Metković

Izvor: Metapedia
Skoči na: orijentacija, traži
Metković
Grb
Država Missing flag.png ???
Županija Dubrovačko-neretvanska
Pučanstvo (2011.)
 - ukupno 16,788 stan.
Dan grada 20. srpnja
Zaštitnik sv. Ilija
Poštanski broj 20350
Pozivni broj +385 020
Službena stranica http://www.metkovic.hr/

Metković je dalmatinski lučki grad u južnoj Hrvatskoj, na donjoj Neretvi. Administrativno Metković pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Grad se administrativno sastoji od susjednih 5 naselja: Dubravica, Glušci, Metković, Prud i Vid.

Abstract

Port Metković in SE. Croatia: Metković is a city in the Dubrovnik-Neretva county of Croatia, located in the southeast of the country, on the lower banks of the river estuary Neretva, and on the border with Herzegovina. The total population of the city (municipality) is 16,929 inhabitants (2011), in the following settlements: Dubravica, population 85; Glušci, population 81; Metković town, population 15,056; Prud, population 502; Vid, population 797. In the census of 2001, the absolute majority of its citizens (96.42%) were Croats.

Zemljopisni položaj

Otvorenost doline Neretve prama moru, svrstava ga u mediteranske gradove sa svim utjecajima koje sredozemni civilizacijski i klimatski krug donosi. Smješten na samoj granici dvaju nekadašnjih svjetova, Venecije i Osmanlijskog imperija, Metković je ipak očuvao svoju pripadnost hrvatskom nacionalnom biću.

Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omedjena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim obalnim brdima (greben Žaba). Na zapadu je Delta otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U jesen se more polagano hladi, oslobadja toplinu i time produžuje ljeto, a u proljeće je obrnuto, ohladjeno more spriječava zagrijavanje zraka iznad kopna. U gornjem području Delta je otvorena prama prodiranju suhih vjetrova ljeti, a hladnih zimi i u proljeće. I ovo je razlog stvaranju različitih mikroklima, pa u prostoru od Metkovića skoro do Opuzena su zimske temperature za stupanj-dva niže, a što je odlučujuće da u tom gornjem dijelu teže uspijevaju agrumi zbog zimskog smrzavanja. Ljeto je ovdje dugo, toplo i suho, a zima je blaga i kišna.

Srednja godišnja temperatura iznosi 15,7°C. Srednje mjesečne i dekadne temperature su pozitivne. Najhladniji mjeseci su prosinac, siečanj i veljača. Najhladniji period je prama podacima opažanja treća dekada siečnja s 2,5°C. Medjutim, opaženi su pojedini dani s negativnim temperaturama. U veljači su zabilježene i dosta minimalne temperature; 1947. g. čak -11°C, a nešto se slično ponovilo i tri puta: 1974., 1978. te 1985, što je vrlo opasno za subtropske kulture kao što su mandarine zbog smrzavanja.

Najtoplije je u srpnju i kolovozu od zadnje dekade lipnja do zadnje dekade kolovoza. U kolovozu skoro svake godine temperatura zraka doseže u pojedinim danima i do 35°C, a 1946. i zadnjih godina bilo je dana i do 40°C. U srpnju su zabilježeni dani i do 35°C. Mjesec lipanj je razmjeno hladniji, a u rujnu se temperature mogu zabilježiti i do 35°C. Godišnja količina oborina u prosjeku za cijelu Deltu je oko 1.300 mm/god. U zimsko doba padne 65-75% godišnje količine oborina. Uglavnom su to kiše, a snijeg je rijetka pojava i kratko traje. Najveći je problem što zimske kiše padaju kada je najmanje potrebno vegetaciji i zato je intenzivna poljoprivreda ovisna o ljetnom navodnjavanju. Zimi i u rano proljeće se znaju pojaviti i mrazovi kao dio strujanja hladnog zraka zbog otvorenosti doline Neretve prama kontinentu i dosta mogu biti opasni jer tu vegetacija počinje već u rano proljeće.

