Papa Siricije
lat. {{{latinsko ime}}} |
|---|
Siricie je bio 38. papa Katoličke crkve, od prosinca 366. do svoje smrti 26. studenog 399. godine. Za papu je posvećen 17. prosinca 366. godine.
Životopis
Siricie rodjen je u Rimu, 334. godine. Otac mu se zvao Tiburtius. Papom je proglašen nakon smrti Damaza I., a izabran je jednoglasno, uzprkos pokušaja pristaša antipape Ursina da to sprieče. Bio je prvi papa koji je izdavao dekretale, obično vezane uz celibat svećenika. Za vrijeme njegovog pontifikata španjolski biskup i asket Priscilian od strane cara Magnusa Maksima pogubljen kao heretik. Protiv smaknuća oštro su prosvjedovali biskupi Martin Turonski, Ambrozie Milanski i sam papa Siricie. Godine 385. zabranio je ponovno krštenje arianaca koji su bili odpali. Bio je zabranio redjenje biskupa bez papinog dopuštenja. Tiekom pontifikata pokušava održati rimski utjecaj na Balkanu, pa biskupa iz Soluna ovlašćuje da samostalno postavlja episkopate. U Rimu se papa suprostavlja monahu Jovinianu koji negira askezu u kršćanskom životu i tvrdi da Blažena Djevica Marija nije ostala djevica nakon što porodila Isusa. Osudjeni Joviniani bježi u Milano, ali milanski biskup Sveti Ambrozie potvrdjuje papinu osudu. Za vrieme pontifikata pape Siricia dogodilo se obraćenje Svetog Augustina. Papa Siricie je 390. godine posvetio obnovljenu i znatno povećanu baziliku Svetog Pavala izvan zidina u Rimu. Slavi se kao svetac, a spomendan mu je 26. studenog
