Prva knjiga o Samuelu
| Redni broj knjige | 9. |
| Pisac | Samuel, Gad, Natan |
| Mjesto pisanja | Izrael |
| Pisanje završeno | o. 1078. pr. Kr. |
| Vremensko razdoblje | 1180. - 1078. pr. Kr. |
| Biblijska kratica | 1. Sam |
Prva knjiga o Samuelu je 9. biblijska knjiga. Katoličke Crkva ovu knjigu ubraja medju Poviestne knjige, dok je židovstvo ubraja medju Prednje proroke. Biblijska kratica joj je 1. Sam. Prva knjiga o Samuelu može se podieliti na tri glavna diela. Prvi dio bavi se prorokom Samuelom (1 Sam 1-7), drugi dio Samuelom i kraljem Šaulom (1 Sam 8-15), a treći dio odnosom izmedju Šaula i Davida (1 Sam 16-31). Unutar ovih glavnih dielova knjige uvršteni su drugi izvještaji, poput bitaka s Filistejcima i dogodjaja oko Kovčega Saveza (1 Sam 4-6), ili izvještaja o Jonatanu, Šaulovu sinu (1 Sam 14).
Sadržaj
- Elijeva sudačka služba i mladi Samuel ter sudjenje Izraelu (1:1–4:22).
- Na početku knjige upoznajemo Hanu, voljenu ženu levita Elkane. Ona nije imala djece, pa joj se sbog toga rugala Elkanina druga žena Penina. Kad je jednom prilikom obitelj bila u svom uobičajenom godišnjem posjetu Šilu, gdje se nalazio kovčeg Božjeg saveza, Hana se usrdno molila Bogu da joj da sina. Obećala je da će, bude li joj molitva uslišena, dati svoje dijete u službu Bogu. Bog joj je uslišio molitvu i ona je rodila sina Samuela. Kad ga je odbila od prsa, dovela ga je u dom Božji da ga daruje Bogu ter ga je predala velikom svećeniku Eliju da se brine za njega (1:28). Hana je potom izrazila svoje osjećaje u radosnoj zahvalnoj pjesmi. Tako je dječak "ostao služiti Bogu pred svećenikom Elijem" (2:11). Nu Eli je imao velikih problema. Bio je star, a njegova dva sina bila su nevaljali ljudi koji "nisu marili za Boga" (2:12). Svoju su svećeničku službu koristili kako bi zadovoljavali svoju pohlepu i nemoralne želje. Nu Eli ih nije sbog toga kaznio. Stoga je Bog poslao objave protiv Elijevog doma, upozorivši da "više neće biti starca u domu Elijevu" i da će oba Elijeva sina poginuti istog dana (1. Sam. 2:30-34; 1. Kralj. 2:27). Naposljetku je poslao dječaka Samuela da Eliju prenese osudu koja je zaprepastila sve koji su je čuli. Tako je mladi Samuel bio ovlašten da služi kao prorok u Izraelu (1. Sam. 3:1, 11). Bog je u vrijeme koje je odredio doveo Filistejce i tako izvršio tu osudu. Budući da su počeli gubiti bitku, Izraelci su uz glasno klicanje donijeli kovčeg saveza iz Šila u svoj vojni tabor. Kad su Filistejci čuli poklike i saznali da se kovčeg nalazi u izraelskom taboru, dobili su novu snagu i izvojevali zapanjujuću pobjedu, nanijevši Izraelcima težak poraz. Kovčeg je bio otet, a Elijevi su sinovi bili ubijeni. Eli je sa strepnjom u srcu slušao viesti iz bitke. Kad je glasnik spomenuo kovčeg, Eli je pao natraške sa stolice i slomio vrat. Tako je završila njegova 40-godišnja sudačka služba.