Povijest grada

Metković se prvi put spominje 1422. u spisu koji se čuva u dubrovačkom arhivu: ... in flumaria Narrenti subtus Metchovich (...na rijeci Neretvi pod Metkovićem). Sudeći po arheološkim nalazima na brdu Predolcu, neposredno do grada, život je u njemu započeo još u predpovijesno doba. Smatra se kako su prvi poznati rani stanovnici u donjem tijeku Neretve bili helenizirani Iliri Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i zatim Delmati. O njima svjedoče mnogobrojne gradine i kamene gomile na okolnim brdima. U četvrtom stoljeću pr. Kr. stari Grci su počeli kolonizirati jadranske otoke i obalu, pa su zbog zgodnog položaja utemeljili emporij (luku), tri kilometra sjeverozapadno od Metkovića. Bila je to u antici daleko poznata Narona, današnji Vid. Njezino stanovništvo je trgovalo s Ilirima u unutrašnjosti, prodajući im oružje, posuđe, nakit i odjeću.

Dobar strateški i komunikacijski položaj Narone uvidjeli su i Rimljani, koji su blizu nje podigli vojni tabor (možda u Mogorjelu kod Čapljine) za ratovanje protiv Ilira. Narona je vjerojatno za cara Augusta postala kolonija (Colonia Iulia Narona) i upravno središte (conventus Naronitanus). Devedesetih godina 20. st. u središtu Vida su odkopani ostatci hrama na glavnome trgu (Augusteum), u kojemu je pronađeno 16 kipova bogova i božica, svi bez glava – kršćanska osveta, među kojima se ističe gotovo tri metra visoki kip divinizirana Augusta u carskoj odori. Kako je Narona bila biskupijsko središte, u njoj je nađeno više starokršćanskih bazilika, od čega je vrijedna spomena dobro očuvana krstionica u bazilici na mjestu današnje crkve Sv. Vida.

U ranomu srednjem vijeku Poneretavlje su naselila slavenska i hrvatska plemena. Od Cetine do Neretve pruža se čuvena Pagania, zemlja nekrštenih gusara, kako u 10. st. izvješćuje bizantski car Konstantin Porfirogenet. Mlečani su jedno vrijeme plaćali Neretvanima danak za slobodnu plovidbu uz njihovu obalu. Smatra se kako je hrvatski ban Domagoj bio podrijetlom Neretvanin. Mletački kroničar zove ga "pessimus dux Slavorum". U 14. st. u dolinu Neretve spustili su se bosanski vladari, najprije Stjepan II. Kotromanić, pa kralj Tvrtko, pa herceg Stjepan Vukčić Kosača, pa knezovi Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići: ... Na puk smjerni nalegoše krajem 15. st. Turci. I danas blizu Metkovića stoji moćna Norinska kula, o kojoj pjeva Andrija Kačić Miošić.

Ulogu Narone preuzela je luka Drijeva, vjerojatno na desnoj obali Neretve blizu današnje Gabele. Drijeva su bila veliko trgovište svakojake robe, od sukna i voska do soli i začina, ali i robova. Često se spominje u zapisima dubrovačkih notara. Blizu Drijeva na povijesnu pozornicu u 15. st. stupa i Metković, doduše još kao manje naselje bez velikog značenja. Vjerojatno su njegov rast usporili Turci koji osvajaju Poneretavlje. Za njihove vlasti (1494. – 1685.) Metković se ne spominje. Na zemljovidu prvi ga je zabilježio mletački kartograf Jacopo Gastaldi 1570. Glavna uloga bila je tad još namijenjena susjednoj Gabeli, pa Opuzenu i Kuli Norinskoj. Ova dva stoljeća su ispunjena čestim sukobima Turaka i Mlečana. Požarevačkim mirom 1718. utvrđena je granica između Turske carevine i Mletačke Republike.

Mlečani su minirali i napustili Gabelu, pa osnovali neretvansku luku u Metkoviću na predjelu Unka. Metković se našao u kotaru Neretva, na čijem se čelu bio nadintendant sa sjedištem u Opuzenu. Naselje se polagano razvijalo, postajući središte poljodjelstva, stočarstva, lova i ribolova. Sredinom 18. st. Metković je imao oko 400 duša. Nakon propasti Mletačke Republike za kratkotrajne francuske uprave došlo je do gradnje tzv. Napoleonove ceste (u narodu zvane francuskom i Marmontovom), čime je poraslo strateško i trgovačko značenje Metkovića.

