Papa Anastazije I.
lat. {{{latinsko ime}}} |
---|
Anastazie I. je bio 39. papa Katoličke crkve, od 27. studenog 399. do svoje smrti, 19. prosinca 401. godine.
Životopis
Rodjen je u Rimu, ali datum i godina rodjenja nisu poznati. Bio je sin Maksima (Maximus). Nasliedio je papu svetoga Siricia, ter je bio 39. papa po redu Katoličke crkve. Bio je vrstan poznavatelj Biblie, kojoj je posvetio mnoga svoja djela, ali i odličan poznavatelj filozofije. Neoplatonizmom je pokušavao bolje shvatiti i produbiti kršćanski nauk. To je mistični, reakcionarni filozofski pravac koji se pojavio u helenističkom razdoblju i doživio najveći procvat u doba dekadencije Rimskoga carstva. Prema tomu pravcu tvar i tijelo su donje skale egzistencije u odnosu na duh, a do prave se spoznaje ne dolazi iskustvom i razumom, nego pomoću mističnoga zanosa. Tiekom svog pontifikata, koji je trajao samo 2. godine, žestoko se suprostavljao stavovima origenista. U njegovim stavovima papa Anastazie I. očitao je nesigurnost u upit o Presvetom Trojstvu, naučavanje o raniem nastanku duše i tumačenje teze o ponovnoj uzpostavi Božjega svemira - što izključuje vječnost pakla. Zbog toga su ga osudili i na Nicejskom i Carigradskom saboru. Papa je poticao i afričke biskupe na borbu protiv donatista (osobe koje su smatrale da crkva mora biti crkva svetaca, a ne griešnika i da sakramenti koje su primili traditori (izdajnici), svećenici koji su u doba progona, prema njihovom mišljenju, činili izdaju drugih kršćana, ne vrijede). Bio je prijatelj i sa sv. Paulinom Nolanskim, sv. Jeronimom i sv. Augustinom. Umro je 19. prosinca godine 401., a pokopan je na Poncijanovom groblju.