Niz pljački Hrvatske

Niz pljački Hrvatske (povijest otimačina Hrvatima od srednjeg vijeka do danas): U ovom pregledu se ukratko poredbeno navodi, kako su stranci i zajedno s njima izdajnički domaći pljačkaši kroz proteklo tisućljeće dosad uzastopce gospodarsko-imovinski pljačkali i unazadili Hrvatsku i Hrvate. To su od srednjeg vijeka većinom bile stihijske ratne pljačke pri povremenim vojnim prodorima: Tatari, Mongoli, Turci, itd. Kasnije novovjeke pljačke su većinom bile po europski više sofisticirano-prikrivene i namjerno organizirane, tj. tek formalno-licemjerno umotane u prevarantsko-kriminalne zakonske otimačine, npr. Austrijanci pri likvidaciji Zrinskih i Frankopana, pa pri tvorbi Vojne krajine, zatim opet jugo-komunisti u poratnim masovnim nacionalizacijama i razvlaštenju nepodobnih i likvidiranih, ter najnovije polulegalne privatizacije i pljačkaške ovrhe sve do danas. Stoga se sve te uzastopne novovjeke inačice ustvari gospodarski bitno ne razlikuju po učinku, samo tek po vanjskoj formi i pljačkaškim izgovorima za masovne otimačine od brojnih Hrvata i iz Hrvatske.

Srednjovjeke pljačke

Ranije srednjovjeke pljačke ozemlja Hrvatske (prije Turaka i Austrougarske) su razmjerno slabo dokumentirane i jedino se zna tek približne godine kada su se zbivale, uglavnom pri ratnim provalama istočnih nomada iz Azije. Nakon propasti Rimskog Carstva, u srednjem vijeku je razmjerna gospodarska stabilnost stare Hrvatske najduže obstojala u 10. i 11. stoljeću pod narodnim vladarima dinastije Trpimirovića, pa donekle u početno doba hrvatsko-ugarske loze Arpadovića. Uskoro potom, osim manjih rubnih napada i tek pograničnih pljački, poharale su veći dio Hrvatske velike ratne provale azijskih nomada: Tatari i Mongoli (čakav. Obri) od 13.- 15. stoljeća. Ove su azijske provale pretežno poharale kopnenu Hrvatsku, a najviše ravnije pripanonske prostore na sjeveru, manje gorska područja na jugozapadu i razmjerno najmanje jadranske otoke gdje su se većinom osjetile kroz izbjeglice s ugroženog kopna.

Pljačke uz turske provale

Izravna turska osvajanja u okviru Osmanskog carstva osim najviše u BiH, na sadanjem hrvatskom ozemlju su još kraće zahvatila Slavoniju, Liku i dalmatinsku Zagoru (izuzev Dubrovačke Republike), a u Hrvatskoj su razmjerno najduže trajala oko Imotskog. U ostalim rubnim područjima Hrvatske izvan izravne turske vlasti na sjeverozapadu i jugozapadu su bile učestale pljačkaške provale turskih četa koje su od 15.- 17. stoljeća uzastopno poharale većinu inih hrvatskih krajeva, izim Istre i Medjimurja.

Urota zrinsko-frankopanska

Hrvatski banovi Zrinski i Frankopani su u 17. st. pokušali uz pomoć Turaka izboriti veću autonomiju za Hrvate u Austrougorskoj, što im nije uspjelo, pa su zato bili osudjen na smrt glavosjekom u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) godine 1671. Njihova formalno-pravna egzekucija je zatim bila neformalni izgovor i povod bečkim vlastima za bezpravnu pljačku cjelokupne imovine ne samo njihove, koja je obuhvaćala brojne dvorce i veliki dio hrvatskog ozemlja. Potom su njihove i ine hrvatske dragocjenosti i naši najvrjedniji raniji dokumenti uglavnom odvučeni u Beč ili dijelom uništeni, a njihovi starohrvatski dvorci i zemljoposjedi dodijeljeni većinom austro-njemačkim i dijelom ugarskim velikašima. Osim bitke s Turcima na Krbavskom polju i kasnije poratnog jugopartizanskog pokolja hrvatske elite, ovo je iz Beča bilo najgorje uništenje hrvatske aristokracije i jedna od najvećih pljački hrvatske narodne baštine u našoj ukupnoj povijesti.

