Murter (Srimac)

Murter
Podatci
Položaj	Jadransko more
Država	???
Glavno naselje	Murter
Površina	17,58 km²
Obalna crta	42,605 km
Broj pučanstva	5,100 (2011.)

Murter (Srimac), starogrč. Skardon, antički-latin. Colentum, talij. Mortara, srednjovjeki čakav. Srimac: To je sjevernodalmatinski priobalni otok ispred primorske luke Pirovac. Naselja na otoku su Betina, Tisno, Jezera i Murter. Murter je ujedno najveće i najstarije naselje na otoku. Otok je s kopnom spojen kratkim mostom u mjestu Tisno, ima 1.500 stanovnika, površina otoka je 17,58 kv.km, a dužina obalne crte je 42,605 km.

Abstract

Murter (Italian: Mortero, medieval Srimac) is name of the island in the Croatian coast of the Adriatic sea, located in central Dalmatia at 43°48′N 15°37′E / 43.80°N 15.62°E / 43.80; 15.62, as well as that of a small village on the north-western part of that island. The small town of Betina is located on the northwestern shore of the island, while Jezera and Tisno are located on its eastern coast. The island's recent population is about 5,192 inhabitants, whilst that of the village is 2,010. Absolute majority are Croats with 97.59%.

Poviest

Taj najveći i kopnu najbliži otok Šibenskog otočja bio je naseljen od starih Ilira još u predpoviesno doba. Prvi put ga spominje grčki prirodoznanstvenik Ptolomej pod imenom Skardon. Povijesni kontinuitet održan je i kroz doba vladavine Rima o čemu svjedoče ostatci rimskog naselja Colentum između Betine i Murtera, brojne ruševine rimskih ljetnikovaca, freske i mozaici razasuti po kopnu i moru. Smatra se (idejno) kako je pridošlo slavensko pučanstvo tu zateklo već pusto antičko naselje i tu se naselilo (što genetski još nije provjereno).

Pod srednjovjekim hrvatskim imenom "Srimač" spominje se 1251. godine kada ugarsko-hrvatski kralj Bela proglašava granice Šibenske komune. U to vrijeme na otoku se nalaze samo dva naselja: Veliko Selo (Villa Magna) - danas Murter i Jezera, dok Betina i Tisno nastaju u kasnijim stoljećima za vrijeme povlačenja domaćeg pučanstva s kopna pred turskim provalama. Otok Murter spominje se 1318. g. pod imenom "Insula Mortari", od koga je kasnije i naselje Murter dobilo ime. Od 1740. godine otok dobiva ime Murter. Danas su sva otočna naselja povezana asfaltiranim prometnicama.

Gospodarstvo

Južne otočne padine izvan naselja dijelom još pokriva poluprirodna tvrdolisna makija. Veći dio otoka uz ceste između naselja je prekriven stoljetnim stablima maslina i smokava što su i glavne tradicijske kulture koje uzgaja domaće pučanstvo. Dinko Zavorović, šibenski povjesničar, zapisao je 1597. godine kako je otok dobro obrađen zahvaljući napornom radu njegovih stanovnika i da se ondje proizvodi vrhunsko vino. Osim zemljoradnje, ino zanimanje stanovnika bilo je ribarstvo i stočarstvo. U novije vrijeme, zbog iznimnih prirodnih potenciala, turizam sve više postaje gospodarski motor razvitka.

Općina Murter-Kornati

Murter - Kornati je otočna općina u južnoj Hrvatskoj. Nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji: površina općine je 81,08 kv.km, broj stanovnika je 2.075 a, poštanski broj = 22243 Murter, z. širina = 43.81N i z. dužina = 15.61E.

Zemljopis

Općina Murter-Kornati se nalazi na otoku Murteru i općenito obuhvaća sjeverozapadnu stranu otoka s istoimenim gradom, pa još desetak nautičkih milja udaljeno Kornatsko otočje. Općina kopneno graniči s općinom Tisno koja obuhvaća istočni ostatak otoka.

