Mljet (otok Mlyt)

Mljet
Podatci
Položaj	Jadransko more
Država	???
Glavno naselje	Babino Polje
Površina	98,015857 km²
Najviši vrh	Veliki grad, 514 m
Obalna crta	135,185 km
Broj pučanstva	1,088 (2011.)

Mljet (otok Mlyt): - Štokavski Mljet (ili starije-čakavski: Mlyt) je najiztočniji veći otok na Jadranu, koji leži u dubrovačkom arhipelagu, a dug je 37 km smjerom iztok-zapad i oko 3km širok (sjever-jug).

Poviest otoka Mljeta

Ovaj otok je tiekom poviesti zapisan pod raznim sličnim imenima: Melita, Melida, Meleta, Mlete, Melta, Malta, Meleda, insula Melitensis. Porijeklo imena vodi daleko u poviest jer Melite u grčkom jeziku ima značenje kao i latinska riječ mel, melis = med.

Otok je najvjerojatnije naseljen Ilirima već tiekom drugog tisućljeća pr. Kr., koji su ovamo došli s poluotoka Pelješca i iz doline Neretve. Iz tog doba su očuvane brojne kamene gomile i ostatci nekadanjih gradjevina. Kameni ostatci su najbolje vidljivi na zapadu nedaleko od Velikog jezera na mjestu Veliki Gradac, ter na sredini otoka kod Babinog Polja.

Nakon provale Slavena i Avara, Mljet je naseljen izbjeglicama iz obalnih rimskih gradova. Slaveni ubrzo potom počinju naseljavanje, a zatim uspostavljaju i svoju vlast na otoku.

Mljetsko pučanstvo

Tiekom poviesti broj stanovnika se mjenjao, a prvi zapis o pučanstvu Mljeta je ostavila Dubrovačka republika od 1673.- 1674. godine, kada je na Mljetu živjelo 622 stanovnika. Po popisu iz 1807. godine Mljet je imao 896 stanovnika, a taj broj i dalje raste sve do 1948. godine. Od tada pa do danas, broj stanovnika ponovo opada, ali se i na samom otoku mjenja mjesto stanovanja.

Najbolji primjer je središnje Babino polje koje je još uvijek tu najbrojnije otočno naselje, ali njegovo pučanstvo sve više seli u obalnu luku Sobra. Naselja na otoku Mljetu su 1991. godine imala slijedeći broj stanovnika: Babino Polje 398, Goveđari 179, Polače 123, Korita 90, Prožura 78, Blato 77, Sobra 68, Maranovići 60, Pomena 50, Saplunara 32, Kozarica 32, Ropa 19, Okuklje 16 i Prožurska Luka 15.

Općinska naselja Mljeta

Općini Mljet pripada 20 naselja (stanje 2006), to su: Babine Kuće, Babino Polje (općinsko središte), Blato, Goveđari, Korita, Kozarica, Maranovići, Njivice, Okuklje, Polače, Pomena, Pristanište, Prožura, Prožurska Luka, Ropa, Saplunara, Solin, Sobra, Tatinica i Velika Loza.

Veća otočna naselja na Mljetu su upravno središte Babino polje nasred otoka, a na zapadu Polače i Pristanište u kojima je uprava Nacionalnog parka Mljet, zatim na sjeveroiztoku trajektna luka Sobra i na sjeverozapadu Pomena unutar nacionalnog parka, gdje je smješten jedini veći hotel na otoku).

Otočna naobrazba

Na otoku postoji samo osnovna škola u Babinom polju. Za dalji nastavak školovanja, sva su djeca prisiljena otići iz otoka u Dubrovnik.

Gospodarstvo

Glavne su tradicijske gospodarske grane na otoku vinogradarstvo i maslinarstvo, a od novijeg doba donekle i turizam.

Nacionalni park Mljet

Mljet je otočni narodni park u jugoiztočnoj Hrvatskoj, a obuhvaća zapadni dio otoka Mljeta, koji se prostire na 5.375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. Ovo je otočno područje od 11. studenog 1960. proglašeno nacionalnim parkom i tvori prvi pravi pokušaj zaštite ekosustava na Jadranu.

Nacionalni park Mljet obuhvaća zapadnu trećinu otoka Mljeta, od područja Crna klada do najzapadnije točke otoka na rtu Goli. U sastav narodnog parka ulaze naselja Polače kao glavna turistička i putnička luka, pa Goveđari u čiji sastav ulaze naselja Babine Kuće (najstarije naselje na Jezerima), malo mjesto Soline na ulazu u Veliko jezero i Pristanište s poštom i upravnom nacionalnog parka, ter Pomena kao bivše ribarsko naselje stanovnika Goveđara, a danas mjesto s jedinim hotelom na otoku.

