Pokupje, Karlovac, god. 2, br. 43, 21.3.1945

Izgled

Manji novinski format. Obseže 4 stranice.

Impressum

Vlastnik i izdavač: Izpostava Glavnog ravnateljstva za promičbu, Karlovac – Uredjuje: Urednički odbor - Za tiskaru odgovara: Branko Medvedec, Obala Račkog 5. – Uredničtvo i uprava: Zrinjski trg 9-I. – Rukopisi se ne vraćaju.

Sadržina

Viesti i osvrti iz domovine i svieta. Gradske viesti. Šport. Kultura. Gospodarstvo. Roman u nastavcima.

Iz sadržaja

Ustaštvo čvrst temelj obrane i izgradnje Hrvatsko ratno izvješće Razbijeni odmetnici nedaleko Jastrebarskog Zločin velekisrbskih četnika, Derventa Partizanstvo u svietlu istine Partizansko haračenje u Vivodini Ivo Bogdan: Deklaracija beogradsko-komunističke vlade uperena je protiv hrvatskog naroda Medjunarodno zanimanje za održavanje hrvatske nezavisnosti Banditska strahovlada u Mostaru – Poubijani svi članovi franjevačkog samostana General Viktor Prebeg razriešen dužnosti ministra-poglavnog župana Preko 320 postradalih Hrvata iz Bosne i drugih krajeva Napredkova zadruga u Karlovcu ima 2.627 učlanjenih zadrugara In memoriam – šport – Drago Poturica "Građanski"- "Hašk" 3:1 (0:0) Vječna slava dva hrvatska lava – Pjesma o Tomislavu i Poglavniku N.V. Gogolj "Ženitba" – Prva izvedba u Karlovcu ...

Izdvojeno

PARTIZANSTVO U SVIETLU ISTINE A. L. Kad je rieč o partizanstvu, tada se ono tumači prema nazorima pojedinaca. Iskreni Hrvati nazivaju partizane bandama, palikućama, ubojicama i svim mrskim nazivima, koji najbolje pristaju njihovim pravim djelima. Partizani i partizanski istomišljenici gledaju u partizanstvu posve protivno, te svoje horde nazivaju nekom oslobodilačkom vojskom, pa čak i dobročiniteljima, Nastaje pitanje, kako je došlo do različitih nazora o partizanstvu i koje je naziranje pravilno i opravdano. Hrvatski narod, onaj pravi, nepokvareni hrvatski živalj, ima podpuno pravo, da ove zločince naziva bandama, palikućama, ubojicama i sličnim, jer su partizani takve nazive sebi izkovali svojim dokazanim djelima prema Hrvatskoj i prema cielom hrvatskom narodu. Hrvati su imali bezbroj neprijatelja, ali malo ih je bilo, koji bi u tako kratko vrieme učinili toliko zla, ucvilivši tolike hrvatske majke i učinivši toliko ljudi bezkućnicima. Iako su partizani uvjeravali sviet, da je pobjeda na njihovoj strani, da će skoro zavladati Hrvatskom, oni su unatoč toga uništavali i rušili hrvatsko narodno dobro, ubijali Hrvate, makar su po njihovim uvjeravanjima nosili Hrvatskoj blagoslov i slobodu. Prvi organizatori partizana, bili su lutalice, koji bi u slučaju, da nije buknuo rat, spadali u red beogradske čaršije i gurali se oko ministarskih ili poslaničkih kavanica. Tim lutalicama leži u njihovoj prirodi pritajena sklonost "žicanja" i nadmudrivanja. Sa psihološkog gledišta, to je vrst bolestnika, koje nauka naziva megalomanima. Takvih megalomana naći će se u svakom narodu priličan broj, pa iako su to opasni bolestnici, riedki dospiju u ludnicu. Oni sebe proglašuju veličinama, oslobodiocima, dobročiniteljima, kraljevima, mudracima, svetcima, pa i bogovima, makar bi im zapravo bio potreban strogi nadzor psihijatra i čuvara zbog njihove opasnosti po ljudsko družtvo. Oni osim sebe niti koga vide, niti koga osjećaju. Takvi manijaci u svom sebeljublju ne žacaju se porušiti svoj dom, zakulisno napadati svoju narodnu državu, huškati krvoloke protiv svoga naroda i poput Nerona zapaliti svoj rođeni grad za časak osobnog užitka. Ovakvi manijaci narinuše se na čelo partizanskih odreda i neke "narodno oslobodilačke vojske", proglašujući se za spasitelje i osloboditelje čovječanstva. U boleststnom sebeljublju, čekali su izprva, da će se svjetski sukob naglo svršiti, a kad se to nije dogodilo, pognao ih glad iz šumskih zakloništa, te su svoje pohode oprezno usmjeravali u nezaštićena sela. Kod nekih su nailazili na samilost, a za plaću su uplitali slabiće u svoje mreže. Takve žrtve, u kojima se javljala savjest i strah pred pravdom, ne nađoše drugog izlaza, do li sliediti one, koji ih zaprljaše. Ovi su kasnije zbog svoga pada silom tražili i žrtve i hrane za svoje poslodavce, dok rulja nije postigla svoje današnje razmjere. Manijačkim prorocima nasjeli su obični, lakomisleni ljudi; obični u pravom smislu rieči, jer makar takvi bili i školovani, nosili i najveće titule, ipak su ostali samo obični ljudi, koji barem kod prvog koraka nisu pomišljali, a niti prosuđivali svojom vlastitom glavom. Oni učiniše poput nepromišljenog kupača, koji se s visine baca u vodeni plićak, bez misli na opasnost podviga, te nakon toga, ostaje okružen vlastitom krvi, razmrskane glave i bez znaka života. Da sve partizanske podvige predvode bolestni manijaci i luđaci, kojima su se prikrpali i stari neprijatelji hrvatskog naroda, očito je iz njihovih djela. Za neprijatelje hrvatstva razumljiv je takav postupak, a za luđake znademo, da kod njih ne postoji smisao za poslije, sutra ili za budućnost. Luđak nikad ne ostavlja od objeda za večeru; za luđaka budućnost ne postoji. Partizani zbog toga razbijaju naše željeznice, pale državne zgrade, ubijaju i uništavaju vriedne i poštene Hrvate, te sve što je hrvatsko, jer — po njihovom naziranju — to ne će nikada i nikome trebati. Oni tvrde, da će pobiediti, a kad pobiede, sigurno će tada ljudima izrasti krila, te će iz sela u selo letjeti poput lastavica. Ako im ipak ne uspiju izrasti krila, biti će ljudi prisiljeni kao pred tisuću godina pješačiti i čekati na viesti s onkraj briega, kao na viesti s Marsa. Hrvatski narod ne traži i ne želi ništa tuđeg, ne želi tuđih ideja, niti ničijih zasada; hrvatski narod zadovoljan je samo sa svojim, hoće svoje i živjeti u miru na svoj hrvatski način. I najsilnije države, silnici i mogućnici, koji su posegli za svetom hrvatskom grudom i oduzimanjem njegovog narodnog i čovječanskog prava, slomili su se i nestali poput dima. Bolestnim manijacima poručuje sva hrvatska javnost, a naročito hrvatski vojnik, da Hrvatska živi, da će živjeti, pa propao i sav sviet.

Referenca

--Dr. sc. Tomislav Dragun 18:42, 24. ožujka 2012. (CET)