Povijest

Otok Murter je bio nastanjen već u predpovijesti i u doba Ilira. Liburni i Rimljani, koji su živjeli na otoku, ostavili su jasne tragove svoje nazočnosti. Arhitektonski ostaci rimskih objekata, lučkih uređaja i mozaici govore o važnosti otoka u antičko doba.

Otok Murter prvi put spominje Plinije Stariji pod imenom Colentum. Hrvatsko ime otoka Srimac (Srimač) pojavljuje se 1251. godine, kad je ugarsko-hrvatski kralj Bela odredio granice šibenske komune. Tek od 1740. godine otok dobiva novovjeko ime Murter. Podrijetlo imena Murter još je znanstveno nedokazano. U novije vrijeme prevladava mišljenje kako se naziv Murter odnosi na antičko izdubljeno kameno korito koje se nalazilo u sklopu preše za ulje, a zvalo se mortarium. Riječ mortar, mortario u hrvatskom jeziku ima značenje mužar, stupa - radi se o nazivima za posude u kojima se ručno melju žitarice, a stupa se koristi i kao naziv za prešu ili tijesak. Drugo promišljanje vezano je uz toponim uvale Murtar koja se nalazi na jugozapadnom dijelu otoka po kojoj bi kasnije cijeli otok dobio ime.

U blizini današnjeg gradića se nalazio antički grad Colentum čiji ostatci, koje je već velikim dijelom pokrilo more, leže u podnožju brda Gradine, na sjevernoj strani uvale Hramine. Colentum je doživljavao svoj procvat u doba rimskih careva Nerona (37.-68.) i Vespazijana (9.-79.), čiji je novac tu pronađen tijekom prvih arheoloških istraživanje provedenih od 1907. do 1909. godine. Grad je imao tipičnu antičku arhitekturu, kuće podignute na kat, cisterne za vodu, terme i uske ulice popločane kamenim pločama vrlo slične današnjim ulicama u starim dijelovima dalmatinskih gradova, pa i starom dijelu Murtera.

Arheolozi su tu otkrili luksuzne zgrade, najverojatnije ljetnikovce, terasasto raspoređene niz padinu Gradine, s pročeljima okrenutim prema moru. Predpostavlja se da su Colentum početkom 2. stoljeća srušili i opljačkali gusari, a ima indicija i da je nastradao u potresu. Dio ruševina uz obalu bio je obnovljen, ali Colentum više nikada nije vratio svoj početni sjaj. Daljnja sudbina Colentuma se ne zna.

U 13. st. na otoku postoje dva srednjovjeka naselja - Veliko Selo (Villa Magna), danas Murter i Jezera. Stari dokumenti navode kako je godine 1298. imao 203 stanovnika. U Murteru i ostalim naseljima na otoku sve do 18. st. njegovale su se glagoljica i bosančica, što dokazuju očuvani stari župni dokumenti iz tog vremena. Godine 1866. osnovana je tu i najstarija pučka knjižnica u Dalmaciji, koja je imala važnu ulogu u narodnom preporodu. Osnovna škola i pošta otvoreni su 1877. godine, a 1910. godine je osnovana Uljarska zadruga. Naselja Betina i Tisno nastali su u doba turskih provala u šibensko područje u 16. st. od prebjega s kopna.

Srednjovjeki Murter je nastao na prostoru današnjeg Sela podalje od mora, dok je luka Hramina formirana mnogo kasnije, u trenutku kada su Murterini postali odkupom posjeda, najbrojniji vlasnici kornatskih otoka. Do njih su mogli samo brodom, pa je za to trebala i pripadna lučka infrastruktura.

Pučanstvo

Naselje Murter broji oko 2.000 stalnih stanovnika. U turističkim mjesecima taj je broj daleko veći, po slobodnoj procjeni oko četiri puta.

Uprava

Od državnih institucija u Murteru se nalaze općinska uprava, lučka kapetanija i osnovna škola. U gradu ne postoji policijska stanica, niti vatrogasna jedinica. Najbliže takve ustanove nalaze se u Tisnu, odnosno Vodicama na kopnu. Prometna povezanost s okolnim područjima oslanja se na dvije ceste koje vode u susjednu općinu Tisno, a kroz nju do Tišnjanskog mosta i kopna. Trajektnog prijevoza nema.