Nametanje Vojne krajine

Pri stvaranju Vojne krajine za strateški učinkovitiju obranu od Turaka, Austrougarska je od naše banske vlasti otela i izuzela oko polovice preostaloga hrvatskog ozemlja (današnje Hrvatske) tj. veći dio Slavonije, Moslavinu, Banovinu, Kordun, Liku i dalmatinsku Zagoru. Tek jedan dio izvornoga starohrvatskog pučanstva (kajkavci i čakavci) iz ovih krajeva prvotno je zbog uzastopnih turskih provala i pljački već prije stvaranja Vojne krajine u 16./17. stoljeću izbjegao dalje na zapad ili južnije na otoke, - ali je potom i austrougarska vojska u novoj Vojnoj krajini zapravo silom to nastavila i dovršila tj. zatim protjerala skoro podjednaki broj naših srednjovjekih starosjedilaca, nasilno im otela tj. zaplijenila pradjedovske posjede i preselila ih najviše u Gradišće (Burgenland) oko današnje granice Austrije i Magjarske pod izgovorim njihove tzv. sigurnosti (Sicherheit). Time su ranije širji istočni kajkavci posve izbrisani iz Slavonije, a sjeverni prostrani kopneni čakavci su baš tada svi masovno uklonjeni iz Korduna, Pounja i dalmatinske Zagore.

Ustvari je tek oko polovica pograničnih hrvatskih starosjedilaca onda spontano već izbjegla zapadnije zbog turskih navala i pljački, a 1/3 njih su potom odatle nasilno izbacili i preselili Habsburgi (ostala manjina se preselila iz raznih inih razloga). Stoga su ove prisilne preselidbe izvornohrvatskih starosjedilaca koje su nam tada nametnuli Habsburgi, ustvari po učinku bile slične kao i Staljinove nasilne preselidbe cijelih nepodobnih naroda po Sovjetskom savezu u 20. stoljeću. Odmah zatim je Austrougarska planski (kao zatim Staljin) na ista naselja i posjede duž nove Vojne krajine kao pomoćnu vojsku protiv Turaka naselila pretežno štokavske stočne nomade izbjegle iz Osmanskog carstva (BiH, Sandjak, itd.). Od tih su štokavski katolici potom postali novovjekim pograničnim Hrvatima - tzv. Graničari, dok su svi doseljeni pravoslavci iz te Vojne krajine potom u Jugoslaviji šablonski proglašeni kao tzv. Srbi -'Prečani', pa su tako trajno ostali do danas remetilačkim faktorom za Veliku Srbiju u Hrvatskoj i BiH. Jedini su izvorni štokavski starosjedioci na sadanjuem hrvatskom ozemlju koji nisu doseljeni pod Austrougarskom, ustvari bili samo stanovnici Dubrovačke Republike jugoistočno od ušća Neretve.

Jugokomunističke pljačke

Poratne pljačke i masovne partizanske otimačine nakon ranijih turskih provala su bile medju najgorjima i najobsežnijima u cijeloj poznatoj hrvatskoj povijesti. Najgorje su tada nastradale hrvatske narodne elite i aristokracija, koje su većinom pobijene i istrjebljene, a sveukupna imovina im je uglavnom zaplijenjena i razgrabljena za jugo-komunističku vrhušku, pa potom sve do danas uglavnom još nije vraćena ni njihovim potomcima, niti bar preživjelim srodnicima. Osim te hrvatske elite je u Titinoj Jugoslaviji imovno takodjer manjeviše nastradalo i ino obično pučanstvo, jer su im većim dijelom nacionalizirani posjedi i stanovi, koji im takodjer ni njihovim potomcima zbog raznih izgovora i fiktivnih ograničenja sve dosad nisu vraćeni niti bar prikladno nadoknadjeni.

