Panskandinavizam
Panskandinavizam, skandinavizam ili nordizam je pan-nacionalističko gibanje iz 19. stoljeća što se zalagalo za političko, gospodarsko i kulturno ujedinjenje skandinavskih država. Ideja gibanja je imala za cilj blisku suradnju ili moguće ujedinjenje skandinavskih država na temelju zajedničkog kulturno-povijesne baštine.
Također je bilo ranijih pokušaja ujedinjenja skandinavskih kraljevina, poput Kalmarske zajednice.
Politički skandinavizam je analogan ujediniteljskim gibanjima 19. stoljeća u Italiji i Njemačkoj. Za razliku od navedenih gibanja, politički skandinavizam nije bio uspješan i skoro više pa i ne postoji. Gibanje je na svom vrhuncu bilo polovicom 19. stoljeća, a podržavalo je ideju o Skandinaviji kao o ujedinjenom ozemlju ili jednoj naciji, na temelju zajedničkog jezične, kulturne i političke baštine triju skandinavskih država: Danske, Norveške i Švedske. Gibanje su započeli danski i švedski sveučilištarci 1840-ih, najprije u Skåneu. Politički predstavnici obje države, uključujući kraljeve Kristijana VIII. i Karla XIV., su na početku bili nepovjerljivi prema gibanju. Redarstvo u Danskoj je stoga pažljivo nadziralo pristaše panskandinavizma. Ipak, nakon što je Oskar I. postao kralj Švedske i Norveške 1844. godine, odnosi s Danskom su poboljšani, a gibanje je počelo dobivati podršku u liberalnim novinama, poput Fædrelandeta i Aftonbladeta, koje su to vidjele kao način suprotstavljanja tad prevladavajućim konzervativnim strujama u Europi. Tijekom rata između Danske i Pruske 1848. godine, Švedska, tad u zajednici s Norveškom, je ponudila pomoć, ali je gibanje doživjelo slom od kojega se nikad nije oporavilo nakon Drugog šlezviškog rata, kad se Švedska odbila pridružiti savezu protiv sve jače Njemačke.
Nakon Drugog svjetskog rata, uslijedilo je stoljeće nordijske suradnje u kojoj su stvorena međuvladina tijela poput Nordijskog vijeća, Nordijske zajednice putovnica, i sustava zračnog prijevoza Scandinavian Airlines System. Međutim, nordijska suradnja je tijekom Hladnog rata naglo oslabila zbog švedskog i finskog nepristupanja Sjevernoatlantskom savezu. Smatra se također kako je intenziviranje europske integracije (Švedska, Finska i Danska su pridružene članice Europske zajednice) oslabilo poticaj za integraciju država na nordijskoj razini. Usprkos višebrojnim političkim naporima, panskandinavizam nikad nije doveo do osnutka neke službene zajednice država. Kulturni panskandinavizam se na idejnom planu u više toga poklopio s gibanjima poput pangermanizma i panslavizma, ali je panskandinavizam bio uspješniji jer je donekle skandinavske države učinio društveno, kulturno i politički homogenima u mjeri u kojoj ljudi izvan Skandinavije teško uspijevaju razlikovati te države.
Poveznice
|
Ovaj je članak dio portala Politički pojmovi |