Naobrazba

U Murteru se od obrazovnih sadržaja nalazi osnovna škola (Murterski Škoji), pa Narodna knjižnica i čitaonica.

Kultura

Crkva sv. Mihovila je središte okupljanja starijih Murterina. Osim crkve, od religijskih struktura postoji i nekoliko kapelica razasutih širom općine, od kojih je najznačajnija kapelica sv. Roka na brdu iznad grada. Svake godina 8. rujna, na dan Male Gospe, u Murteru se organizira opća fešta.

Kulturna ponuda u Murteru je skromna: ljetno kino, muzej, knjižnica, pa nekoliko privatnih galerija. U gradu djeluje kulturno društvo "Zaokret". Ugostiteljska ponuda je prikladna s obiljem kafića, konobi i restorana. Brojne i lijepe plaže ipak su najvažniji kulturno-zabavni sadržaj, barem u ljetnim mjesecima.

Šport

Od športskih društava postoje boćarski i malonogometni klub, s pripadnim igralištima.

Gradić Murter

Murter je gradić i najveće naselje na sjeverozapadnom dijelu istoimenog otoka, a udaljen je 30 kilometra od Šibenika i 50 kilometra od Zadra. Broj stanovnika je 2.068, poštanski broj je 22243 Murter, a z. širina = 43.820N i z. dužina = 15.592E.

Zemljopisni položaj

Murter je okružen brežuljcima Raduč (125 m), Sv. Roko (70 m) i Gradina (62 m). Murter se širi prama uvali Hramina u kojoj je izgrađena marina, pa prama uvali Slanica u kojoj je najljepša plaža na šibenskoj rivijeri. Osim plaže Slanice, Murter ima još četiri plaže što su Luke, Podvrške, Čigrađa i Kosirina. Uvala Hramina razmjerno je dobro zaštićena od pučinskih vjetrova osim bure. S vidikovca crkve Svetog Roka pruža se pogled na okolna naselja, brojne otoke, otočiće i uvale, ali i 10-ak milja udaljene Kornate.

Povijest naselja

Na poluotoku Gradini nalaze se ostaci jedne od najvećih gradina na tlu južne Liburnije, a u njezinu podnožju i uz obalu ruševine antičkog grada Colentum. Colentum je i starije ime otoka Murtera, nakon prvoga starogrčkog Skardon. Spominju ga Ptolomej i Plinije u I. stoljeću, pa kozmograf iz Ravennne u VII. Porfirogenet u X. stoljeću ne navodi Colentum, što znači - s obzirom na upućenost Cara u prilike na obali i otocima - da je tada već prestao postojati. Teško je sa sigurnošću odrediti kada Hrvati prvi put stupaju na otok. Po nalazima materijalne kulture i jezičnim ostatcima u toponimima, to je bilo dosta rano, a prvi pisani spomen imena je iz 1285. "Župa Srimac ima g. 1298. sela: Veliko selo (Villa magna) i Jezera na Murteru, pa Žirje i Zlarin" - tvrdi don Krsto Stošić.

Najprije se zvalo Veliko Selo (od XIII. st.) i Srimač (Srimac), a od 1715. ima sadanje ime. Novo naselje Srimač, Hrvati su u duhu svog shvaćanja i iskorištavanja prostora na otocima, podigli dalje od mora, na pristranku uz rub plodnog polja i u podnožju Vršine i Raduča, s kojih se moglo kontrolirati stanje na moru i prijetnje koje su s njega dolazile. Nekako istodobno (1318.) na prvim pomorskim kartama prvi put se spominje i ime Mortar, kasnije u duhu lokalnog govora oblikovano u današnji oblik Murter. Oba imena su postojala u uporabi dugi niz stoljeća, dok konačno nije dobio današnje ime.

Pučanstvo

Naselje Murter prema popisu pučanstva iz 2001. imalo je 2.068 stalnih stanovnika.

