Ban Porin (Borna)

Izvor: Metapedia
(Preusmjereno s Porin (Borna))
Skoči na: orijentacija, traži
Porin (Borna)
Hrvatski ban
Vladavina 802. - 821.
Nasljednik Vladislav
HrvatGrb.png

Ban Porin (latin. Borna, grč. Porgas) je bio rani dalmatinski vladar južne Primorske Hrvatske, koja se prostirala na području Dalmacije i Liburnije te vodja Guduskana, gdje je vladao približno od 810. do 821. Glavna povijesna svjedočanstva o Borni su iz više franačkih ljetopisa. Stoga je Borna prvi ban na hrvatskom prostoru čije ime je sigurno zapisano i datirano u povijesnim vrelima. Neki povjesničari vjeruju da je Borna ista osoba kao polumitski Porin ili Porgas o kojemu piše Konstantin Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio.

Podrijetlo imena

Borna je vjerojatnije bio slavenski ban domaćeg podrijetla, ali postoje ina mišljenja kako je bio stranac koga su na prijestolje postavili Franci. Imena s početkom od Born- se pretežno nalaze među Francima npr. Walterius Bornus, Ingelfertius Bornus, Johannes Bornus, ali se s druge strane, možda može izvesti i iz slavenskog (borba) kao u imenima Borimir i Borislav. Po Šimundiću imena Borna, Porga i Porin dolaze od glagola porgati < pohrgati (lupnuti, udariti). Postoji i mogućnost da je to starije antičko ime iranohrvatskog iskona. Borna je često povezan s polumitskim likom Porinom, ili vjerojatno iskrivljeno sa Porgas iz grčkih izvora (Porfirogenet).

Porinova vladavina

Ban Porin (Borna, 810.- 821.), je prvi starohrvatski vladar južne Hrvatske koji je višekratno i sigurno zapisan u datiranim povijesnim vrelima (Vita Hludowici imperatoris, Annales regni Francorum, Annales Sithienses i još nekoliko njihovih inačica), jer od njegova prethodnika i oca Višeslava je jedini natpis na nedatiranoj krstionici. Bio je sin i nasljednik bana Višeslava, kao vladar dalmatinskih Hrvata 810.-821. sa sjedištem u Ninu. Smatra se da je u doba Borne dovršeno pokrštavanje primorskih Hrvata početkom 9. stoljeća, o čemu nema pobližih podataka.

Teritorijalno proširenje Bornine vlasti se ne može sigurno utvrditi, ali se s najviše vjerojatnosti smatra da je vladao sjeveoistočnim primorjem Jadrana približno izmedju rijeke Raše do Neretve, uključivo u zaledju Liku i dalmatinsku Zagoru, te sjevernojadranske otoke. Po prvi puta ga pismeno navodi kroničar Einhard: Vita Hludowici imperatoris i naziva ga pod zapisom za 818. godinu "dux Guduscanorum et Timocianorum" (Vodja Guduskana i Timočana), dok je god. 819. bio naveden kao "dux Dalmatiae". Pod 821. godinom stoji da je bio "dux Dalmatiae atque Liburniae" (vladar Dalmacije i Liburnije). Nada Klaić navodi: "On je također dux Gudsucanorum et Dalmatiae atque Liburniae". Kao čelnika Dalmacije i Liburnije ga navode franački kroničari u povijesnom smislu.

Političko okružje

Borna kao i njegov nećak i suparnik Ljudevit Posavski, oboje su kao vazali isprva plaćali danak Francima. Dok je panonsko ozemlje Ljudevita stradavalo od pljačkaških pohoda furlanskog markgrofa Kadalocha, Borna je bio lojalan uz Franke jer je od njih očekivao pomoć i zaštitu protiv Bizanta. Nakon smrti Karla Velikog izbili su nutarnji nemiri između njegova sina Ludovika Franačkog i inih nasljednika, čime je moć cara znatno oslabila. To je pobudilo vazalne markgrofove na veću samostalnost i samovolju. Zato je Kadaloch iz Furlanije češće provaljivao u susjedne slavenske zemlje. Tako je markgrof Kadaloch s vojskom uzastopno provaljivao u posavsku zemlju Ljudevita i opljačkao ju. Nakon što se Ljudevit na to uzalud žalio franačkom caru, podigao je god. 818. ustanak protiv Franaka vjerojatno na poticaj Bizanta i pritom su mu se pridružili slavenski Karantanci i Timočani.

Bitka na Kupi god. 819

Na nagovor Kadalohovog nasljednika, furlanskog markgrofa Baldericha, Borna i Dragomuž s dalmatinskom vojskom su god. 819. s jugoistoka provalili u Posavinu. U velikoj bitki na rijeci Kupi je tada Borna bio poražen nakon što su njegovi Guduskani prebjegli na stranu Ljudevita. Dragomuž je tada smrtno stradao, a Borna je ranjen pobjegao. Zatim je u prosincu 819. Borna razbio vojsku Ljudevita na jadranskom primorju gdje je zimi uništio tu posavsku vojsku iscrpljivanjem i gerilskim napadima za vrijeme ošte ličke zime, pa su na kraju bili prisiljeni povući se u Panoniju. Tada su Guduskani u povlačenju opet prešli natrag na stranu Borne čime je očvršćena snaga njegove vojske.

