dvadesetak indoiranskih arhaizama koje su ovamo vjerojatno donesli rani Iranohrvati, pa su ih potom od nas preuzeli i Magjari (a ne obratno kako misle vukovci), npr. besèda (ung. beszed: indoved. bhesas), bràt (ung. baratam: ved. bhrata), črišna/črešnja (trešnja, ung. czeresna: akad. kirasi), klobâsa (kobasica, ung. kolbasza: avest. khor), malìnar/melinar (mlinar, ung. molnar: hetit. maluna), mÿh (mijeh, ung. mech: perz. mišin), potok (ung. patok: rigved. pattoku), pogàča (ung. pogacsa: perz. bagača), râj (ung. ray, indoved. ray), šator (csator: akad. šattera, sumer. shatiru), unuk/ vnùk (ung. onoka: avest. hunuk), itd. Niz inih zajedničkih riječi su opći europski internacionalizmi koje su paralelno preuzeli Magjari i Hrvati, npr. kobìla (kobila, ung. kabala: lat. caballus), kerôl (kralj, ung. kirali: germ. Carolus), krûna (ung. koruna: lat. corona), pastîr (pastir, ung. pasztor: lat. pastor), ...etc.

Literatura

  • Faust Vrančić: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae cum vocabulis Dalmaticis quae Ungari sibi usurparunt, Apud Nicolaum Morettum, Venecija, 1595.
  • Làszló Hadrovics: "Ungarische Elemente im Serbokroatischen", I.- II. 588 p. Böhlau Köln - Wien 1985. ISBN 3-412-00984-9,
  • A practical Hungarian grammar (3rd, rev. ed.). Keresztes, László (1999). Debrecen: Debreceni Nyári Egyetem. ISBN 963-472-300-4.
  • Practical Hungarian grammar: [a compact guide to the basics of Hungarian grammar]. Törkenczy, Miklós (2002). Budapest: Corvina. ISBN 963-13-5131-9.
  • Hungarian verbs and essentials of grammar: a practical guide to the mastery of Hungarian (2nd ed.). Törkenczy, Miklós (1999). Budapest: Corvina; Lincolnwood, [Ill.]: Passport Books. ISBN 963-13-4778-8.
  • Hungarian: an essential grammar. Rounds, Carol (2001). London; New York: Routledge. ISBN 0-415-22612-0.
  • Hungarian: Descriptive grammar. Kenesei, István, Robert M. Vago, and Anna Fenyvesi (1998). London; New York: Routledge. ISBN 0-415-02139-1.
  • Hungarian Language Learning References (including the short reviews of three of the above books)
  • Noun Declension Tables – HUNGARIAN. Budapest: Pons. Klett. ISBN 978-963-9641-04-4
  • Verb Conjugation Tables – HUNGARIAN. Budapest: Pons. Klett. ISBN 978-963-9641-03-7
  • Abondolo, Daniel Mario: Hungarian Inflectional Morphology. Akadémiai publishing. Budapest, 1988. ISBN 9630546302
  • Balázs, Géza: The Story of Hungarian. A Guide to the Language. Translated by Thomas J. DeKornfeld. Corvina publishing. Budapest, 1997. ISBN 9631343626

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU license mostly from WikiSlavia and Wikinfo.

Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Magjarski_spram_hrvatskog&oldid=35678"