Značajke narodnog parka

"Nacionalni park Mljet" je proglašen područjem posebne namjene zbog:

• Jedinstvenog panoramskog izgleda razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, ter bogate ortografije okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i starinska naselja u kamenu. Njegova vanjska obala otvorena južnom moru, strma je i puna obalnih špilja tzv. garme. Nutarnja obala okrenuta kopnu i buri niža je i pristupačnija.
• Brakičnog sustava Velikog i Malog jezera što je jedinstvena geoložka i oceanografska pojava na obalnom krasu, značajan u širjim razmjerima. Ova dva morska jezera bila su prvotno slatkovodna oko 10.000 godina, negdje sve do početka kršćanske ere. Jedino na obalnim stijenama nalaze se endemične dalmatinske biljke poput dubrovačke zečine.
• Lijepo razvijenog bogatoga šumskog pokrova što je donedavna prekrivao velike površine uz obale Sredozemlja, a danas se riedko kao ovdje zadržao u svom poluizvornom obliku (ali uz dosadjene borove). Oko Mljetskih jezera šuma se spušta do samih obala, jer su jezera zaštićena od udara jakih vjetrova i posolice, pa su i valovi manji.
• Otočića Sv. Marije na Velikom jezeru sa srednjovjekim benediktinskim samostanom i crkvom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je zbog svog izimnnoga estetskoga ugođaja i duhovno-kulturne tradicije svojevrstan simbol otoka i nacionalnog parka "Mljet"
• Lokaliteta Polače kao sklopa kulturno-poviestnih znamenitosti s rimskom palačom i sklopom utvrde, ter ranokršćanskim bazilikama uklopljenim u slikoviti, od vjetrova zaštićeni zaljev.
• Iznimne kulturno-poviestne bašćine koja u neprekinutom sliedu od vremena ilirskih plemena i Rimskog Carstva ter Dubrovačke Republike doseže sve do danas.

Biljni pokrov parka

Šume u NP Mljet zauzimaju više od 90% ukupne površine. Vegetacia nacionalnog parka Mljet je vrlo bujna, zbog čega Mljet nazivaju 'Zelenim otokom'. Sekundarna (zamjenska) šuma alepskog bora oko ovih jezera se smatra najočuvanijom i najljepšom šumom te vrste na Sredozemlju. Uz šumu Dundo na otoku Rabu, ine izvorne šume hrasta crnike ili česvine na Mljetu su najočuvanije na Jadranu.

Mljet sadrži i neke biljne endeme i relikte, kojih je ipak više na sjeveroiztoku otoka već izvan tog parka. Među ovima su najpoznatiji dubrovačka zečina (Centaurea ragusina), velika ranjenika (Anthyllis barba-jovis), drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides), pa još više inih izvan tog parka na nezaštićenom sjeveroiztoku otoka Mljeta.

Životinjski sviet

Kopnena fauna je dosta osiromašena nakon što je 1909. godine na Mljet umjetno unesen indijski mungos (Herpestes auropunctatus), vrsta grabežljivca koji uništava zmije. Od tada na Mljetu nema zmija otrovnica, ali je i puno manje divljači. Nakon uništenja zmija je mungos odonda počeo stvarati probleme i lokalnom pučanstvu jer je potom počeo napadati i domaću perad. Uz mungosa, na Mljetu od veće divljači obitavaju divlje svinje (Sus scrofa), pa umjetno uneseni mufloni i jeleni lopatari (Dama dama).

Podmorska fauna je bogata raznom bielom i plavom ribom, školjkama i rakovima. Životinjski sviet Nacionalnog parka Mljet u tipičnim kraškim podzemnim staništima poput polušpilja, špilja i jama još nije pobliže iztražen. Neki od endemskih bezkralježnjaka kao Meledella werneri, Pergamasus meledensis, Otiorrhynchus meledanus i Strouhaloniscus meledensis, dobili su ime po Mljetu gdje su prvi puta pronadjeni.

Na otoku je zabilježeno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Od guštera tu žive zelembać (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (L. oxycephala), jadranska gušterica (L. melisellensis) i kućni macaklin ili tarantela (Hemidactilus turcicus). Zmije su na otoku zahvaljujući mungosu zamalo posve iztriebljene. Ptičji svijet je bogat i raznovrstan osobito u doba selidbe. Tada borovu šumu i makiju nastanjivaju ptice poput zeba (Fringilidae), crvendaća (Erithacus rubecula) i kosa (Turdus merula), dok se tu u proljeće i ljeti može čuti slavuje (Luscinia megarhynchos).

Od ptica grabljivica u NP Mljet obitavaju vjetruše (Falco tinnunculus), kobci (Accipiter nisus), škanjci osani (Pernis apivorus), ćuk (Otus scops), šumska sova (Strix aluco) i ušara (Bubo bubo). Od manjih sisavaca može se naći poljski miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus europaeus), više raznih šišmiša (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina) i zec (Lepus europaeus).