Uprava

Od državnih institucija u Murteru se nalaze općinska uprava, lučka kapetanija i osnovna škola. U gradu ne postoji policijska stanica, niti vatrogasna jedinica. Najbliže takve ustanove nalaze se u Tisnom, odnosno Vodicama. Prometna povezanost s okolnim područjima oslanja se na dvije ceste koje vode u susjednu općinu Tisno, a kroz nju do Tišnjanskog mosta i dalje prama magistralnoj cesti i gradovima Zadru i Šibeniku, odnosno prama čvoru Pirovac za autocestu A1. Trajektnog prijevoza nema.

Gospodarstvo

Gospodarska je osnova Murtera poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Nekoć pretežno ribarsko naselje, Murter se sada sve više usmjerava na turizam. Ribarska tradicija je tu ipak još uvijek jaka i uz mnoštvo malih ribara, koji love mrežama stajačicama pretežno u Murterskom moru, grad se može pohvaliti i povećom kočarskom flotom, čije područje djelovanja obuhvaća čak i otoke Jabuku i Palagružu. Poljoprivreda je također prisutna u općini, ali se najčešće svodi na proizvodnju za osobne potrebe. Najistaknutije grane su maslinarstvo i uzgoj smokava. Na Kornatima postoji bar jedan pčelarski posjed. Nekoliko domaćinstava još uvijek uzgaja ovce, ali je ovčarstvo nakon Domovinskog rata zamalo ugašeno.

Turizam je danas najprobitačnija grana gospodarstva općine. U uvali Slanici se nalazi hotel "Colentum" i Kamp "Slanica", ali najviše profita se ostvaruje kroz privatni smještaj. Zamalo svaka kuća u Murteru opremljena je za prihvat gostiju. Sve veća apartmanizacija posebno je zahvatila dijelove Murtera kao što su Podraduč, Jersane i Slanica. Veliki dio zarade ostvaruje se od turizma, uglavnom od apartmana koji se iznajmljuju u Murteru, ali i od privatnog smještaja na 10-ak milja udaljenim Kornatima i to u ribarskim kućama koje su namjenjene za robinzonski turizam.

Kornati su većinom u vlasništvu Murterina. Na Kornate se također organiziraju i izleti brodovima. Zahvaljujući trima marinama, od kojih je jedna u Murteru, a dvije na Kornatima, Murter se može ubrojiti i u važnija središta nautičkog turizma na Jadranu. U gradu se također nalazi i jedno brodogradilište, opremljeno za izradu i remont svih vrsta malih i srednjih plovila.

Spomenici i znamenitosti

Od sakralnih spomenika treba spomenuti kapelicu Sv. Roka iz 1760. godine, crkvu Sv. Mihovila rekonstruiranu 1770. godine, pa crkvu Gospe od Gradine. U Murteru je od 1866. godine otvorena prva seoska otočna čitaonica na području Dalmacije. Na brdu Raduč nalazi se vojna utvrda koja je izgrađena za vrijme Austrougarske a sastoji se od tunela u brdu i topovskih "gnijezda". Na rivi u Murteru nakon Drugog svjetskog rata podignut je spomenik NOB-i, ali je miniran 2005. godine, pa uklonjen odlukom općinskog vijeća na čelu s Ivom Marušićem

Kultura

Iako prvotno ruralno naselje, Murter je u svom trajanju započeo, njegovao i očuvao visoke standarde kulturnog, osobito pučkog i duhovnog izražavanja. Najprije ranim osnivanjem Pučke škole (1845.), zatim utemeljenjem jedne od prvih čitaonica na hrvatskom jeziku u Dalmaciji (1866.), pa pokretanjem crkvenoga pjevačkog zbora (1900.) i djelovanjem amaterskog dramskog ansambla (od 1922.). Osobito je obilježje mještana druželjubivost, otvorenost, ljubav prema pjevanju i dramskom izražavanju.

