Poviest hrvatskog zvjezdoznanstva

Poviest hrvatskog zvjezdoznanstva: Astronomija je u Hrvatskoj započela s najstarijim hrvatskim znanstvenikom i filozofom koji se u srednjem vieku bavio zviezdama, a to je bio Herman Dalmatin (oko 1110.- oko 1160.). Herman Dalmatin prevodi s arapskog jezika nekoliko ključnih astronomskih djela, koja čine okosnicu razvitka europske astronomije i matematike u idućih nekoliko stoljeća.

Naša rana astronomia

U 16. stoljeću o astronomiji su pisali Dubrovčani, književnik Nikola Nalješković (oko 1500. - 1587.): Razgovor o nebeskoj sferi – Dialogo sopra la sfera del mondo (Venecija 1579.), pa filozof Nikola Gučetić (1549.- 1610.), ter Antun Medo. Frane Petrić (1529.- 1597.) daje nov prikaz svemira utirući put Keplerovoj slici svijeta. U isto je doba u stranim zemljama djelovao Andrija Dudić (1533.- 1589.). Početkom 17. stoljeća Ivan Ureman (1583.- 1621.) prenosi i povezuje znanja europske i kineske astronomije.

Marin Getaldić (1568.- 1626.) konstruira dalekozor sa sfernim zrcalima. Lovro Grisogono (1590.- 1650.) još zastupa geocentrički sustav. Rugjer Bošković (1711.– 1787.) je u 18. stoljeću dao veliki prinos teoriji i praksi astronomije. Osnovao je zvjezdarnicu udjBreri, odredjivao geografske koordinate mjesta. Posebno je obrađivao pogrješke sprava i motrenja. Pronašao je geometrijski postupak za odredbu staza kometa iz triju razmjerno bliskih položaja. Tim je postupkom 1785. odredio da upravo otkriveno nebesko tijelo Uran nije komet.

Na prielazu 17. i 18. stoljeća nekoliko je hrvatskih astronoma djelovalo u Magjarskoj: Ivan Paskvić (1754.- 1829.) kao utemeljitelj budimske zvjezdarnice, pa Mirko Danijel Bogdanić, (1760.- 1802.) i Frano Bruna. Bilo je još učenih Hrvata koji su unutar svojega kulturnoga kruga proučavali astronomiju, kako na tlu Hrvatske tako i izvan nje. U 19. stoljeću, s hrvatskim osobljem je djelovala mornarička zvjezdarnica u Puli kao dio Hidrografskog ureda. Austrijski astronom Johann Palisa (1848.– 1925.) na njoj je odkrio više planetoida. Njezin je upravitelj od 1883. do 1901. bio Ivo Benko (1851.– 1903.).

Noviji naši zvjezdoznanci

Godine 1874. je osnovana na zagrebačkom Filozofskom fakultetu katedra astronomije, a prvi profesor bio je Đuro Pilar (1846. - 1893.). Krajem 19. i početkom 20. stoljeća djelovao je u Malom Lošinju Spiridon Gopčević (1855. - 1928.). Početkom 20. stoljeća na Braču u Pustinji Blaca, radio je Nikola Miličević (1887. -1963.). 1903. je uredjena na Popovu tornju u Gornjem gradu u Zagrebu Zvjezdarnica Hrvatskoga prirodoslovnog društva, kojoj je prvi ravnatelj bio Oton Kučera (1857.- 1931.), a danas je stjecište astronoma amatera i izdavač časopisa Čovjek i svemir (započeo izlaziti 1956. kao Zemlja i svemir). Planetarij u Tehničkom muzeju u Zagrebu otvoren je 1965.

Primjenjenaq položajna astronomija (sferna i praktična ter geodetska astronomija) razvija se uz nastavu za potrebe geodezije i pomorstva. Nastava je započela 1908. na fakultetu preteči današnjega Geodetskog fakulteta u Zagrebu. Za vrijeme Nikolaja Abakumova (1882.– 1965.) 1937. započeo je raditi fakultetski observatorij u Maksimiru koji je upotrebljavao pasažne instrumente, zenit-teleskope, teodolite, astrolabe i uredjaje za mjerenje i praćenje vremena. Kako je položajna astronomija temelj geodetskih premjera, astronomska mjerenja provode se i na drugim mjestima, primjerice na Opservatoriju Hvar.

Astrofizika s fizikom Sunca razvija se ponajprije u okviru Opservatorija Hvar Geodetskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je započeo s radom 1972. kao zajednički projekt s tadašnjom Čehoslovačkom akademijom znanosti. Područja iztraživanja su bili struktura i stabilnost prominencija, bljeskovi, spikule, aktivnost Sunca, promjenljive zvijezde ranih spektralnih razreda, zvijezde članice međudjelujućih sustava i planetoidi.

Astronomija se povremeno predavala i na sveučilištima, a u našim srednjim školama se predavala od 1931. do 1948. Nastava se danas izvodi na Geodetskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a astrofizički predmeti predaju se u okviru studija fizike na dodiplomskoj i poslijediplomskoj razini, ter za neke profile nastavnika na svim pedagoškim fakultetima Hrvatske. U srednjoj i osnovnoj školi astronomija se susreće tek kao izborni predmet.

God. 1973. je utemeljeno Astronomsko društvo Istra u Puli, a nakon nekoliko godina i Astronomsko društvo Višnjan. Ono je otvorilo Zvjezdarnicu Višnjan, koja je javna i bavi se ne samo odkrivanjem asteroida i slično, već provodi i obrazbene programe: Višnjanska škola astronomije, Messierov maraton Višnjan-Rušnjak, AstroFest. Potom se u Istri gradi nova Zvjezdarnica Tičan i utemeljuje niz novih udruga kojima je svrha promicanje astronomije. Korado Korlević (1958.) poznati je hrvatski astronom iz Višnjana u Istri. Po podatcima na mrežnoj stranici Minor Planet Discoverers, ovaj je 11. najproduktivniji tragač za asteroidima svih vremena: od 1996. do 2001. odkrio ih je 947 i bio je suodkrivačem za još 110 asteroida.

Referenca

Almost loaded from Croatian Wikipedia by GNU license.