Mikula Brozić
Mikula Brozić (Omišalj na Krku, oko 1525. - Omišalj, izmedju 1580. i 1585), glagoljaš.
Životopis
Prvi se put spominje u kolovozu 1548. kao svećenik kad je u nekom sporu pred biskupskim vikarom osuđen da plati svom protivniku 31 liru. Već 1549. njegovo je ime (Nicolaus Brosich v. plebanus) na prvom mjestu u zapisniku kanonske vizitacije u popisu omišaljskog svećenstva. Tada je obavljao dužnost župnika u Omišlju, a nakon 1549. u aktima i protokolima krčkoga biskupskog arhiva redovito se navodi kao plebanus. Istom ga je 6. travnja 1560. mletački dužd izabrao za župnika, a 1563. taj je izbor potvrdio biskup. Brozić je 1560./61. boravio u Veneciji zbog tiskanja glagoljskog Brevijara. Godine 1565. priznaje vizitatoru da ima jednu slavensku protestantsku knjigu tiskanu u Njemačkoj. Kao glagoljski notar bio je 1571. podvrgnut posebnom ispitu. Godine 1579. rektor je i omišaljskih kapela Svih svetih i Sv. Duha. Posljednji put spominje se 8. rujna 1579. kad je bio pred biskupskim sudom u Krku zbog nekih civilnih sporova. Godine 1585. više nije živ. Glagoljski Brevijar iz 1561. tiskan je na 543 lista, dvobojno (crno-crveno) u dva stupca, a dio početnih slova, glagoljskih i latinskih, ide kroz dva redka. Brevijar, u kojemu se nalaze i dva sitna drvoreza (kralj David i likovi Sv. Petra i Pavla), sadržava Psaltir s kanticima, Temporal, oficij Marijina pohođenja, Sanktoral, Komunal, misalske tekstove (Red mise, uzorke votivnih misa) i ritualne tekstove. Na prvom (verso) listu Brozić navodi da je Omišljanin: I to nači ‹ni›h’ ê Omišlanin’. To je ujedno posljednja tiskana glagoljska liturgijska knjiga hrvatske redakcije, jer su u skladu s odredbama Tridentskog sabora privatne inicijative u izdavanju liturgijskih knjiga bile onemogućene. Dosada se zna za petnaestak primjeraka Brevijara. Sačuvale su se i dvije Brozićeve notarske isprave (oporuka omišaljskog suca od 6. lsitopada 1569, prevedena na talijanski oko 1660, ter izprava iz 1577, koja je prevedena na talijanski 1586).