Mljetska jezera

Veliko jezero je zapravo poluslani zaljev koji je kod Solina povezan s otvorenim morem, a nastalo je potapanjem kraškog polja. Veliko jezero ima površinu od 1,45 km2, a najveća mu je dužina 2,5 km i širina 1 km. Najveća dubina Velikog jezera je 46 metara. Veliko se jezero spaja s otvorenim morem dugim kanalom, koje se na ulazu zove Veliki most, a odatle se širi u Solinski kanal i zatim se spaja s otvorenim morem. Veliki je most prije 1958. godine bio plitkiji i uži nego danas i nadsvodjen starim kamenim mostom, što je tu uvjetovalo stvaranje jake morske struje, koja se mjenjala svakih šest sati. Za vrijeme plime ili oseke struja je ili ulazila ili izlazila iz jezera. Na tom su mjestu benediktinci izgradili mlin, kojeg je pokretala struja, i služio je za proizvodnju soli i naselje Soline blizini po tomu je dobilo ime.

Veliki je most srušen 1958. godine, što je naredio jugo-predsjednik J.B. Tito, eda bi na svojoj jahti mmogao uploviti u ta Mljetska jezera. Malo jezero se nalazi na sjeverozapadnom rubu Velikog jezera i s njime je spojen plićim kanalom dugim 30 metara i dubokim do 0,5 metara, kroz koji također teče jaka morska struja ovisna o plimi i oseki. Kanal se nalazi na mjestu koje se zove Mali most. Površina Malog jezera iznosi 0,25 km2, a najveća mu je dubina 29 metara. More se u Malom jezeru slabo izmjenjuje pa ono ima svojstva lagune.

Otočić Sveta Marija

U južnom dielu Velikog jezera izdiže se manji otočić veličina 120m X 200m. Na njemu su pronađeni ostatci rimske gradjevine, ali je sad najpoznatiji po samostanu benediktinaca koji su na otok došli od 12. stoljeća. Dolazak stranih benediktinaca iz Apulije je izazvao nezadovoljstvo domaćih benediktinaca (benediktinski samostan na Lokrumu je izgrađen 1203. godine), pa je pravo na otok taliankim benediktincima dao i zahumski župan Desin (u nekim izvorima zahumski knez Desa). Benediktinci su najprije na tom otočiću izgradili samostan, a zatim krajem 12. stoljeća i crkvu. Romanički je samostan više puta pregrađivan. Današnja je zgrada dvokatna renesansna gradjevina koju s dvije strane omedjuje dvorište, a glavni trakt ima arkadni hodnik prama dvorištu. Na jugoiztočnom se uglu nalazi obrambena kula, pa sve te gradjevine uključivo i crkvu tvore obrambenu cjelinu.

Samostan je napušten od 1869. godine i za taj se dogodjaj veže pučka legenda kako su benediktinci prokleli pučanstvo Mljeta, tako što su sve radili obrnutim redosliedom. U molitvenu su procesiju išli u smjeru obrnuto od kazaljke na satu, svieće kad bi upalili obrnuli bi ih naopako, dok su molitve izgovarali od kraja prama početku. U tom samostanu su kao redovnici boravili mnogi poznati znanstvenici i umjetnici. Najpoznatiji stanovnici mljetskog samostana su bili dubrovački pjesnici Mavro Vetranović i Ignjat Đurđević, pa jedan od najpoznatijih bizantologa tog vremena Anselmo Banduri. Crkva Sv. Marije u sklopu samostana je jednobrodna romanička (apulijska) građevina podignuta po uzoru na onu koju su benediktinci imali u Monte Garganu. Crkva je pregrađena i proširena u 16. stoljeću i tada je na trijem postavljen grb Gundulića.

Rimska palača

U 3. stoljeću Rimljani su izgradili ljetnikovac u zaljevu, koji je bio potpuno zaštićen od udara bilo kojih vjetrova, ali su za odabir mjesta za gradnju palače bili presudni blizina i izvor pitke vode, koji još uvijek postoji u naselju. Po legendi je palaču, po uzoru na rimske zaselke iz doba Carstva dao izgraditi antički Agesilaj iz Anazarba u Kalikiji. Agesilaj se na Mljet sklonio zajedno sa sinom pjesnikom Opianom, nakon što ga je protjerao rimski car Septimije Sever. Legenda dalje kaže kako ih je potom car Karakala oslobodio od tog zatočeništva, nakon što mu je pjesnik sročio nadahnute stihove o ljepoti mora i ribarenja.

Opian i njegov otac odbili su povratak u Rim, opravdavajući kako svoje malo carstvo nikad ne bi mienjali za veliko i pritom su caru poslali granu alepskog bora sa ptičjim gnjezdom u kojem je bila školjka. U zajedničku cjelinu s palačom ulaze još i ostatci termi u kojima je pronadjen mozaik ptice ždrala koja je bila simbolom Iztočnih Gota, ter arsenal i skladište za galije. Kasnije su uz palaču bile izgradjene još dvije ranokršćanske bazilike po uzoru na solinske bazilike.

Reference

Partly adapted and elaborated by GNU-license, almost from Croatian Wikipedia.