Marko Branica

Prof.dr. Marko Branica (Zagreb, 1931.- 2004.): vodeći hrvatski hidroekolog i elektrokemičar iz 20. stoljeća. Radio je na Institutu "Ruđer Bošković" u Zagrebu, gdje je osnovao Laboratorij za fizikalno-kemijske separacije. Bavio se polarografijom i drugim elektrokemijskim metodama i brzo je postao svjestan mogućnosti primjene elektrokemije u ekologiji i zaštiti naših voda. Tu ideju je ostvario kroz 250 publikacija usmjerenih na elektrokemijski pristup istraživanju kemije mora. Osnovao je Centar za istraživanje mora (Zagreb-Rovinj) pri Institutu "R. Bošković".

Summary

Prof. D.Sci. Marko Branica was born in Zagreb, Croatia, in 1931. He studied physical chemistry at the University of Zagreb, where he earned the doctorate in physical chemistry in 1963. Since 1954 he has been associated with the Rudjer Boskovic Institute in Zagreb, of which he was made scientific advisor in 1970. At the University of Zagreb he has held professorships in the Faculty of Natural Sciences and, since 1976, the College of Chemical Engineering. Branica has devoted much of his time to international advisory and organisational activities. Among other things, he has chaired the Organising Committee of the International Symposia on Chemistry of the Mediterranean. In addition, he belonged to various scientific committees and to the editorial boards of several scientific journals.

He has also stimulated progress in the field of environmental management, especially in the Mediterranean. As a result of regulations drafted at the Barcelona Conference - in which all of the Mediterranean countries participated - metal contaminants in the Mediterranean have been monitored under the auspices of the United Nations Environmental Program and the Conseil International pour l'Exploration Scientifique de la Méditerranée. This led to the construction of sewage treatment plants in a number of countries. Marko Branica passed away on 17 November 2004.

Životopis

Marko Branica rodjen je u Zagrebu 14. siječnja 1931, iz hrvatski usmjerene obitelji rodom iz Šibenika. U rodnom gradu je 1956. diplomirao kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) zagrebačkoga Sveučilišta na kojemu je 1963. doktorirao tezom o ekstrakciji anorganskih iona organskim otapalima. Na Institutu "R. Bošković" radio je od 1954. do umirovljenja. Za izvanrednog profesora na PMF-u izabran je 1967., a od 1971. je vodio poslijediplomski studij iz područja oceanologije. Za svoja odkrića u kemiji mora profesor Branica je dobio niz najviših državnih nagrada, a bio je i laureat Heinekenove nagrade koju svake druge godine dodjeljuje Nizozemska Kraljevska Akademija za svjetski istaknut doprinos znanosti.

Izim obsežnih znanstvenih iztraživanja, Marko Branica je godinama uspješno vodio i poslijediplomski studij Oceanologije, u okviru kojega je magistrirao više od 200 istraživača. Svake druge godine počev od 1971, profesor Branica je organizirao meddjunarodni kongres "Kemija Mediterana" koji je ubrzo postao izimno cijenjen u svijetu kao mjesto razprava i katalizator napredka u istraživanju mora. U velikoj mjeri je zaslužan i za dosad postignutu razinu znanstvenih istraživanja mora u svim hrvatskim institutima.

Znanstveni rad

Prof.dr. M.Branica je objavio oko 250 izvornih znanstvenih radova (indeksiranih u CC, SCI), pa 9 patenata i mnogobrojne znanstvene studije, stručne i tehničke izvještaje. Sudjelovao je na nizu znanstvenih skupova s oko 150 svojih priloga, a po pozivu je održao predavanja na dvadesetak medjunarodno značajnih konferencija. Posebno se iztiču njegova predavanja na Gordon Research Conferences (kemijska oceanografija) u SAD. Bio je u obrazovno-voditeljskoj ulozi, mentor pri izradi 27 doktorskih disertacija, pa mnogobrojnih magistarskih i diplomskih radova.

Kao djelatnik Instituta "R. Bošković" bio je kroz pedeset godina znanstveni tajnik oblasti kemije (1962-1966.), član uprava i predsjednik Poslovodnog odbora Instituta od 1968. do 1976., pa ravnatelj Centra za istraživanje mora Rovinj-Zagreb i direktor Centra za istraživanje mora - Zagreb. Voditelj je Laboratorija za fizičko-kemijske separacije (u jednom periodu s 23 suradnika) od 1967. do 1984., pa voditelj Laboratorija za fizikalnu kemiju tragova od 1984. do umirovljenja.

Iz tih njegovih laboratorija su se dalje razvili ini laboratoriji, grupe i projektne jedinice, iz kojih je izrastao niz iztaknutih hrvatskih znanstvenika, profesora i eksperata raznih svjetskih agencija. Treba napomenuti da petoro znanstvenika (uključivo i prof. Branicu) izvorno iz ovih laboratorija se nalaze medju 80 najproduktivnijih hrvatskih znanstvenika koji publiciraju radove u «top journals» po svjetskim kriterijima SCI.

Medjunarodna djelatnost

Prama znanstvenom djelovanju i interesima odvijala se i njegova medjunarodna aktivnost, pa tako kao ekspert iz 'International Atomic Energy Agency' (Beč) na području tehnologije nuklearnih materijala i sigurnosnih problema rada nuklearnih elektrana, boravi od 1 do 6 mjeseci u Rio de Jenerio, Brazil, (1972., 1975., 1979.) i u Limi, Peru (1973.). Tijekom stalnih i intenzivnih fundamentalnih istraživanja u elektrokemiji bavi se kemijom prirodnih voda (kopnenih i mora). Kao ekspert UNESCO, u Parizu i Ateni 1978. razvija znanstveni program za kemijsku oceanografiju i program UN-ove agencije za oceanografski institut u Ateni.

