Pontifex maximus

Pontifex maximus (hrv. vrhovni svećenik) je naziv za vrhovnog svećenika u starom Rimu, te je bio najviši položaj u rimskoj vjeri dostupna samo članovima patricija do 254. pr. Kr., kad je otvorena i plebejcima. U ranoj Republici je predstavljala isključivo vjersku službu, ali se kasnije ispolitizirala i u doba cara Augusta bila uključena u naslov cara (imperatora). Car Gracian se kao kršćanin odrekao svojeg carskog svećeničkog naslova pontifex maximus i ustupio ju je papi Damazu I., nakon čega je do danas opstao kao jedan od neslužbenih naslova rimskih biskupa. Ovaj naslov se od doba renesanse redovno pojavljuje na zgradama, spomenicima i kovanicama kojima se označuje određeni pontifikat.

Naslov Pontifex Maximus ili Pontifex Maximus Emeritus (za umirovljenog vođu crkve) je također bio rabljen kao naslov za čelnika Crkve kreativizma.