Upravo u to doba 1812. postao je općinsko središte za naselja na lijevoj obali Neretve. Ipak, istinski razvoj Metkovića započinje u vrijeme druge austrijske uprave. Lučki ured utemeljen je 1823. kao prva državna ustanova, a 1849. otvara se i poštanski ured. Izgradnjom cesta Mostar – Metković i Mostar – Sarajevo, Metković čije pučanstvo je naraslo preko tisuću, postaje trgovačko i lučko naselje s razvijenim obrtom i ugostiteljstvom. Grad se širi od podnožja brda Predolca prama riječnoj dolini. Novoizgrađena cesta postala je istodobno i glavna gradska ulica.

Val novih političkih promjena nakon autonomaša 1870. doveo je na vlast u Metkoviću narodnjake. Buđenju hrvatske nacionalne svijesti pomoglo je utemeljenje Hrvatske narodne čitaonice, koja će postati stožerom kulturne preobrazbe. U gradu se otvaraju zadruge, bankarske, brodarske i osiguravateljske ispostave. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. razvoj Metkovića je postao još brži. Obavlja se meliorizacija neretvanskih močvara i regulacija rijeke za sigurniju plovidbu. Nakon puštanja željezničke pruge Metković – Mostar, pa Mostar – Sarajevo, izgrađen je i 1895. željeznički most. Grad se širi i na desnoj obali Neretve. Inače je Metkovska luka u to vrijeme nakon Sušaka, imala najveći promet na istočnoj obali Jadrana.

U Prvomu svjetskom ratu i nakon njega gospodarski zamah u Poneretavlju donekle stagnira. Ipak, metkovska luka postaje značajnim trgovinskim središtem (po prometu odmah nakon Sušaka). Prama popisu pučanstva 1931. Metković je imao blizu tri tisuće stanovnikaa. Širi se trgovački i ugostiteljski obrt, djeluje Gradska glazba, grad ima dvije kinodvorane, hotel "Zagreb", gradski park, Turističko društvo, carinarnice, duhansku, veterinarsku i zdravstvenu stanicu, pučku i građansku školu i mnoge upravne zgrade. Postoje naznake i o postojanju nekoliko javnih kuća, što nije neobično s obzirom na jaki lučki promet.

U Drugomu svjetskom ratu su Metković više puta bombardirali saveznički zrakoplovi, pa je kraj rata dočekao u ruševnom stanju. U doba FNRJ i SFRJ, Metković je postupno napredovao na gospodarskom, kulturnom, prosvjetnom i športskom planu, dok je imao poteškoća u razvoju političke demokracije. Do godine 1971. Matica hrvatska bila je nositelj hrvatskoga političkog proljeća, koje je ugušeno policijskom presijom, pritiscima i zatvorskim kaznama glavnih članova.

U nedavnoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku je Metković 1991.– 1992. bio više puta bombardiran iz zrakoplova i topničkog oružja. Glavne borbe za oslobođenje Jadrana i južne Hrvatske iznijeli su pripadnici 116. brigade Hrvatske vojske. U zadnjem desetljeću nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske, Metković opet nastavlja svoj urbani rast.

Gradsko pučanstvo

Grad Metković prema popisu stanovništva 2011. godine ima 16,788 stanovnika[1]. Adminstrativno se sastoji od 5 naselja:

  • Metković (15,329 stanovnika)
(četvrti: Liman, Krnjesavac, Unka, Pržine, Klada, Jerkovac, Rokšići, Platan, Crni put, Glibuša, Orašina, Podkraj, Slatine, Jasline, Vrbovci, Jeovci)

Naselja u okolici:

Kultura

Metković je u prošlosti bio selo čiji su stanovnici mahom bili poljodjelci, stočari i ribari koji su svoje kuće gradili na Predolcu štiteći se od redovitih poplava. U takvom prirodnom okružju teško se moglo govoriti o kakvoj kulturi, izuzimajući pučke priredbe koje su vjerojatno bile vezane za crkvene blagdane. Početkom 19. stoljeća, padom Napoleona i dolaskom austrijske vlasti, Metković postaje upravno središte doline, čime počinje njegov gospodarski, a usporedo s njime i kulturni razvitak. Prijelomna godina u kulturnom životu vjerojatno je 1873. kada se osniva Hrvatska narodna čitaonica neretvanska. Narasle kulturne potrebe potiču početak rada Matice hrvatske, kazališnih amatera, limene glazbe... Upravo ova društva i danas čine okosnicu metkovske kulture kroz koju Metkovci naraštajima zadovoljavaju svoje kulturne potrebe.

