Manda Devčić
Manda Devčić (baba Manda, majka Manda), bila je hrvatska junakinja čija su tri sina sudjelovala u Ustaškom pokretu.
Priča o majki Mandi i Krunoslavu Devčiću
Manda Devčić s velebitskih vrleti je na svom tijelu iskusila mučenje u srpskim kazamatima diljem tadašnje Jugoslavije. Njen grijeh je bio što je hranila i pomagala prve hrvatske ustanike na Velebitu, 1932. godine. Sinovi Stipe, Krunoslav i Ivan su skrivali oružje i prenosili ga borcima za slobodu u velebitska brda. Kćeri Zorka i Danica su prenosile hranu. Majka Manda je uhićivana, odvodjena, mučena, kuća joj spaljena, djeca bezdomljena i ostavljena, ali majka Manda nije posustala i dočekala je svanuće Desetog travnja 1941. godine, uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske.
Krunoslav Devčić je bio njen sin kojeg je najviše voljela. On je isto tako već za života vrlo rano sebi stekao ime na način što je nakon šikaniranja u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci svog "slavnog" starješinu jednim udarcem poslao u nesvijest. Od tada aludirajući na taj dogodjaj se medju narodom kao nedvosmislena prijetnja ustalila rečenica "mogao bi iskušati ličku ruku". Krunoslav Devčić je postao stjegonoša u Poglavnikovoj pratnji, ali nije mogao mirovati. Molio je Poglavnika: Šalji me na bojište, ne mogu više nositi ove bijele rukavice, nije to za mene, šalji me k mojim suborcima na prvu crtu borbe. Dana 12. veljače 1944. godine, pokraj Ludbrega, u 30.-oj godini života, pao je u borbi za domovinu jurišajući na neprijatelje u prvim redovima. Na pozadini majčine slike našle su se ove riječi njegovom „ličkom rukom" ispisane :
| ” | Mama! u današnje doba kad svaki čestiti Hrvat rado lije svoju krv za spas drage domovine, i tvoj sin iztiče svoja prsa, možda ćeš reći "Moji su sinovi već dosta pridonieli za svoj hrvatski narod". Ne mama! Dosta je tek onda kada se dade život. Uviek sam bio spreman tako rado dati svoj život za dragu domovinu, pogotovu nakon povratka iz emigracije, kad sam tebe vidio i poljubio. Znaj, da tvoj sin bez straha mirno i smjelo gleda smrti u oči. Ti se kao ustaška majka ne trebaš ponositi mojim junačtvom jer imaš svoje. Dovikni slabićima da ustaše ginu za sveto pravo domovine, a slabići ostaju. Naša će ih krv dovesti svijesti. Možda ćeš i Ivana svoga izgubiti, ali tvoje srce neka stekne snage, u prijestolju Božjem čekat će te tvoj - Kruno. | “ |
Kad su ga spustili u hrvatsku zemlju stala je majka Manda iznad i tiho, bez suza rekla: "Kruno moj, diete moje! Najviše sam te volila od sve djece, a ti mi eto ode. Neka bude volja Božja. Za domovinu sam te rodila i odgojila. Njoj sam te dala. Za domovinu nijedna žrtva nije pretežka."
Majka Manda, nakon Krunine smrti, znala je reći: "Nije mi žao što je poginuo za Hrvatsku, žao mi je što nisam mlađa pa da rodim još desetero takvih."
Literatura
- Tko je tko u NDH