- Došlo je vrieme da i Filistejci, na svoju veliku žalost, nauče da se Božji kovčeg ne smije koristiti kao predmet koji ima neku magičnu moć. Kad su kovčeg odnijeli u Dagonov hram u Ašdodu, njihov je bog pao na lice. Drugog je dana Dagon pao na prag, no ovoga su mu puta glava i oba dlana bili odsječeni. Otada praznovjerni Filistejci više "nisu stali na prag Dagonov" (5:5). Tada su Filistejci žurno poslali kovčeg u Gat, a potom u Ekron, ali sve je bilo uzalud. Snašle su ih nevolje - obuzeo ih je silan strah, razboljeli su se od hemoroida i glodavci su im poharali zemlju. Kako se broj poginulih stalno povećavao, filistejski knezovi-saveznici na kraju su bili toliko očajni da su kovčeg stavili na nova kola u koja su upregnuli dvije krave dojilice i vratili ga u Izrael. U Bet-Šemešu su poginuli neki Izraelci jer su gledali kovčeg (1. Sam. 6:19; 4. Mojs. 4:6, 20). Kovčeg je naposljetku ostao u Abinadabovoj kući u gradu Kirijat-Jearimu. Kovčeg je dvadeset godina bio u Abinadabovoj kući. Samuel, koji je tada bio odrastao čovjek, pozvao je Izraelce da uklone likove Baala i Aštarte i da svim srcem služe Bogu. Oni su ga poslušali. Kad su se skupili u Mispi da bi stali pred Boga, filistejski knezovi-saveznici iskoristili su priliku da ih napadnu, te su ih zatekli nespremne. Izraelci su preko Samuela prizivali Boga u pomoć. Tada je Bog zagrmio na Filistejce snažnom grmljavinom i smeo ih, a Izraelci su, ojačani time što su prinijeli žrtvu paljenicu i pomolili se, izvojevali veliku pobjedu. Otada se "ruka Božja dizala (...) na Filistejce svega vijeka Samuelova" (7:13). Ali za Samuela nije bilo odmora. Cieli je život sudio Izraelu te je svake godine odlazio iz Rame, koja se nalazila sjeverno od Jeruzalema, i obilazio Betel, Gilgal i Mispu. U Rami je sagradio žrtvenik Bogu.
- Šaul, prvi izraelski kralj (8:1–12:25).
- Samuel je i ostario služeći Bogu, ali njegovi sinovi nisu se ugledali na njega, nego su prihvaćali mito i nepravedno sudili. Tako su izraelski starješine došli k Samuelu s ovim zahtjevom: "Zato nam postavi kralja da nam sudi, kao što je to kod svih naroda!" (8:5). Samuela je to silno uznemirilo, pa se obratio Bogu u molitvi. Bog mu je odgovorio: "Nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene da ne kraljujem nad njima! (...) Zato sada poslušaj glas njihov" (8:7-9). Nu Samuel je prvo trebao Izraelce upozoriti na strašne posljedice njihovog buntovničkog zahtjeva: strogo nadziranje naroda, porezi, gubitak slobode i na kraju velika žalost zbog koje će vapiti k Bogu. Ali narod se nije dao odvratiti od svojih zahtjeva, nego je i dalje tražio kralja. Šaula je bio sina Kiševa, iz plemena Benjaminova, koji je bio najljepši i najviši čovjek u Izraelu. Uz Božje je vodstvo došao do Samuela, koji mu je iskazao čast na gozbi, pomazao ga i potom predstavio svemu Izraelu na skupu u Mispi. Premda se Šaul isprva skrivao medju prtljagom, na kraju ga je Samuel predstavio kao kralja po Božjem izboru. Samuel je još jednom podsjetio Izraelce na kraljeva prava i zapisao ih u knjigu. Nu tek nakon Šaulove pobjede nad Amoncima, koji su bili opsjedali Jabeš u Gileadu, ojačao je njegov kraljevski položaj, pa je narod u Gilgalu potvrdio njegovu kraljevsku vlast. Samuel ih je ponovno opomenuo da se boje Boga, služe mu i budu mu poslušni, a zatim je prizvao Boga i molio ga za znak, odnosno da pošalje gromove i kišu, što nije bilo uobičajeno u to doba godine, u vrieme žetve. Bog im je na zastrašujući način pokazao koliko je gnjevan jer su ga odbacili kao Kralja.