Nastavak rata s Ljudevitom

U siječnju 820. je Borna otišao u Aachen gdje je prodružio zajednički savez s carom Ludovikom. Tamo su odlučili da se protiv Ljudevita pošalju 3 istodobne vojske kojima na čelu trebaju biti Borna, Balderich Furlanski i markgrof Gerold. Invazija tih velikih vojnih snaga u Posavinu je počela 820., ali je Ljudevit izbjegavao bitke i povlačio se južnije u brdska uporišta. Nadmoćne postrojbe Franaka i Bornina vojska opustošile su i opljačkale Posavinu pa su se potom bez bitke povukli natrag.

Bornina smrt i ishod

Iduće godine u ljeto 821. su opet slične 3 franačke vojske opustošile Posavinu bez odlučne konačne bitke. Pritom je ban Borna god. 821. poginuo u borbi za jednu posavsku utvrdu, a potom ga je naslijedio njegov nećak i novi dalmatinski ban Vladislav (lat. Wladisclaus 821.- 835.), kao franački vazal cara Ludovika I. U njegovo doba započinju i prve pomorske bitke s Venecijom za dalmatinske gradove i jadranske otoke. God. 823, već nakon Bornine smrti Franci šalju opet novu snažnu vojsku protiv Ljudevita Posavskog, koji je tada u bijegu konačno napustio svoju Posavinu i sklonio se južnije u Dalmaciju, gdje je uskoro ubio gazdu kod kojega je bio u zbjegu. Potom je dalje prebjegao kod svog ujaka Ljudemisla koji ga je na zahtjev Franaka dao ubiti.

Time je napokon završio višegodišnji ustanak panonskih Slavena od 818.- 823., nakon čega su Posavina i Karantanija pripojene Franačkom Carstvu, dok se primorska Hrvatska u Dalmaciji kao budući nosilac hrvatske državnosti i dalje razvijala kao autonomna banovina pod vlastitim čelnicima. Donedavna se u Jugoslaviji kroz 20. st. Ljudevita Posavskog slavilo kao prvoga budućeg prethodnika Jugoslavije, dok je nepodobni Borna bio proglašen slavenskim veleizdajnikom, - medjutim iz hrvatskoga nacionalnog aspekta te stvari izgledaju obrnuto. Da nije bilo takvog razvoja dogadjaja, sigurno bi hrvatski etnoprostor kasnije izgledao drugačije, jer bi se pobjedom Ljudevitove južnoslavenske ideje od Karantanije do Timoka, vjerojatno već tada počela oblikovati neka ranija Jugoslavija, dok posebne Hrvatske u kasnijem smislu najvjerojatnije nebi ni bilo (ili bi ostala minijaturna u Dalmaciji), pa naše današnje postojanje možemo prije zahvaliti Borni negoli Ljudevitu.

Abstract

Borna (Croatian: Porin, Greek Porgas) was a vasal duke (ban) of Littoral Croatia in 803–821 under the Frankish Empire. He was the son of his predecessor, Višeslav. In 819 Prince Ljudevit Posavski of Pannonian Croatia raised a rebellion against the Franks, while Borna remained loyal to the Frankish Emperor and struck with his forces at his former traditional ally, bribed by Emperor Louis' offers of expansion of power.

Literatura

  • Einhard, 818-821: Annales regni Francorum (Vita Hludowici imperatoris, Annales regni Francorum, Annales Sithienses).
  • Franjo Rački, 1877: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia, str. 320-325, Zagreb.
  • Bogdan Binter, 1956: Zgodovina južnih Slovanov. Ljubljana.
  • Nada Klaić, 1962: "Ljudevit Posavski". In: Enciklopedija Jugoslavije, 1, Zagreb.
  • Nada Klaić, 1975: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Školska knjiga, Zagreb. ISBN 86-343-0472-8
  • Antoljak, Stjepan, 1978: Izvori za historiju naroda Jugoslavije, str. 19-20, Zadar.
  • Ivo Goldstein, 1995: Hrvatski rani srednji vijek. Novi Liber, Zagreb.
  • Tomislav Raukar,, 1997: Hrvatsko srednjovjekovlje, str. 26, Zagreb.
  • Trpimir Macan, 1999: Povijest hrvatskog naroda. Školska knjiga, Zagreb. ISBN 953-0-61362-8

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license mostly from Chakavian WikiSlavia and Wikinfo.


  1. PREUSMJERI Predložak:Hrvatski narodni vladari