Reductio ad Hitlerum
Reductio ad Hitlerum (hrv. „svođenje na Hitlera”, također: argumentum ad Hitlerum, argumentum/reductio ad Nazium, igranje na kartu nacizma) metoda je logičke pogrješke kojom se stajalište neistomišljenika osporava usporedbom sa stavovima kakve su (navodno) zastupali njemački Führer Adolf Hitler ili Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka.
Izraz je 1951. godine skovao židovsko-američki sveučilišni profesor Leo Strauss, kojega je izveo od logičkoga izraza reductio ad absurdum i prvi put uporabio u svojoj knjizi Prirodno pravo i povijest (Natural Right and History, 1953.). Ovu logičku pogrješku nazvao je pseudoargumentom što se služi krajnje negativnom slikom o Adolfu Hitleru promicanom diljem svijeta poslije Drugoga svjetskog rata, te je ona po njemu podvrsta ad hominema, ad misericordiama i irelevantnoga zaključka.
- Davor Dijanović: „Svođenje na Hitlera (reductio ad Hitlerum) učestala je i na Zapadu već pomalo otrcana, ali i dalje djelotvorna metoda diskvalifikacije političkih neistomišljenika koja se sastoji u uspoređivanju stajališta, mišljenja i svjetonazora medijski i politički 'targetiranih' pojedinaca ili skupina s Hitlerom odnosno nacional-socijalizmom.”[1]
- Tomislav Sunić: „U javnom govoru glavnih europskih medija kao simbol općeg zla često se rabe riječi ‚fašist’ i ‚neonacist’ do jedne vrste reductio ad absurdum, to jest postupka koji Leo Strauss (1953) naziva reductio ad hitlerum. Cilj je liberalnog sustava da se intelektualnoga i političkog protivnika ili neku nemilu ideju diskreditira ili ocrni ‚fašističkim’ pridjevom, a sebe prikaže u tolerantnome i demokratskom sazviježđu.”[2]
Poveznice
Izvori
- ↑ Direktno.hr: Davor Dijanović: „Tako mi Lalovca i Tomaševića, pročitao sam Istanbulsku konvenciju od početka do kraja i ponavljam zašto sam protiv”
- ↑ Tomislav Sunić: Politička korektnost: jezična i zakonodavna represija, u: Političke analize: tromjesečnik za hrvatsku i međunarodnu politiku, Hrvatsko politološko društvo, god. 1, br. 4, Zagreb, prosinac 2010., str. 41