Crkva sv. Mihovila je središte okupljanja starijih Murterina. Osim crkve, od religijskih struktura postoji i nekoliko kapelica razasutih širom općine, od kojih je najznačajnija kapelica sv. Roka na brdu iznad grada. Kulturna ponuda u Murteru je skromna: ljetno kino, muzej, knjižnica, te nekoliko privatnih galerija. U gradu djeluje kulturno društvo "Zaokret". Ugostiteljska ponuda je adekvatna, s obiljem kafića, konobi i restorana. Brojne i lijepe plaže ipak su najvažniji kulturno-zabavni sadržaj, barem u ljetnim mjesecima. Svake godina 8. rujna, na dan tzv. Male Gospe, u Murteru se organizira opća fešta.

Poznati Murterini

• Ljerka Pleslić Bjelinski, pianistica
• Mladen Juran, redatelj
• Nikola Bašić, arhitekt
• Veljko Božikov, prof.dr.sc
• Jozica Šikić, doktor kardiolog
• Mirta Zečević, glumica
• Slavko Juraga, glumac

Luka Betina

Betina je obalno lučko naselje na sjeverozapadu otoka Murtera, administrativno pripada općini Tisno i samo je 7 km udaljena od Tisnog (općinskog središta), gdje pokretni most spaja otok s kopnom. Ima 774 stanovnika, poštanski broj je 22244 - Betina, a z. širina = 43.80N i z. dužina = 15.62E.

Povijest Betine

Najveći i kopnu najbliži otok Šibenskog arhipelaga bio je naseljen od starih Ilira (pleme Liburna) još u prepovijesno doba. Povijesni kontinuitet održan je i kroz vremena vladavine Rima o čemu svjedoče ostaci rimskog naselja Colentum izmedju Betine i Murtera, pa brojne ruševine rimskih ljetnikovaca, freske i mozaici razasuti po kopnu i moru.

Betina se prvi put u povijesti spominje 1423. godine kada je u njoj živjelo 15 osoba u 8 kuća, što nas upućuje na još raniji postanak naselja. Godine 1597. u Betini je 16 kuća, a 1678. 52 obitelji s oko 350 stanovnika. Od sredine 16. stoljeća naseljavaju je najviše izbjeglice iz Vrane, pogotovo tijekom 1573. kada Vrana pada u turske ruke. Crkva se gradi u 15. stoljeću, a vjerojatno je bila posvećena Sv. Franji Asiškome, jer je u blizini naselja na otočiću Sustipancu postojao samostan franjevaca trećeredaca koji su pastoralno obsluživali Betinu.

Pučanstvo

U Betini prema popisu stanovništva iz 2001. godine živi 774 stanovnika.

Gospodarstvo

Veći dio otoka prekriven je stablima maslina i smokava, pa su to glavne tradicijske poljske kulture koje uzgaja domaće pučanstvo. U povijesti je ostalo zapisano da se ondje proizvodilo vrhunsko vino. Osim zemljoradnje, zanimanje stanovnika bilo je ribarstvo i stočarstvo. U novije vrijeme, turizam je tu najznačajnije gospodarska grana. U mjestu postoji i Marina Betina, što pruža mogućnost razvoja nautičkog turizma.

Betina je vrlo poznata i po svojim majstorima brodograditeljima u drvu, pa je tu jedno od najpoznatijih brodogradilišta za drvene brodove na Jadranu. Još je 1848. godine otvoreno, za ono vrijeme moderno brodogradilište, a tradicija brodogradnje održala se i do danas, pa se u betinskom brodogradilištu mogu graditi ili vršiti popravci na brodovima i do 300 tona težine.

Kultura i šport

U Betini postoji Kulturno-umjetničko društvo "Zora", koje svojim dugogodišnjim djelovanjem čuva od propadanja kulturne običaje mjesta. Također djeluje i glazbeno umjetnička udruga "Kutak" koja pridonosi razvoju moderne i progresivne glazbe. Svako se ljeto održava smotra folklora zvana "Dan Brganje" na središnjem betinskom trgu. Aktivno djeluju i boćarski klub "Betina", pa muški malonogometni klub "Kalafat", vaterpolski klub "Brodograditelj", jedriličarski klub "Žal" te ženski malonogometni klub "Betina".