Doba premiera Sanadera 2003.–09.

Vjerojatno najperfidnija pljačka Hrvatske u najnovijoj povijesti se dogodila za vlade HDZ-a Ive Sanadera. Na izborima 2003. Hrvatska Demokratska Zajednica ponovno pobjeđuje pa vlada u koaliciji s manjim strankama i nacionalnim manjinama. Premier postaje dr. Ivo Sanader koji drugi mandat osvaja na izborima 2007. godine tvoreći koaliciju s HSS-om, HSLS-om, HSU-om i manjinama. Tijekom predsjednikovanja Ive Sanadera stranka skreće prama lijevoj strani političkog spektra spram svoje ranije usmjerbe. Provodi detuđmanizaciju i Sanader djelomično uspješno pokušava izmjeniti imidž fotografijama s čelnicima Europske pučke stranke, a istodobno se uništavala vladina haška politika nakon dolaska prvih optužnica.

Ta novija pljačka bitno je promijenila u Hrvata imidž stranke koja je na čelu s Ivom Sanaderom oštetila Hrvatsku za 24,2 miliuna kuna kroz niz sramotnih afera. Dok je Sanaderov HDZ sustavno i polako uništavao ekonomiju zemlje, paralelno je stranka iznutra propadala, uništena ukidanjem unutarstranačke demokracije i nametanjem kadrova čija je osnovna značajka bila klijentelizam i poslušnost. 12. ožujka 2014, na Županijskom sudu u Zagrebu je donesena nepravomoćna presuda u slučaju "Fimi Media" po kojoj HDZ mora vratiti nezakonito stečenih 24,2 miliuna kuna, ter mora platiti 5 miliuna kazne.

Privatizacije i ovrhe danas

Zadnji današnji nastavak u tomu tisućljetnom nizu uzastopnih gospodarskih pljački i otimačina započeo je u novoj Hrvatskoj pred dvadesetak godina, kada su nakon jugo-raspada u našoj lažnoj "perestrojki", presvučeni i 'umiveni' bivši jugokomunisti i njihovi sljednici tj. tzv. "novopečeni tajkuni" za bagatelne i posudjene iznose (po "jednu kunu") sebi prigrabili najvrijednije donedavne tvrtke u Hrvatskoj, pa ih tako zabadava prisvojene zatim preprodali za masne iznose, - ili su ih iz neznanja i namjerno posve upropastili i likvidirali, a gladne i neplaćene zaposlenike odpustili na ulicu.

Istodobno od ove državne pljačke na višoj razini, razvila se od crvene vlasti "trećejanuarske koalicije" nakon god. 2000. još i masovna otimačina zbog nove rastuće nezaposlenosti temeljnog pučanstva kroz lažne kredite i pozajmice iz kojih sada slijede bezbrojne ovrhe stanova, kuća i inih nekretnina često naslijednih kroz mnoge naraštaje. Još i ono preostalo izvan ovrha se upravo sada masovno kani preoteti zbog novih golemih poreza najvećih u Europi tj. već gorjih od turskih harača (- a sve to je posljedica neprovedene lustracije): Ovime vladajući neokomunisti zapravo sustavno forsiraju likvidaciju hrvatskog gospodarstva i naroda, uz preprodaju zamalo sve hrvatske privatne i nasljedne imovine bogatijim strancima, pa skoro podpunu odselidbu uz dogledni nestanak većine hrvatskih starosjedilaca i svih hrvatskih dialekata. Stoga je ovo u sveukupnoj hrvatskoj povijesti dosad najgorja zatorba Hrvata iznutra i izrazito najveća gospodarska veleizdaja svih vremena, koja ako se nastavi - uskoro vodi u nestanak Hrvata i Hrvatske.

Reference

Original condensed compilation from different sources.