Crnogorski Milačići

Milačić (romanizirano: Milazzi) je izvorno, crnogorsko prezime nastalo od srednjovjekovnog rodonačelnika bratstva, Mila sa nadimkom Milač, sina Ilika Laleva Drekalovića vojvode plemena Kuča, koji su dio današnje Crne Gore. Milo-Milač je rođen 1630. godine. Prezime Milačić je u ranijim stoljećima bilo vezano samo za Crnu Goru. Vrijeme kada se to prezime proširilo na jugozapadnu Hrvatsku je u doba vladavine Venecije na prostoru današnje Crne Gore kada im je bilo u interesu da ratnički narod iz pokorenih zemalja naseljavaju na području svoje dominacije, kao branu od Turaka.

Romanizirani Milazzi

Dio ranih Milačića preseljenih u srednjovjeku Mletačku Republiku, potom su dobili romanizirani oblik prezimena Milazzi, pa su od 17. stoljeća tj. najkasnije u doba Napoleona pod tim romanskim prezimenom dalje dijelom doselili u Istru, na otok Krk i najviše u južnoj Francuskoj (Provansa), odakle su se u 20. stoljeću poneki od tih još dalje selili u Englesku i Ameriku: vidi o ovima pobliže pod Milazzi (Milačić).

Raseljavanje Milačića

Milačići su se u prošlim stoljećima iz svojih rodnih Kuča, pod pritiskom turskog zuluma, najprije naselili oko Zadra, kao i u Istri. Kasnije su se preselili dalje do Zagreba a od berlinskog kongresa i do Beograda. Dio novijih naših preseljenika je najviše u Srbiji, Hrvatskoj, Sjevernoj Americi i Kanadi a danas ih ima na svim kontinentima. Naseljenici u Americi, još od 1900. su se većinom izjašnjavali kao Crnogorci a manji dio kao Dalmatinci tj. danas Hrvati. Do danas smo registrovali, poimenično, preko 7500 duša (osoba) koje su nosile i nose prezime Milačić i genealoški im našli mjesto u rodoslovnom stablu. Neuobičajenost u našem plemenu je da i mlađi naraštaji mogu naizust da kažu do 25 pasova svojih predaka.

Da su Kučki glavari bili u stalnom savezu s Venecijom govori pismo Senatu od 17. februara 1717. godine kada je vojvoda Radonja sa još dva glavara iz Kuča putovao u Veneciju. Kada je vojvoda Kuča, Radonja Petrov 1717. godine išao u Veneciju da sa Senatom sklopi ugovor o međusobnim obavezama, zapisano je da narod kojem je na čelu ima 3.000 vojnika. Te 1717. u pratnji, na putu za Veneciju, bio je i Boško brat vojvode Radonje Petrova. Nijesmo za sada u mogućnosti da do kraja razjasnimo razlog zbog kojega se on odvojio od vojvode i nastavio boravak negdje na području Zadra. Izvjesno je da se tamo oženio i nastavio život u braku u kojem se već 1725. godine rodilo prvo muško dijete u tom ogranku Milačića, kršteno po katoličkom vjerskom obredu kojeg poštoju i njegovi potomci. Mi držimo da je to prvi Milačić koji je naselio područje današnje Hrvatske.

Iz do danas dostupnih nam podataka, prezime Milačić je u ranijim stoljećima bilo vezano samo za Crnu Goru i Hrvatsku (i kao Milazzi u južnoj Francuskoj). Za prezime Milačić se može govoriti da je hrvatsko prezime tek iz nedavnih par stoljeća tj. negdje iz doba vladavine Venecije na istočnom Jadranu kada je pleme Kuči bilo u savezu sa Mletačkom Republikom i smatrali se njenim podanicima. U dijelu hrvatsko prezime navedeno je: Božo Milačić književnik i novinar 1919. Božo je moj brat (Petra Milačića) rođen u Kučima - Crna Gora. Bliže podatke u njemu ima u hrvatskoj enciklopediji.

Etimologija

Milač – stina - stijena: na govornim područjima od Kuča, Dalmacije i njenog zaleđa (prostor dominacije tadašnje Mletačke Republike), označava veliku monolitnu stijenu na brdovitom uzvišenju.

Literarni izvori

• Francesco Vargas Macciucca: Breve storia genealogica della famiglia Milazzi che giustificata con pruove autentiche in un sommario di scritture; si sottomette al giudizio dell'illustre Piazza Capoana a nome di d. Teodosio Milazzi duca di Casalaspro e di d. Teodosio Milazzi Barnone di Cancellara. Napoli 1741.

• Vinko Dorčić: Prezimena i nadimci u Baški na Krku. Krčki zbornik 1: 475 - 480, Povijesno društvo otoka Krka 1970.

Vanjske sveze

• Prezime Milačić u Hrvatskoj

Poveznice

• Milazzi (Milačić)

Referenca

Original compilation, available by GNU license.