Tisno

Tisno je obalno naselje i općina u južnoj Hrvatskoj, a nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji, na sjeveroistoku otoka Murtera. Tisno ima 3.239 stanovnika, površina općine je 67,03 kv.km, poštanski broj je 22240 - Tisno, a z. širina = 43.80N i z. dužina = 15.64E.

Zemljopis

Tisno leži dijelom na Tišnjanskom poluotoku, a dijelom na otoku Murteru. Tjesnac (po kojem je Tisno i dobilo ime) između otoka i kopna širok je samo 38 metara, a od 1832 povezan je sa, danas pokretnim mostom. Noviji dio većeg turističkog naselja je izgrađen na kopnenom predjelu Gomilica. Tisno se nalazi u neposrednoj blizini glavnih dalmatinskih gradova Šibenik 28 km, Zadar 56 km i Split 100 km, s kojima je povezan glavnom magistralnom cestom, pa odnedavna i autocestom A1.

O imenu mjesta

Predci današnjih Tišnjana doselivši se iz zaleđa na otok Murter, zauzeli su sjeveroistočni dio otoka i po tjesnacu na kojem su se smjestili, naselje je dobilo svoje ime. Najstariji hrvatski naziv Tischno nalazi se na nacrtu iz 1567.god. koji se očuvan u Muzeju grada Šibenika.

Sam naziv naselja je kroz povijest bio mijenjan nekoliko puta. Prvotno ime Tisno u vrijeme vršenja popisa stanovnika i izrade topografskih karata za Austrougarske (kada je jedan od službenih jezika u Dalmaciji bio talianski) bilo je prevedeno na talianski u Stretto, a kasnije za stare Jugoslavije ponovo prevedeno u štokavsko Tijesno kao obična riječ (pridjev općeg jezičnog značenja), a ne geografsko ime. Iako su formalno po ondašnjem pravopisu u to vrijeme imena mjesta trebala čitati i pisati na onom dijelektu kojime stanovnici tog mjesta govore, Tisno je i dalje ostalo Vukovsko "Tijesno". Ponovno originalno ime 'Tisno', nasekju je konačno vraćenio nakon osamostaljena Republike Hrvatske.

Prvi spomen i povijest

Narodna predaja kaže i povjesničari pišu, kako je Tisno nastalo doselidbom kopnenih prebjega pred Turcima. Mlečani i Turci vodili su u Dalmaciji šest ratova. Prvi rat je počeo 1463. i trajao do 1479. godine. Već godine 1414. Turci su upali prvi put na šibensko područje i do izbijanja prvog rata, kroz 50 godina izvršili su mnogo upada na šibensko ozemlje i odveli u ropstvo na desetke tisuća ljudi. Zato se pučanstvo preseljavalo s kopna na otoke prije, a osobito za prvoga mletačko-turskog rata, čija je najvažnija posljedica selidba pučanstva s kopna na otoke.

Upadi Turaka na mletački teritorij bili su česti, pa dalmatinski gradovi nisu mogli nikada znati kada će njihovo područje biti napadnuto. Zbog toga su Mlečani počeli podizati utvrde u dalmatinskim gradovima, a u nekim selima obrambene zidine. U tu svrhu godine 1474., mletački dužd šalje šibenskom knezu 300 dukata, neka se na području Mandaline i Tisnoga podignu obrambeni zidovi. To je u Tisnomu učinjeno godine 1475.

Opasnost od Turaka bila je tolika da je šibenski knez Jerolim Pisari boravio u siječnju 1478. u Jurjevgradu (danas Tribunj) i davao upute za borbu protiv Turaka. Tada se seljaci Dazline tuže da ih uznemiruju Turci, pa ne mogu davati desetine. Prvih mjeseci godine 1501., Turci spaljuju Dazlinu, Grabovce, Velim, Zlosela, Putićanje i još jedanajst sela na šibenskome ozemlju.

Tisno se spominje od 1474. godine, a povjesničari pišu kako je Tisno pripadalo župi Murter od svog postanka do 1548., kada je Tisno dobilo svoju župu i kad je u njemu posvećena crkva sv. Duha. To dokazuje natpis nad vratima crkve, na jugozapadnoj strani: Eccl. Cons. MDXXXXVIII (crkva posvećena 1548.), s grbom šibenskog biskupa I. Lučića Stafilića.