- Filistejci su i dalje napadali Izraelce, pa je Šaulov hrabri sin Jonatan pobio filistejsku stražu. Kako bi se osvetili za taj poraz, neprijatelji su poslali silnu vojsku, koje je bilo "kao pijeska na obali morskoj", i utaborili su se u Mikmašu. U izraelskim je redovima zavladao strah. Razmišljali su: "Kad bi samo došao Samuel i dao nam Božje upute!" Nu Šaul je postao nestrpljiv i nije više htio čekati Samuela, nego je sam drsko prinio žrtvu paljenicu. Tada se pojavio Samuel. Nije uzeo u obzir Šaulove neuvjerljive izgovore, već mu je objavio Božju osudu: "A sada se tvoje kraljevstvo neće održati. Bog će sebi naći čovjeka po srcu svojemu. Postavit će ga Bog za vodju narodu svojemu, jer ti nisi držao ono što ti je Bog zapovjedio" (13:14). Jonatan je u svojoj revnosti za Božje ime ponovno napao filistejsku stražu, ali ovaj put samo sa slugom koji mu je nosio oružje. U kratkom su vremenu pobili dvadesetak ljudi. Tada se zemlja zatresla, što je izazvalo još veći metež medju neprijateljima. Izraelci su im nanijeli težak poraz i krenuli u potjeru za njima. Nu veličina pobjede bila je umanjena sbog Šaulove brzoplete zakletve kojom je zabranio vojnicima da jedu prije nego što završi bitka. Ljudi su se brzo umorili, a zatim su zgriješili Bogu jer su jeli životinje koje su tek bile zaklane i nisu iskrvarile. Nu Jonatan se bio okrijepio medom jer nije čuo očevu zakletvu. Hrabro je izjavio da sbog te zakletve nisu izvojevali još veću pobjedu. Narod ga je spasio od smrti jer je Izraelu donio veliku pobjedu. Potom je došlo vrieme da se izvrši Božja osuda nad podmuklim Amalečanima (5. Mojs. 25:17-19). Izraelci su ih trebali istrijebiti. Nisu smjeli poštedjeti ni ljude ni životinje niti uzeti ikakav plijen. Sve su morali uništiti. Nu Šaul nije poslušao zapovijed, nego je poštedio amalečkog kralja Agaga i najbolju sitnu i krupnu stoku, tobože da bi je žrtvovao Bogu. To je toliko razgnjevilo Boga Izraelova da je nadahnuo Samuela da još jednom objavi kako je odbacio Šaula. Samuel se nije obazirao na Šaulove izgovore kojima je pokušavao spasiti svoj ugled, nego je rekao: "Zar su Bogu žrtve paljenice i druge žrtve jednako mile kao i poslušnost glasu Božjem? Znaj, poslušnost je bolja od žrtve (...). Budući da si odbacio riječ Božju, i on je odbacio tebe da ne budeš više kralj" (1. Sam. 15:22, 23). Na to je Šaul preklinjući za oprost dohvatio skut Samuelova ogrtača, ali skut mu se iztrgnuo iz ruke. Samuel mu je jasno rekao da će Bog isto tako otrgnuti od njega kraljevstvo i dati ga boljem čovjeku. Onda je uzeo mač i pogubio Agaga, a potom je otišao od Šaula i više ga nikad nije vidio.
- Odnosi Šaul David (18:1–31:13).
- Davidovo junačko djelo kojim je proslavio Božje ime omogućilo mu je da sklopi jedno divno prijateljstvo. Bilo je to prijateljstvo sa Šaulovim sinom Jonatanom, koji je imao pravo na kraljevsku vlast. Jonatan ga je "zavolio kao svoju dušu", pa su njih dvojica sklopila savez prijateljstva (18:1-3). Budući da je Davidova slava u Izraelu sve više rasla, Šaul se razgnjevio i odlučio ga ubiti, iako mu je dao za ženu svoju kćer Mikalu. Šaulova je mržnja prerastala u ludilo i David je naposljetku morao pobjeći. U tome mu je s puno ljubavi pomogao Jonatan. Obojica su plakala na rastanku, a Jonatan je potvrdio svoju odanost Davidu, rekavši: "Bog je svjedok izmedju mene i tebe i izmedju mojega potomstva i tvojega potomstva dovijeka!" (20:42). Pobjegavši od gnjevnog Šaula, David i njegova mala četa izgladnjelih pristalica došli su u Nob. Ondje im je svećenik Ahimelek dao da jedu sveti kruh koji je bio stavljen pred Boga, jer mu je David potvrdio da su se ljudi uzdržavali od žena. Naoružavši se Golijatovim mačem, David je pobjegao u Gat, koji se