Nesactium (Vizače)
Nesactium (Vizàče): - Nezakcij (čakav. Vizàče, lat. Nesactium) je najstariji ranoantički grad u Istri, a nalazi se na jugoiztoku istarskog poluotoka izmedju Valture i Muntića u blizini pulske zračne luke.
Sadržaj
Ranoantički Histri
U željezno doba tj. I. tisućljeće prije Krista, Istra je najvećim dielom bila naseljena prielaznim poluilirskim plemenima. Prva rana imenom poznata plemena u Istri početkom antike su bila Rhundyctoi i Fecusses, koji su potom do klasičnoga rimskog doba već bili asimilirani i nestali. Na području zapadne i središnje Istre sve do obronaka Učke obitavali su do rimskog doba Histri, po kojima je Istra dobila ime. Histri su živjeli organizirani u rodove koji su pak činili jedan savez na čelu s kraljem.
Najvažnije središte Histra bio je rani grad Nesactium (sada Vizàče) iztočno od današnje Pule, a ini važniji gradovi su im još bili Faveria (Medulin), Mutila (Raša), Beram, Picugi, itd. Histri su se sukobili s Rimljanima osobito od god. 187. pr.Kr. zbog rimske izgradnje novoga grada Aquileia u susjedstvu, a uzastopni su ratovi s njima završili rimskim razaranjem histarske priestolnice Nesactium (sada ruševine Vizače).
Histri su zajedno s iztočnim susjedima Liburnima (Libyrnides) bili kulturno i antropološki zapravo srodniji s ranim sjevernoitalskim Venetima, negoli s inima iztočnijim pravim Ilirima na ranom Balkanu. Imali su razvijeno poljodjelstvo i stočarstvo tj. uzgajali su ovce, koze, goveda i svinje, a kako su se bavili i lovom prehranu su dopunjavali s divljači ter posebno ribom i školjkama. Iskoristivši svoj povoljni prielazni položaj između Sredozemlja i srednje Europe gdje su se nalazili na južnom kraju tzv. jantarskog puta, razvili su trgovinu i posebno brodarstvo. Imali su i razvijenu obradu kovina.
U njihovoj kulturi miješaju se utjecaji kulture žarnih polja i sredozemni utjecaji Etruščana, Grka i južne Italije. U umjetnosti Histra posebno se iztiču velike kamene skulpture. Istarska su plemena imala kontakte s grčkom civilizacijom, o čemu svjedoči mit o Argonautima i legenda o osnivanju Pule. Iz ilirskog su doba ostali mnogi ostatci materialne kulture, koji se mogu naći po cijeloj Istri.
Opis arheonalazišta
Na jugoiztočnim obroncima istarskog poluotoka, na jezičcu zvanom Vizàče iznad zaljeva Budàva, ostali su kroz vijekove očuvani ostatci prapoviesnog, ranoantičkog i kasnoantičkog grada. Prve viesti o Nezakciju potječu iz antičkih pisanih izvora (Tit Livije, XLI, II, 4-16), a materialna potvrda kako Vizače sadrže ostatke grada sa slavnom prošlošću, potvrdjena je početkom 20. stoljeća nalazom zavjetnog žrtvenika caru Gordijanu (3. st.) na kojoj se spominje Res Publica Nesactiensium.
Danas je to mjesto arheološki park s konzerviranim arhitektonskim ostatcima ranoantičkoga i kasnoantičkog doba. Lokalitet je okružen s 800m iztraženih bedema. Na samom ulazu u grad između rimskih i prapovijesnih vrata, nalazila se bogata prapoviestna nekropola. Pronadjene urne i predmeti koji su kao prilog položeni u grobove upućuju na slojevitost naselidbe i pokapanja već od 9.st. pr.Kr. pa do rimskog osvajanja. Domaći proizvodi i uvezena luksuzna roba povezuju Nezactium i histarsku kulturu, kojoj je ovdje bilo glavno središte, s kulturama cijelog Sredozemlja i srednje Europe.
Poviestni uvid
Rimljani su nakon obsade 177.god. pr.Kr. razorili taj grad, pa na istom mjestu izgradili novi s dobro organiziranom urbanističkom izgradnjom. Na središnjem platou je izgradjen forum s tri hrama, prostrane terme i druge gradjevine javne i privatne namjene. Na okolnim npadinama se nalaze ostatci razkošnih privatnih gradjevina, a bogata nekropola pružala se uzduž ceste koja je iz Pule vodila u taj grad. Predmeti visoke umjetničke vrijednosti govore o zavidnom kulturnom dometu grada u rimsko doba.
Postupnim slabljenjem rimske države dolazi do znakovitih promjena: od antičkog municipija grad je pretvoren u kasnoantičko utvrđeno naselje. Prostorije raskošnih termi pretvorene su u stambene i gospodarske objekte, dok je južni dio tijekom 5. st. preuređen u dvije monumentalne kultne građevine. Prva, sjeverna i nešto veća, južna bazilika, predstavljaju značajan prilog u poznavanju starokršćanske arheologije. Nesactium je preživio pad Rimskog Carstva i budjenje kršćanstva, ali nije odolio barbarskim napadima početkom 7. stoljeća kada je ponovo razoren.
Legenda o kralju Epulonu
Uz Nezakcij je povezana i legenda o posljednjemu histarskom kralju Epulonu:
Nakon dana i dana rimske obsade Nezakcija i sprječavanja dovoda vode u grad, a vidjevši kako ovaj put neće uspjeti obraniti Nezakcij, branitelji odlučuju da nikako neće živi dospjeti u ruke neprijatelja. Poubijali su svoje obitelji, a potom i sami sebe, ter mrtve bacali sa zidina. Među posljednjima je umro kralj Epulon, nasrnuvši sam na vlastiti mač. Odluka o nepredavanju neprijatelju potom je opisana u nizu djela, a kralj Epulon postao je simbolom odpora.
Abstract
Nesactium (Istrian dialect: Vizače, Croatian: Nezakcij, Italian: Nesazio) was an ancient fortified town of the Histrii tribe. Its ruins are located in southern Istria, Croatia, between the villages of Muntić and Valtura. In pre-Roman times Nesactium with his legendary king Epulon, was the capital of the tribal population of the peninsula called Histri, connected also to the prehistoric Castellieri culture.
Poveznice
Reference
Almost loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.