Bio je ovlašteni predstavnik Republike Hrvatske u CIESM (Commision Internationale pour l' exploration scientifique de la Mer Mediterranee), Monaco, čijeg je komiteta za kemijsku oceanografiju bio predsjednik u nekoliko navrata (1970-1992.), a 1998. je i glavni organizator 35. kongresa CIESM u Dubrovniku.

Uz ina temeljna elektrokemijska istraživanja sa suradnicima se bavio razvitkom i usavršavanjem metoda i elektroanalitičke instrumentacije, pa je u okviru projekta EUREKA, najznačajnijeg europskoga znanstveno-tehnološkog programa (početkom devedesetih) bio koordinator/voditelj značajnog projekta EUROMA-ELANI-EUREKA No 493 («Development of Electroanalitical Instrumentation for Physico-chemical Characterisation of Trace Metal in Marine Environment»).

Prof. Branica je organizirao izrazito plodnu i uspješnu suradnju izmedju našeg Instituta "R. Bošković" i Forschungszentrum Jülich, Njemačka, a u okviru Hrvatsko – Njemačke znanstveno tehnološke suradnje i vodeći medjunarodni projekt "Environmental Research in Acquatic System". Suradnja je trajala od 1974. godine do 1996., s time da se prof. Branica angažira od 1984. do 1996. s pet do šest mjeseci godišnje stalno boraveći u Jülichu.

Oceanologija i Sredozemlje

More je budućnost Hrvatske, uvijek je tvrdio ističući neiskorištenu površinu mora s kojom Hrvatska raspolaže. Moru se treba okrenuti, iskoristiti ono što pruža, ali uz istraživanje i zaštitu, - a za to nam trebaju stručnjaci. God. 1971. osniva poslijediplomski studij iz «Oceanologije» na kojem je magistriralo više od 200 polaznika. Od temeljne je važnosti da mladi ljudi koji rade u znanosti, komuniciraju sa svijetom i odlaze u svijet, prate trenutačna zbivanja i komuniciraju sa svjetskim predstavnicima izvrsnosti. Kako za to i nema baš uvijek i za svakoga mogućnosti, dovest će se ta izvrsnost i u Hrvatsku.

Organizira medjunarodni dvogodišnji simpozij «Chemistry of the Mediterranean», koji se održao 14 puta od 1970. do 1996. Na njemu su tijekom tog niza godina sudjelovali ugledni svjetski stručnjaci iz raznih oceanoloških područja, što je pružalo mogućnosti stjecanja iskustva naših mladih i najmladjih suradnika, pa razvitak niza znanstvenih suradnji. Bio je član uredništva medjunarodnih znanstvenih časopisa: «Ocean Science and Engineering» (od 1976), "Chemical Speciation and Biovailability" (od 1989), pa «Marine Chemistry» (1982 – 1992) s time da je u svojstvu gosta bio urednik 6 posebnih izdanja tog časopisa (1986., 1987., 1989., 1991., 1994. i 1996.).

Zaštita okoliša

Posebno treba istaknuti djelovanje prof. Branice kao predsjednika «Savjeta za zaštitu čovjekove okoline SSRN Hrvatske», koju je dužnost obnašao od 1975 do 1983. Iako nije bio član vladajuće partije uspio je tom, u početku, prilično formalnom i ne baš značajnom savjetu, dati snagu i autoritet, koji se respektirao i od strane vlasti uvažavao što i nije bila česta pojava u to doba. Izrazitu popularnost kod gradjana Hrvatske taj Savjet (koji predstavlja srž kasnijega istoimenog ministarstva) je dobio zbog prvih ozbiljnijih nadvladavanja znanstvenih i stručnih stavova nad političkim oko zaštite prirode.

Isto tako od temeljne je važnosti, što je tijekom vremena i uporne borbe prof. Branica uspio da kao normalno postane stav, kako sve što se tiče eventualnog ugrožavanja okoliša pa slijedno tome i čovjeka mora biti, kroz informiranje dostupno i široj javnosti pa kontrolirano od stručnjaka, bez obzira da li se radi o nekom lokalnom zagadjenju ili nuklearki. Posebnu pažnju, s obzirom na zaštitu, posvećuje Jadranskom moru i nuklearnoj elektrani «Krško», kako zbog sigurnosti rada tako i zbog problema s odlaganjem ozračenog goriva.

Branica i mediji

Prof. Branica je bio jedan od medijski najeksponiranijih znanstvenika s područja prirodnih znanosti u zadnjih tridesetak godina prošlog stoljeća. Smatrao je kako se pravi znanstvenik sa svojim znanjima i stručnosti mora staviti u službu javnosti, tj. društva kako zbog osjećaja odgovornosti i savjesti, tako i zbog vraćanja duga onima koji njegov rad financiraju.

Na taj način već prije tri desetljeća, predvodi današnji opći stav europskih stratega za znanost o odnosima i utjecajima, ter općenito svim niansama odnosa znanost-družtvo. Uvijek spreman na razgovor, suvereni poznavalac problematike o kojoj govori, jasnih vizija i analiza, oštar u prosudbama, specijalist brzih i neočekivanih argumenata, brz u zaključcima.

Reference

Adapted from Wikinfo: starting introduction there adapted by GNU license from Wikipedia, others then mostly compiled and condensed from posthume orbituaries.