nalazio na filistejskom teritoriju, i ondje se pretvarao da je lud. Potom je otišao u adulamsku pećinu, zatim u Moab, a kasnije natrag u Judu, kako mu je savjetovao prorok Gad. U strahu da ne dodje do pobune kojom bi David dobio podršku, bolesno ljubomorni Šaul naredio je Doegu Edomcu da pobije sve stanovnike u svećeničkom gradu Nobu. Samo je Ebjatar uspio umaknuti i pobjeći k Davidu, te je postao svećenik Davidovim ljudima. Budući da je bio vjerni Božji sluga, David je ratovao protiv Filistejaca i bio je uspješan u tome. Nu Šaul je nastavio sveopću potjeru za Davidom, pa je skupio svoju vojsku i proganjao ga "u pustinji engedskoj" (24:1). David, kojega je Bog ljubio, svaki je put uspio biti korak ispred svojih progonitelja. Jednom je prilikom mogao ubiti Šaula, ali nije to htio učiniti, nego je samo odsjekao skut Šaulova ogrtača, kao dokaz da mu je poštedio život. Premda je to bio bezazlen postupak, Davida je njegovo srce osudjivalo jer je smatrao da se podigao protiv Božjeg pomazanika. David je osjećao duboko poštovanje prema Božjoj organizaciji. U izvještaju se zatim navodi da je umro Samuel (25:1), ali sljedeći je pisac nastavio zapisivati dogodjaje. David je tražio od Nabala iz Maona u Judi da pošalje hranu njemu i njegovim ljudima i da mu tako uzvrati za pomoć koju je on prije toga pružio njegovim pastirima. Nu Nabal se izvikao na Davidove ljude, pa se David uputio da ga kazni (25:14). Nabalova žena Abigajila uvidjela je da njenom domu prijeti opasnost, te je potajno odnijela hranu Davidu i izgladila spor. David ju je blagoslovio zbog njene razboritosti i otpustio je u miru. Kad je Abigajila rekla Nabalu što se dogodilo, srce mu je obamrlo i za deset je dana umro. David se potom oženio susretljivom i lijepom Abigajilom. Šaul je po treći put krenuo u potjeru za Davidom, nu David mu je ponovno bio milostiv. Šaula i njegove ljude je "obuzeo dubok san od Boga". To je Davidu omogućilo da udje u tabor i uzme Šaulovo koplje, ali nije htio dignuti ruku "na pomazanika Božjeg" (26:11, 12). David se po drugi put morao skloniti kod Filistejaca, koji su mu dali Siklag da u njemu živi. Odtuda je odlazio u vojne pohode protiv drugih izraelskih neprijatelja.
- Filistejski knezovi-saveznici skupili su vojsku i došli u Šunem. Tada se Šaul utaborio na gori Gilboi. Izbezumljeno je tražio vodstvo od Boga, ali nije dobio odgovor. Stoga je odlučio stupiti u vezu sa Samuelom. Prerušio se i otišao u En-Dor, iza filistejskih bojnih redova, kako bi pronašao ženu koja zna prizivati duhove. Tako je počinio još jedan težak grieh. Kad ju je pronašao, preklinjao ju je da mu dozove Samuela. Šaul je brzopleto zaključio da je prikaza koja se pojavila umrli Samuel. Nu "Samuel" nije imao utješnu vijest za kralja. Rekao mu je da će sutradan umrijeti i da će mu se kraljevstvo uzeti, kako mu je Bog i rekao. A u drugom su se taboru filistejski knezovi-saveznici pripremali za boj. Kad su u svojim redovima vidjeli Davida i njegove ljude, postali su sumnjičavi i poslali ih kući. Davidovi su ljudi stigli u Siklag baš u pravi čas. Razbojnička družina Amalečana odvela je sa sobom obitelji i imovinu Davida i njegovih ljudi, ali oni su krenuli u potjeru za njima i sve vratili, ne pretrpjevši nikakvu štetu. Na gori Gilboi započela je bitka. Izraelci su doživjeli težak poraz, a Filistejci su preuzeli vlast nad važnim područjima u zemlji. Poginuli su Jonatan i drugi Šaulovi sinovi, a smrtno ranjeni Šaul počinio je samoubojstvo bacivši se na vlastiti mač. Pobjednici Filistejci objesili su tijela Šaula i njegova tri sina na zidine grada Bet-Šana, ali ljudi iz Jabeš-Gileada prekinuli su tu sramotu skinuvši ih odande. Loše kraljevanje prvog izraelskog kralja pogubno je završilo.