Najstarijim djelom Tisnoga i danas se smatra južni kraj zvan Rat. Njega su naselili žitelji iz Oštrice, udaljene oko 2 kilometra od otočnog dijela mjesta. Tijekom 18. stoljeća u Tisno su se doselile bogate obitelji iz Italije koje su se s vremenom asimilirale i pomiješale s domaćim hrvatskim pučanstvom. Iz tog vremena je ostalo 11 vila i palača Mazzura, u kojoj je danas smještena uprava općine Tisno i Općinski sud u Tisnom.

Tisno je 30. kolovoza 2007. pogodila Kornatska tragedija, kada je u požaru stradalo 12 vatrogasaca, od čega je dio bio iz Tisnog. Jedini preživjeli Frane Lučić, također je iz Tisnog.

Spomenici i znamenitosti

Naselje Tisno uz zaselak Dubrava, još tvore Dazlina i Ivinj na susjednom kopnu. Oba ta kopnena mjesta spalili su Turci sredinom 16. st. Prigodom rekonstrukcije crkve sv. Martina u Ivinju (11. st.), počela su arheološka iskapanja pa su ispod crkve pronađeni zidovi rimske Ville rusticae iz 2/3. st. Iskopana je i trobrodna bazilika (sredina 5. st.) s podnožjem oltara i ranokršćanska krstionica - šesterokutni bazen. Uz baziliku je pronađeno i 900 grobova iz 15. stoljeća, a još se traga za grobljem bazilike koja je srušena najvjerovatnije za provale Turaka.

U Dazlini se nalazi crkva posvećena sv. Iliji koja potječe iz 11. st., kako je Dazlina obuhvaćala tada malene zaselke Tribunj i Vodice. U rimsko doba na tom mjestu je stajao fortificijski objekt na cesti Scardona (Skradin) - Zadar. Uskoro se namjerava i na tom lokalitetu započeti s arheološkim iskapanjima, jer se predpostavlja da se ispod ili u blizini te crkve nalazi još starija crkva sv. Križa iz godine 1543.

Turci spaljuju mjesto, a narod bježi na otok gdje je postajalo naselje s ranogotičkom crkvom sv. Marije za koju se predpostavlja da se nalazila u Tisnomu, jer je to dio otoka najbliži kopnu. Predpostavku potvrđuje i to što se na glavnom oltaru sadanje crkve Sv. Duha, povećene 1548. godine, nalazi ranogotički kip Bogorodice s djetetom. Spomenuti kip (11./12.st.), jedinstven je u Europi jer je unikat obložen srebrom i zlatom, a da prethodno nije obojan. Danas se taj kip izlaže na izložbama diljem svijeta.

Prije 5 godina prigodom rekonstrukcije poda u prezbiteriju župne crkve pronađeni su ostatci starije gotičke apside. Sadanja župna crkva današnji oblik poprima 1854. Zvonik je odvojen od crkve, građen oko 1640. i nije dovršen, a gradnju je prekinuo početak Kandijskih ratova. U župnom uredu čuvaju se originalni nacrti zvonika. Na brdu Brošćica ponad Tisnog se nalazi svetište Gospi od Karavaja iz 18. stoljeća.

Pučanstvo

Po posljednjem popisu iz god. 2001, Tisno je imalo 1.384 stanovnika.

Kultura

• KUD "Hartić" Tisno
• KUD "Travulin" Tisno

Šport

• veslački klub "Dupin" Tisno
• vaterpolski klub "Tisno"
• košarkaški klub "Rastovac"

Poznati Tišnjani

• prof.dr. Milan Meštrov, biolog i akademik
• Vjekoslav Kaleb, književnik

Literatura

Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000. Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.]

Vanjske sveze

• Službene stranice općine, tisno.hr

Reference

Adapted and enlarged by GNU-license mostly from Wikinfo (and partly Croatian Wikipedia).