Papa Pelagije I.
lat. {{{latinsko ime}}} |
|---|
Pelagie I. je bio 60. papa Katoličke crkve, od 16. travnja 556. do svoje smrti, 3. ožujka 561. godine. Bio je drugi bizantski papa, kao i njegov predhodnik Vigilie.
Životopis
Rodjen je u Rimu, ali godina i datum rodjenja nisu poznati. Dolazio je iz ugledne rimske patricijske obitelji, njegov se otac Ivan, smatra bizantskim carskim namjesnikom jedne od dviju provincia na koju je Italia tada bila podieljena. O Pelagiu svjedoče prvi poviestni izvori iz 536. kada je bio pratitelj pape Agapeta I. na njegovom putu u Konstatinopol. Tu ga je papa ostavio kao nuncija rimske crkve na bizantskom dvoru 536. godine. Na dvoru se Pelagie zbiližio sa carem Justinianom I., tako da je imao veliki utjecaj na njega. Predlagao mu za postavljanja i smjenjivanja Carigradskih patrijarha i dr. Kada je papa Vigilie otišao u Konstatinopol po nalogu cara Justiniana I., Pelagie je ostao u Rimu kao njegov legat. Tada je počela ostrogotska obsada Rima, pod vodstvom njihovog kralja Totila. Pelagie se pokušavao nekako dodvoriti Totilu, da odustane od obsade i napada na Rim, i tako pomoći svojim gladnim sugradjanima. Njegovi napori nisu urodili plodom, i Totila je zauzeo Rim u prosincu 546. Totila je ipak poštedio gradjane i pristao poslati Pelagia u Konstatinopo kao pregovarača, koji je trebao u njegovo ime dogovoriti mir sa Justinianom I. Justinian je odbacio Totilove priedloge, i poslao ga natrag u Rim sa porukom da je za Bizant njihov zapovjednik Velizar - pravi vladar Italie, a da sa njim nemaju što pregovarati.
Pontifikat
Pelagie je izabran za papu 16. travnja 556. kao Justinianov kandidat. Prije svog ustoličenja bio je zajedno sa Vigiliem protivnik Justinianova edikta - osudjivanje raskola iz "Tri poglavlja", u cilju crkvenog jedinstva i pomirenja raznih teoloških struja. Sbog toga je Vigilie odsjedio neko vrieme u zatvoru u Konstatinopolu. Kontroverza oko tzv. - Tri poglavlja, proizašla je iz pokušaja da se pomire Iztočne pravoslavne Crkve crkve na Bliskom istoku s pravoslavljem. Najveći broj kompromisnih rješenja svodio se na osudu nekih radova iztočnih kršćanskih teologa, koji su se uskoro počeli zvati - Tri poglavlja. Na kraju je osuda službeno prihvaćena carskim ediktom 543.. Oni biskupi koji nisu osudjivali te radove, bili bi optuženi za herezu. Nakon ustoličenja za papu Pelagie je promjenio stav i prihvatio Justinianov edikt. Takva politika, teško je oštetila ugled pape u Sjevernoj Italiji, Galiji i zapadnoj Europi, tako da su njegovi nasljednici, idućih 50 godina imali puno muka da vrate ugled i umanje štetu. Papi Pelagiu se pripisuje izgradnja rimske bazilike Santi ApostoliSvetih Apostola, koja je podignuta u čast pobjede bizantskog zapovjednika Narzesa nad Ostrogotima.