Započinjanjem gradnje zgrade kazališta, u vrijeme poslije 2. svjetskog rata, Metković je zakoraknuo u svoje novo kulturno doba. Danas kultura u gradu ima svoj dom. Uz dvije pozornice tu je uređen i galerijski prostor u kojem su izlagala mnoga velika imena hrvatskog kiparstva i slikarstva. Gradska knjižnica godinama postiže iznimne rezultate. Oko 1,200 Metkovaca, članova knjižnice, na raspolaganju ima preko 18.000 svezaka

Poznate osobe Metkovića

Crkva:

  • mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, metropolit Splitske metropolije
  • otac Ante Gabrić, (1915 - 1988) misionar u Indiji i suradnik blažene Majke Terezije
  • don Radovan Jerković, (1900 - 1950) svećenik, pisac, hrvatski mučenik
  • mons. Martin Vidović, naslovni nadbiskup ninski i apostolski nuncij u Bjelorusiji
  • don Mile Vidović, ravnatelj splitske Nadbiskupijske klasične gimnazije Don Frane Bulić

Medicina:

  • dr. Mladen Bušić, liječnik, ravnatelj Bolnice Sveti Duh u Zagrebu
  • doc. dr. Nikica Gabrić, liječnik, oftamolog
  • dr. Nela Sršen, liječnica, počasna konzulica RH u Italiji

Književnost i dramaturgija:

  • Obrad Gluščević, (1913 - 1980), filmski redatelj
  • Ivo Knezović, scenograf i arhitekt
  • Dragan Marijanović, književnik
  • Tomislav Martić, glumac
  • Ivo Marević, glumac
  • Radovan Marušić, književnik, scenograf i kostimograf
  • Damir Mejovšek, (1933 - 2006) glumac
  • Ivan Slamnig, (1930 - 2001) pjesnik
  • Martin Tomić, filmski montažer, profesor montaže na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu
  • Stojan Vučičević, (1941 - 1989) pjesnik
  • Vera Zima, glumica

Glasba:

  • prof. Vidoslav Bagur, folklorist i osnivač KUD-a Metković
  • Dragan Brnas, pjevač, studijski glazbenik i aranžer
  • Tereza Gabrić, pjevačica
  • Goran Martinac, glazbeni urednik, aranžer i producent, dobitnik Porina
  • Jurica Popović, glazbenik, tekstopisac, skladatelj
  • Milana Vlaović, tekstopisac i glazbena producentica
  • Matija (Francika) Vuica, pjevačica i modna kreatorica

Likovne umjetnosti:

  • Lajla Mišur - Volarević, slikarica
  • Dragana Nuić - Vučković, akademska slikarica
  • Dunja Vučičević - Ljubičić, akademska slikarica
  • Nikola Vučković, akademski kipar

Šport:

  • Andrija Anković, (1937 - 1980.) nogometaš, zlatni olimpijac 1960.
  • Patrik Ćavar, rukometaš, zlatni olimpijac 1996.
  • Davor Dominiković, rukometaš, zlatni olimpijac 2004.
  • Slavko Goluža, rukometaš, rukometni trener, dvostuki zlatni olimpijac, 1996. i 2004.
  • Sergej Jakirević, nogometni reprezentativac BIH
  • Vladimir Jelčić, rukometaš, zlatni olimpijac 1996., rukometni trener
  • Dragan Jerković, rukometaš
  • Nikša Kaleb, rukometaš, zlatni olimpijac 2004.
  • Ante Martinac, (1944 - 2006) povjerenik 1. HNL
  • Ivica Obrvan, bivši rukometaš, rukometni trener
  • Ante Pavlović, bivši glavni tajnik NSH i FSJ, bivši direktor NK Dinamo
  • Darijo Srna, nogometaš
  • Igor Štimac, nogometaš, nogometni trener, aktualni predsjednik Udruge klubova 1. HNL
  • Ivan Čupić, rukometaš

