Oporba
Oporba je izraz za pojedince, skupine i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, skupinama i organizacijama što predstavljaju vlast u državi.
Po statusu zakonitosti, oporba se dijeli na zakonitu oporbu, čije su postojanje i djelovanje dopušteni, a karakteristična je za demokratske političke sustave koji za svoja načela uzimaju slobodu mišljenja i okupljanja, i na nezakonitu oporbu, čije su postojanje ili djelovanje zabranjeni, a karakteristična je za autoritarne i totalitarne političke sustave što iz vjerskih ili ideoloških razloga ne dopuštaju ugrozu vlasti i njezine politike, zbog čega uglavnom djeluje prikriveno. Ovisno o društveno-političkim okolnostima, također je u nekim državama moguće istodobno djelovanje zakonite i nezakonite oporbe.
Po zastupljenosti zastupnika u državnom saboru, oporba se, kao politička stranka, dijeli na saborsku (parlamentarnu) i izvansaborsku (izvanparlamentarnu) stranku.
S obzirom na sadašnju prevlast demokratskoga oblika vlasti u brojnim državama, pojam oporbe načelno je rabljen za zakonitu oporbu, uz koji se vezuje i pojam odane oporbe.
Oporba u političkom sustavu Republike Hrvatske
U užem i utvrđenom smislu, oporba u političkom sustavu Republike Hrvatske označuje isključivo saborsku oporbu, odnosno, u Hrvatskom saboru zastupljene političke stranke što ne pripadaju vladajućoj političkoj stranci ili saborskoj većini.
Za razliku od dvostranačkih sustava, u političkom sustavu Republike Hrvatske ne postoji službeni predstavnik oporbe, i svaki predstavnik druge po jakosti saborske političke stranke nominalno je ravnopravan s ostalim oporbenim političarima, iako nasuprot njih u široj javnosti uživa povlašteni tretman.
Najčešće vodeće političke stranke u oporbi jesu (bile) Hrvatska demokratska zajednica i Socijaldemokratska partija Hrvatske, dok je od ostalih u oporbi bila Hrvatska socijalno-liberalna stranka (1992. - 2000.).
Poveznice
|
Ovaj je članak dio portala Politički pojmovi |
