Milovan Žanić
| Milovan Žanić | |||
|---|---|---|---|
| Smrt | 1. kolovoza 1946. Fermo, Italia | ||
| Narodnost | Hrvat | ||
| Zanimanje | pravnik, političar, ministar | ||
| Stranka | Stranka prava | ||
| Suprug/a | Alma Stoeger | ||
Milovan Žanić (Senj, 17. svibnja 1882. - Fermo, Italia, 1. kolovoza 1946.), hrvatski odvjetnik, političar i ministar.
Životopis
Gimnaziju je polazio u Rijeci i Zagrebu, ter pravni studij u Zagrebu, gdje je i stekao doktorat. Bio je iztaknuti pravaški političar, koji je izabran na listi Hrvatske zajednice, 1925., za narodnog zastupnika. Bio je više puta uhićen. Bio je jedan od podpisnika "Izjave Hrvatske opozicije" (9. kolovoza 1925.), u kojoj se vodstvo HSS-a optužuje da je prihvatilo Vidovdanaski ustav bez znanja hrvatskih zastupnika. Uvodjenjem šestosiečanjske diktature 1929., bio je prvi sudjen po Zakonu o zaštiti države u Beogradu, ter mu je kao psoljedica toga oduzeto javno bilježničtvo. Od 1937. ima vlastiti odvjetnički ured u Zagrebu. Bio je vlasnik i urednik tjednika "Graničar". Početkom 1941. interniran je u Krušćići. Bio je oženjen Almom Stoeger.
Djelovanje u NDH
Pripadao je domobranskom vodstvu ustaškog pokreta, u čijem je izaslanstvu 13. travnja dočekao Antu Pavelića, nedaleko od Karlovca. Istog dana kada je proglašena NDH imenovan je opunomoćenikom za unutarnje poslove, a 12. travnja imenovan je u privremeno Hrvatsko državno vodstvo. Zajedno sa Slavkom Kvaternikom, 10. travnja, podpisao je Zakon o prisezi vjernosti Državi Hrvatskoj, a 13. travnja je sam podpisao Proglas o uzpostavi Hrvatskog oružničkog zapovjedničtva. Žanić i Slavko Kvaternik imali su prvi i formalne funkcie u NDH. Bio je predsjednik Zakonodavnog povjerenstva - prve i druge vlade NDH. Prvi je koji je podpisao zakonsku odredbu o ukidanju ćirilice na prostoru NDH. Sredinom veljače 1942. imenovan je državnim ministrom u Predsjedničtvu vlade, na čijoj dužnosti ostaje do studenog 1943., nakon čega je umirovljen na vlastitu molbu. Odlukom Predsjedničtva vlade, od 13. veljače 1942., bio je postavljen za povjerenika Hrvatskog crvenog križa. Odlazi u emigraciu u svibnju 1945., a zatim u Italiu, gdje i umire 1. kolovoza 1946. u logoru.
| ” | Ova država, ova naša domovina mora biti Hrvatska i ničija više. | “ |