Razno - ostali:

  • Branka Bebić - Krstulović, miss Hrvatske
  • Luka Bebić, potpredsjednik Hrvatskog sabora i bivši ministar obrane
  • Filip Dragović, pomoćnik Ministra MUP-a RH
  • dr.sc. Martin Glamuzina, sveučilišni profesor
  • Miljenko Grgić alias Mike Grgich, svjetski poznati vinar iz Kalifornije
  • dr. Ivan Jurić, povjesničar i pedagog
  • mr.sc. Radomir Jurić, sveučilišni profesor
  • Damir Magaš, znanstvenik, geograf, prvi rektor Sveučilišta u Zadru
  • Prof. dr. sc. Ilija Manenica, sveučilišni profesor, pročelnik odjela
  • mr. sc. Marija Obad, sveučilišna profesorica
  • general bojnik Mate Obradović, visoki vojni dužnosnik, bivši glavni inspektor MORH-a
  • Stanislav Prusac, softverski poduzetnik

Naobrazba

  • Osnovna škola Stjepana Radića
  • Osnovna škola Don Mihovila Pavlinovića
  • Srednja škola Metković
  • Gimnazija Metković
  • Narona Centar za obrazovanje

Šport

Poznatiji športski klubovi iz Metkovića su:

  • Rukomet: RK Metković
  • Nogomet: NK Neretva
  • Košarka: KK Metković
  • Karate : KK Metković
  • Veslanje: VK Neretvanski gusar
  • Bućanje: BK Krnjesavac, BK Krvavac, BK Metković i BK Predolac

Znamenitosti

  • Ornitološka zbirka u Metkoviću, zbirka prepariranih ptica
  • Arheološki muzej Narona u Vidu
  • Maraton lađa na Neretvi, tradicijsko natjecanje lađara

Ine zanimljivosti

  • Slavni talianski putopisac Alberto Fortis u svom čuvenom djelu "Put po Dalmaciji" piše i o svom posjetu Neretvanskom kraju 1772. godine. U knjizi pripovijeda o teškom i nezdravom životu u Neretvi gdje je često harala malarija. Zbog toga je opravdano nastala izreka "Neretvo od Boga prokleta", a malarija se nazivala, čak i u medicinskim krugovima "Neretvanska bolest". Dalje iznosi jedan zanimljiv podatak, kako mu je jedan Neretvanin rekao da groznica od koje masovno stradaju dolazi od uboda komaraca. Stoga svaki stanovnik ima mali šator kojim se štiti od uboda komaraca. Zanimljivo, jer je komarac kao uzročnik malarije formalno "otkriven" tek u Indiji 1898.
  • Lepra (leprozija ili Hansenova bolest), tj. guba stoljećima je harala Europom, pa i Hrvatskom. U Dalmaciji je tako svaki veći grad imao svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Najvjerojatnije je došla iz susjedne Bosne, kamo su je donijeli turski vojnici. Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca. Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij, gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. posljednji leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. leprozorij je ukinut. Kao kuriozitet navedimo da se u župnom uredu u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Sv. Pričest bolesnicima
  • Za vrijeme I. sv. rata iznenada je otkrivena vrijednost neretvanske pijavice. Naglo je počeo lov na njih, a cijena im je na svjetskom tržištu vrtoglavo rasla. Početkom 30-tih godina neretvanska pijavica je po kvaliteti zauzimala prvo mjesto na svjetskom tržištu, a vrijednost joj je skočila za sto puta u odnosu prama ostalim pijavicama. Obično su se lovile uranjanjem lovčeve noge i udaranjem štapom po vodi, čime se oponašalo gibanje toplokrvnih životinja na koje se inače pijavice kupe.

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license almost from Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia).

  1. ↑ DZS - Popis stanovništva 2011. godine
Dobavljeno iz "http://hr.metapedia.org/m/index.php?title=Metković&oldid=35624"